Literarno Kreativni forumasi

Znala sam, uvijek pokvarim zabavu.

Anastazija je napisao/la (Pogledaj post): › Znala sam, uvijek pokvarim zabavu.

ma nooo!
neko mora paziti na te stvari,zato imamo tebe!

Samo vi nastavite dalje, ne dajte se smetati.

evo jedna koju sam napisala prije hmm 5godina,kad sam još bila mala.........

Maleni čovječe..
Noćas
po tko zna koji put
puštam tu
prokletu suzu izdajicu
na spomen tvoga
imena
zaboli me
nešto u grudima
neka rana
neizlječena
neka bol
neodređena
mojim tijelom prolazi
zastaje na tren
ali ne odlazi
...
Zašto
zašto me mučiš
ti maleni čovječe
što rane mi zadaješ
otiđi
ne vraćaj se
dopusti mi da živim
ne čini mi to
maleni čovječe
ne bodi mi
taj mač
u srce
živim bez tebe
ali u meni
živi
ona stara rana
i
ona lažna povezanost
s tobom
prokleti
maleni
čovječe...

Ugledah ružu pognute glave
i osjetih
neku povezanost
između nas
Pogledah kako očekuje
nečiji dodir i
blag pogled
ali
nikoga nema
Približih joj se
polako i nježno
prstima dodirnuh
njene lati
a ona zaplače
Odmaknem se
polako
i ona pogne
svoju glavu i nestane
kao i ona
povezanost
između nas
..

All around me shadows of death and fear
Feel it in my body, it's coming, it's here.
The last train for tonight
I'm loosing it, it's out of my sight.

Closed my eyes, can't stand it anymore
Is this what I'm living for.
He was angry, I heard his voice
Come with me, you have no choice.

This has got to end
You've come to far my friend.
No more pleasure, only sorrow and pain
Tears are falling, falling like rain.

And I can almost see the sign
End of the road, now is the time.
Gotta go back, back where I belong
It's been so long, but I think I used call it home.

Legici

Kad oči zaklopiš
dal nekad na me pomisliš
bar na tren...
Bili smo nekada
samo tuđa lutkica
za ples...
a sada sklopi okice
i pripremi usnice
da ljubim te
da grlim te
i ne puštam nikada...
jer kada na te pomislim
ja sve zaboravim
bar na tren...
E, moja ljubavi
Neću se kajati
ako i ne voliš kao ja...
Jer znam da dosta je
sve što ostaje iza nas...
tada ću ljubiti
i tebe gubiti
u snovima...
a ti ćeš voljeti
njemu se predati
zauvijek...




Da se i ja priključim jer vidim da niste loši...

I evo vam dragi moji sugrađani, jer ja sam ipak na "prisilnom" radu, iliti studiranju u Zgb, čitaj metropola; pa vjerujte mi na riječ, živite u najljepšem gradu na svijetu, i ja jedva čekam da se vratim u smiraj ravnice...
a ova je za jednu djevu, od prije davnih vremena...

Dunavskom prema Sjenjaku...

Nešto me vuče
Da ti dođem na prag
I kažem još jednom
Oprosti
vjerujem
Možda i luđak sam ja,
Da ćeš ti suze propustiti
I poći za mene tad…
Jer svaki put kada
odlazim daleko
Prođem ulicom sjećanja
I pomislim na nas…
Možda vara taj osjećaj
Što obuzima sad,
Dvije tri ruže u ruci
Možda poprave dojam
I ti se nasmiješiš
I Kao nekada
I pročitam ti u očima
Sve naše proživljene pustolovine
Zajednička druženja
Poljupce, svađe, razgovore…
Zar previše tražim
Zaboravljen, ostavljen i nesretan
Dok kročim Dunavskom prema Sjenjaku
Vrteći film iz dvije i četvrte
Ili je bila dvije i peta
Više me sjećanje ne služi
I možda bolje odustati
Pred pragom naše ljubavi
Nego osramoćen biti
Kada hladno otvoriš vrata
I pitaš tko sam i kome cvijeće nosim
Tvojoj majci?
A iza tebe klinci tvoji se igraju
Tamo gdje smo mi
Sretno ležali…
i razbijali barijere
rušili vlasti
i hrlili na barikade…
o ljubavi moja bivša
što ćeš reći
kada vrata budeš otvarala
Jedne zime
Kada budeš kroz plač šaptala mi ime…

...I like this one...

Odlična!!!

Jeff excellent!

širokog i toplog zagrljaja očekuje te tvoj grad

...pre-dob-ro...i piši nam ovako lijepo i o Parizu...

bit ću tako slobodna, pa ću i ja jedan pjesmuljak ubaciti...

ČUJEŠ LI.
ČUJEŠ LI. URLIK PTICE U KAVEZU.
VRISAK ZA POMOĆ.
CRNE MISLI. CRNI OKLOP.
IZ KOJEG NE MOGU IZAĆI.
ALI TI NE ČUJEŠ.
NEGDJE SI U SJENI ZADOVOLJNOG. ISPRAZNOG.
POSLJEDNJE RIJEČI UMIRUĆEG ČOVJEKA NIKOG NE ZANIMAJU.