Osam mjeseci nakon olimpijskog finala, petoplasirani preskokaš iz Pariza,
Aurel Benović, vraća se na
veliku gimnastičku scenu. I to u svom rodnom Osijeku gdje će imati
prve nastupe u novom olimpijskom ciklusu. U četvrtak će se boriti u kvalifikacijama partera, a u petak loviti finale na preskoku.
„
S obzirom na to da se promijenio gimnastički pravilnik, vježba na parteru će biti, 'ajmo reći nešto lakša, neće start biti preko 6, nego 5.8“, u uvodu će 24-godišnji
Aurel Benović.
„
Mislim da će to svejedno biti jedna od najkonkurentnijih početnih ocjena.“
Upravo to mu i treba, jer u Osijek mu dolazi gotovo
kompletno finale i partera i preskoka s Olimpijskih igara u Parizu.
„
Posebno mi je drago što ću imati priliku za revanš s finalistima i medaljašima na preskoku. Veselim se ponovnom susretu. Jedva čekam.“
Na parteru ćemo gledati srebro i broncu iz Pariza - Izraelca
Artema Dolgopyata (olimpijski prvak u Tokiju) koji je i prvak svijeta i dvostruki prvak Europe te Britanca
Jakea Jarmana. Ništa manje jako neće biti ni na preskoku. I tu nam dolaze srebro i bronca iz Pariza - Armenac
Artur Davtyan i Britanac
Harry Hepworth.
„
Njima dvojici se posebno veselim. S obzirom na to da mi je Hepworth na Olimpijskim igrama pobjegao za 0.049 i uzeo broncu, nadam se da ću to uspjeti popraviti, a volio bih dobiti i Davtyana. Trudit ću se.“
Baš kao što se proteklih mjeseci „
trudi biti dobro“.
„
U mojoj karijeri očito stalno moraju biti neke prepreke. Na žalost tako je bilo i sada. U 10. mjesecu na treningu se dogodila ozljeda. Slična kao i prije 2 godine. Sada je samo bila na lijevoj nozi, metatarzalna kost je opet napukla, opet sam mjesec dana nosio gips, bio na štakama… Sve mi je to usporilo ulazak u formu i pripreme. Na sve to su me ukliještila leđa, pa je to dodatno otežalo situaciju i evo tek sam pet tjedana prije Osijeka mogao konačno normalno trenirati.“
Sve mu je to
dodatno poljuljalo i onako poljuljanu motivaciju nakon Pariza.
„
Nakon OI dosta čudno sam se počeo osjećati u smislu natjecanja. Nekako kao da mi je splasnula ta žar i želja za natjecanjima. Ali, kako se Osijek približavao i želja se po malo počela vraćati.“
Muči li ga još uvijek 5. mjesto iz Pariza?
„
Kad s odmakom pogledam na Pariz, nemam si što za predbaciti. Stvarno mogu biti zadovoljan s nastupom, s obzirom na cijelu situaciju i da je uopće bilo pitanje hoću li otići na Igre ili ne. Izvukao sam tamo 250% iz sebe i mislim da sam ja svoj posao tamo odradio.“
Jesu li svi odradili svoj posao? Puno se nakon njegovog nastupa u olimpijskom finalu pričalo o sucima. Ili je naša javnost samo bila subjektivna?
„
Još uvijek dosta često gledam videa iz Pariza. Vidim neke stvari, neke nepravde koje možda nisu trebale biti tako kako su bile i možda sam stvarno trebao biti u borbi za medalju, ali ja znam da sam dao sve od sebe, napravio svoj maksimum i sam sebi nemam što za predbaciti. Jednostavno, gimnastika i općenito sport su surovi i moraš nastaviti gurati dalje. Ako upadneš u kolotečinu negativnih misli, da se stalno vraćam na Pariz i razmišljam o tome, to će me spriječiti u daljnjem razvoju i napretku u karijeri.“
Koliko mu se život promijenio nakon Pariza?
„
Puno. I u pozitivnom i u negativnom smislu. Pozitivno je to što vjerujem da će mi na natjecanjima koja dolaze mentalno biti lakše odraditi, jer prošao sam najveću pozornicu, to iskustvo je teže od bilo čega. Jasno, ostaje žal što nisam uspio dohvatiti medalju. Najteže je to što mi se medalja nudila. Onih 0.049 do medalje pamtit ću sigurno do kraja života. Ili neću, ako to ispravim u Los Angelesu.“
Nije ga nakon Pariza dočekalo „samo“ suočavanje s propuštenom prilikom za medaljom.
„
Bit ću iskren. Ne mogu baš reći da sam uživao nakon Pariza. Dosta mi je teško pričati o tome. Nakon što mi je majka preminula, nakon što sam ostao sam, bez i jednog roditelja, nisam imao vremena proći kroz to sve kako sam možda trebao. Morao sam se okrenuti pripremama za OI i nakon Pariza me to sve skupa dočekalo. Otišao sam na more, mislio sam da ću uživati, da sam opušten, a na kraju su me sve te emocije sustigle. A uz to nikako nisam mogao izbiti iz glave da sam imao medalju na dlanu. Ma, nekad imam osjećaj kao da ja uopće ni nisam bio u Parizu, kao da je to neki san. U sekundi mi je to sve proletjelo. Kao da mi je najvažnije natjecanje koje postoji u sportu prošlo kroz ruke, a ja nisam dovoljno uživao u tome i osjetio sve to. Ako uspijem doći do sljedećih OI, definitivno želim više uživati nego u Parizu.“
Na putu do Pariza, ali i nakon njega, uz trenere
Vladimira Mađarevića i Borisa Čulina, najveća podrška bila mu je zaručnica, bugarska gimnastičarka
Yoana Yankova.
„
Bila je uz mene kad je bilo najteže, kad sam se pripremao za Pariz. Lakše je kad uz sebe imaš nekoga tko je iz tvog sporta, razumjela je sve kroz što prolazim. Fantastično je imati nekoga takvoga pored sebe i još trenirati zajedno. Ponosan sam na nju jer, ona nakon 8 sati posla u uredu gdje je odvjetnica, dolazi u dvoranu i trenira. Sada ćemo prvi put zajedno nastupiti u Osijeku. Nadam se da će i ona izboriti EP i da ćemo i tamo ići zajedno.“
Koliko Aurel uspije uživati u natjecanju u svom gradu?
„
Kad pomislim da će Osijek 2027. biti kvalifikacijski za Olimpijske igre, odmah mogu zaboraviti na uživanje“, kroz smijeh će.
„
Kako bi to bilo nevjerojatno da pred svojom publikom ostvarim kriterij za Los Angeles… Ogromna je čast što smo pored jednog Caira, Bakua, Dohe i drugih velikih gradova i mi domaćini kvalifikacija za OI, ali naravno da će svima nama iz Hrvatske biti pritisak. Da, super je što smo na domaćem terenu, pred svojim ljudima, ali isto tako te ljude ne želiš razočarati. Došli su zbog nas, napunili Gradski vrt i želimo im se odužiti sa super rezultatima. I kad nisam u najboljoj formi, znam da u Osijeku moram dati sve što znam. Ali, s druge strane, i ta atmosfera meni da dodatni adrenalin.“
Kakav plan je Aurel postavio za prvu sezonu novog olimpijskog ciklusa?
„
Nakon Osijeka idem na Svjetske kupove u Koper i Varnu, a onda na EP u Njemačku. Moram imati barem 2-3 natjecanja prije EP-a. Osijek će mi puno pomoći na tom putu jer u Gradskom vrtu je prvi put napravljen podij sa spravama kao na EP-u, pa još ta atmosfera… Bit će mi to savršena provjera za Leipzig. Na jesen nas čeka SP u Indoneziji, a kako ja još nisam osigurao gimnastičku mirovinu, moram zasukati rukave“, nasmijao se za kraj ovaj bivši viceprvak Europe na parteru.
Tekst: Kristina Leovac
Foto: Marko Banić/Reroot
Nebitno
