Magistra glazbene pedagogije, 26-godišnja
Anđela Ćaćić već tijekom studiranja na
Akademiji za kulturu i umjetnost u rodnom Osijeku sudjeluje u raznim
opernim i dramskim projektima, a prvo joj je iskustvo u
HNK-u Osijek opera
Carmen 2018. i to u zboru. Uslijedili su
Samson i Dalila 2021.,
Ljubavni napitak 2022. U prošlogodišnjoj uspješnici
Vesela udovica 2023. debitirala je u dvostrukoj ulozi: i kao članica zbora i asistentica režije (prvi put). Zboristica je bila i u
Figarovu piru 2023. Opera koja je završila
117. sezonu HNK-a u Osijeku, Prodana nevjesta i prva ovosezonska
Plašt/Sestra Angelica – samo su potvrdile njezinu poziciju u kazalištu. Iza nje je i uloga voditeljice crkvenoga zbora u župi sv.
Mihaela Arkanđela u Tvrđi.
U HNK-u u Osijeku članica ste zbora, tako vas publika poznaje. No, manje je poznato da ste i asistentica redatelja opere. Kako je došlo do toga da počnete asistirati?
-
Uvijek sam htjela raditi u kazalištu i baviti se glazbom tako, ali me i zanimalo više od pjevanja u zboru. Tijekom studija sam izabrala nekoliko kolegija s odsjeka za glumu baš zato što me zanimalo kazalište u širem smislu, kako što funkcionira tijekom procesa. Nakon što sam počela sudjelovati u nekim projektima u kazalištu, pružila mi se prilika za asistenciju, prihvatila sam ju i tako počinje ova priča.
Koje su vaše glavne odgovornosti kao asistentice?
- Odgovornosti su prije svega organizacija rasporeda proba, organizacija komunikacije između različitih odjela kazališta te njihovo spajanje. Praćenje same probe kako bi kasnije mogla najbolje moguće održati viziju redatelja na probama koje će biti nakon premijere. U organizaciji ne sudjeluje samo asistent režije nego i cijeli autorski tim kao i svi koji sudjeluju u samom projektu: redatelj, koreograf, scenograf, kostimograf te cijeli njihovi timovi, inspicijent, šaptač, korepetitori, dirigenti, solisti, cijeli zbor.
Kako izgleda proces rada na jednoj opernoj predstavi, od prve probe do premijere?
-
Na prvoj probi su uglavnom prisutni svi koji sudjeluju u projektu, redatelj i autorski tim objašnjavaju kako će što izgledati, viziju redatelja, kostime i scenografiju. Raspored ovisi o tom kako probe napreduju. Prvi se dio ne odvija na sceni, scenografija je markirana, kao i rekvizita kojom se služimo na probama. Kostimi i scenografija se često provjeravaju tijekom procesa. Pravu scenografiju dobivamo nakon prve tehničke probe pa se probe nastavljaju na sceni. Nakon toga dobivamo i završene kostime u kojima možemo odraditi probe. Drukčije je kretati se u pravom kostimu. Kad je režijski većina toga postavljeno, potrebno je spojiti soliste i zbor s orkestrom, najprije sitz proba pa slijede orkestralno-režijske probe. Uz to dolazi i rasvjeta koja zahtijeva puno truda i vremena, a gledatelji vjerojatno nisu ni svjesni koliko je potrebna i koliko mijenja cijeli ugođaj predstave. Na posljednjim orkestralno-režijskim probama se dorađuju detalji, fotografira se za knjižicu, generalne su probe pa premijera.
Kako se opera kao umjetnička forma razvija danas?
-
Zbog velike količine lako dostupnoga medijskoga sadržaja ljudi su manje zainteresirani za kazališnu umjetnost koja zahtijeva ulaganje više vremena i truda. Jedan od razloga mislim da je i krivi pristup operi, jer su ljudi naviknuli na drukčije glazbene forme te opera im nije pristupačna kao neke druge glazbene vrste. Mislim da opera ima veliki potencijal, ali se mora poraditi na pristupačnosti sadržaja i motivaciji da ljudi svojevoljno istražuju operu i sve njene aspekte, kao što su pjevanje, gluma, ples, scenografija, kostimi, itd…
Postoji li neka operna predstava ili skladatelj koji vam je posebno inspirativan i zašto?
-
Opera kao glazbena vrsta je prošla razna povijesna razdoblja i svako je donijelo nešto jedinstveno. Mislim da se svatko može pronaći u nečemu i izabrati nešto za sebe u operi: od priča, koje sežu od povijesnih događanja, legenda i mitova, do radnje koja muči običnoga čovjeka. Teško je izdvojiti jednog skladatelja, jer je svaki poseban i neophodan za razvoj opere. Osobno mi je vjerojatno najdraže razdoblje romantizma kojemu pripadaju Giuseppe Verdi i Giacomo Puccini, a ako bih morala izdvojiti neke skladatelje, to bi bili Richard Strauss te Philip Glass.
Kako se nosite s pritiskom i odgovornošću tijekom opernih produkcija?
-
Prije svega, moram spomenuti da asistent režije nije jedini koji se nosi s pritiskom i odgovornošću tijekom opernih produkcija. Imam sreće što imam podršku obitelji i prijatelja koji razumiju kakav je ovo posao i uz to me svaki puta prati odličan autorski tim, redatelji, dirigenti, koreografi, kostimografi, scenografi uz koje se lakše nositi sa svim. Naša inspicijentica Irena (Budak, nap. a.) i šaptačica Ivana (Klaić, nap. a.) su uz mene na svim probama i bez njih ne bi bilo moguće odraditi projekt. Također, nisam samo ja asistentica na svim projektima te imam sreće da radim uz kolegicu Janu koja jedina točno razumije kakav je to posao i koliko vremena i truda zahtijeva cijeli projekt, te je tu u slučaju da zatrebam bilo kakvu pomoć. Cijela tehnika koja je dostupna kada god nama nešto zatreba, rekvizita, kostimi, frizure... Svi solisti i cijeli zbor i orkestar koji su uvijek predani i spremni za rad od početka do kraja. Svi zajedno sudjelujemo na projektima i gradimo ono što ljudi dođu na nekoliko sati gledati, slušati, ne znajući koliko vremena i truda to zahtijeva i koliko ljudi sudjeluje u cijelom projektu.
Uz sve to, profesorica ste u srednjoj školi. Koji su izazovi u kombiniranju posla u kazalištu i obveza kao profesorice?
-
Poslovi su poprilično različiti te je jedini i najveći izazov zapravo sam raspored.
Tekst: Narcisa Vekić / HNK u Osijeku
Foto: Tomislav Horvat
Nebitno
