One Laptop per Child project

U posljednje vrijeme svoje aktivnosti na net-u usmjerio sam na praćenje smjera projekta One Laptop per Child. Cilj projekta vrlo je jednostavan: priuštiti SVAKOM djetetu u zemljama trećeg svijeta kao i onima u zemljama u razvoju jeftino, funkcionalno i štedljivo prijenosno računalo - po cijeni od 100$. Cijenu računala ne bi plaćala djeca, niti njihovi roditelji, već države.
Računica je takva, govori Nicholas Negroponte - predsjednik OLPC inicijative, da siromašne zemlje već troše oko 100$ (uključene su i međunarodne donacije) po djetetu na školovanje (što nije ni izdaleka dovoljno), dok velika većina djece niti nema potrebitu infrastrukturu (knjižnice, opremljene učionice...), te se školovanje prema tome fokusira na temeljna znanja: čitanje, pisanje, računanje. Kada bi svako dijete dobilo svoj 'XO' laptop (kako ga nazivaju), imali bi sjajnu napravu uz koju bi (tijekom formalnog obrazovanja) mogli u svako doba dana ili noći zaznati ili naučiti neke stvari u svijetu oko sebe.
Jednostavni primjeri su prokuhavanje vode, spolni odgoj, činjenice o prirodnim pojavama, navigacija u prirodi...

Malo o uređaju...



Kučište: 2mm debela ABS plastika, dijelovi koje su gumirani (zeleni dijelovi). Vrlo otporno na udarce, vlagu i prašinu.
'XO' je uređaj izgrađen na temelju pretpostavke da će se rabiti u uvjetima u kojima nema (ili ima, ali slabo dostupne) električne energije. Njegova potrošnja u radu (3. linija prototipa) je oko 2W, LCD ekran podržava 2 modusa rada - cull color manje rezolucija i crno bijeli velikog kontrasta i rezolucije (čitanje da direktnom suncu). XO nema hard disk, optički pogon ili floppy jedinicu - ovi bi uređaji nepotrebno uvećali potrošnju energije, već svoju memoriju temelji na 128MB ugrađene memorije i utoru za SD kartice.
Punjenje baterije obavlja se preko isporučene 'pedale' sa DC priključkom za XO ili priloženog strujnog adaptera. XO prihvaća vrijednosti od 5V do 15V DC.
XO nema klasični mrežni priključak, već svoju mrežu zasniva na ugrađenom WI-FI čipu. WI-FI antene nalaze se u lijevom i desnom kutu ekrana, ispod kojih se nalaze USB i audio priključci.
Najljepša stvar oko uređaja jest njegova mogućnost ad-hoc mreže. Nema mukotrpnih podešavanja adresa i sličnih gluposti - mreža je uvijek aktivna, mesh dizajna (peer 2 many peer), a prikaz XO računala u mreži usporediv je sa zemljopisnom kartom. Vrlo intuitivno.
Screenshot sučelja tijekom browsanja mrežom. Prikazuje klijente u blizini i njihovu trenutnu aktivnost:



Linkovi:

http://en.wikipedia.org/wiki/One_Laptop_per_Child - WikiPedia članak
http://www.laptop.org/ - službeni sajt
http://wiki.laptop.org/go/Home - službeni Wiki sajt
http://www.olpcnews.com/ - neslužbeni blog, odličan izvor OLPC informacija
http://www.olpc.cl/ - čileanski sajt - samo ako znate Španjolski
http://www.fuseproject.com/ - ljudi koji su napravili dizajn XO-a

treba im satelitski internet na tome.. bez toga je mala korist.

swamp je napisao/la: › treba im satelitski internet na tome.. bez toga je mala korist.

Previše energije bi trošio na tu vrstu veze... A i za satelitski up-link moraš imati posebnu državnu dozvolu, AFAIK u svim državama svijeta.
Uostalom, svojom mogućnošću kreiranja ad-hoc wi-fi veze, u stanju si se povezati na net preko virtualno bezbroj uređaja.
Naravno, zamišljen je i server: http://wiki.laptop.org/go/School_server

Dobra fora, al time su se ograničili samo na zemlje u razvoju.. Teško da u centralnoj africi u dometu postoji i jedan od tih bezbroj uređaja, al tamo je i tako toliki kaos da bi vjerojatno pojeli laptope.
Ostaje jedino problem kako spriječiti horde geekova da kradu te laptope siromašnoj djeci Vidim da na slashdotu ljudi već grizu nokte u iščekivanju kad će se pojaviti u slobodnoj prodaji..

swamp je napisao/la: › Ostaje jedino problem kako spriječiti horde geekova da kradu te laptope siromašnoj djeci Vidim da na slashdotu ljudi već grizu nokte u iščekivanju kad će se pojaviti u slobodnoj prodaji..

To je problem i organizaciji koja stoji iza toga. Negroponte se nada kako će, jednom kada se pokrene, projekt biti dosta medijski popraćen te da će prepoznatljiv dizajn laptopa biti jedan od 'sustava protiv krađe'. Elem, kada bi netko na ulici ugledao čovjeka (za kojega se pouzdano zna da nije učitelj) kako nosi XO, to bi predstavljalo nekakvu vrst 'društvene stigme' za nositelja. Njima na savjest, dakle.
Također se raspravlja o nekakvom 'ključu', transparentom za korisnika, a koji bi školski server svaka, recimo, dva dana mijenjao na uređaju. Ukoliko uređaj ne dobije 'ključ' za dva dana - neće raditi sve dok se ne odlocka na serveru.
To je inače praksa u američkim školama u kojima su učenici dobili MacBook-ove na raspolaganje.
Meni je jedino nejasno kako će zadržati sigurnosne postavke open-source arhitekture i sustava (sve, pa i BIOS uređaja je open-source)...

Projekt je odlicna ideja sacice utjecajnih "utopista". Tehnoloske prepreke koje su se pojavljivale u projektiranju ovakvog proizvoda su vjerojatno najmanji problem s kojim ce se ovaj koncept suociti. Prihvacenost ideje kod onih koji bi se njime trebali koristiti, optimalna iskoristivost samog uredjaja i logistika mi se cine daleko ozbiljnijim problemima. Kako je ideja o ovom konceptu potekla od geekova, imam osjecaj da oni mozda nisu u dovoljnoj mjeri svjesni velicine tog problema. Kako god, svaka im dala za proaktivni "utopisticki" duh.

Sto se tice lockanja, volio bih da postoji rjesenje za to, ali praksa nam govori da za svaki lock postoji zaobilazni put.

Nekad se skuplji software isporucivao s hardwareskim "dongleovima", ali i to se uspjesno zaobilazilo (sjetimo se samo Autocada i 3DS Maxa za DOS ;-))

Problem kradje se treba rijesiti logikom posjedovanja. Ako nesto moze imati svatko, onda je vrijednost "tog neceg" zanemarivo mala. E, sad, lako je nama pricati o 100$, ovdje se radi o zemljama treceg svijeta, gdje 100$ predstavlja visemjesecni rad u neljudskim uvjetima kakvog "zapadnog" sweatshopa.

Leteci mungos je napisao/la: › Nekad se skuplji software isporucivao s hardwareskim "dongleovima", ali i to se uspjesno zaobilazilo (sjetimo se samo Autocada i 3DS Maxa za DOS

I danas se skuplji software isporučuje sa HW dongleovima, primjeri su Cubase i brdo modula za CATIA-u.
Kod XO-a je spika o komadu koda koji bi se poslao sa servera na klijent (enkriptiran), a OS bi ga assemblirao skupa sa kodom BIOS-a, a potom flashao stari BIOS. Takva je spika bila i sa MacBookovima u am. školama, ali razlika je ta što je kod amera taj posao obavio Apple, koji drži kod sustava i licencu nad sustavom i uređajem.
XO koristi open source arhitekturu...

bazooka_joe je napisao/la: › I danas se skuplji software isporučuje sa HW dongleovima, primjeri su Cubase i brdo modula za CATIA-u.

Fora s dongleovima je jedino u tome sto se otezava crackiranje i sto je potrebno nesto dulje cekati na crack (buduci da to ne moze releasati bas svaka crackerska grupa)...

Citat: › Kod XO-a je spika o komadu koda koji bi se poslao sa servera na klijent (enkriptiran), a OS bi ga assemblirao skupa sa kodom BIOS-a, a potom flashao stari BIOS.

Sve to stoji, ali cim uredjaj dodje u ruke geekova, vrlo vjerojatno ce to biti prva stvar na koju ce se usmjeriti... Vise iz zabave i izazova, a manje iz koristi... ali, kad se jednom objavi kod BIOS-a koji se ne mora stalno flashati sa servera - imas uredjaj koji je postao nezavisan... ;-)

Kako god, bit ce jako zanimljivo pratiti sve sto ce se oko ovog uredjaja dogadjati... Ili ce zaista potaknuti obrazovnu revoluciju, ili ce biti najveci obrazovni promasaj zemalja treceg svijeta ikada...