Tocno 1 godina, 1 mjesec i 10 dana. Sada se cini ko da sam oduvijek ovdje. Pomisao da tamo negdje postoji zemlja u kojoj svi pricaju istim jezikom kao i ja, razumiju iste fore i istu glazbu nazivaju domacom se cini potpuno nadrealna. Poslije svega, nevjerojatno je koliko smo odredjeni okolinom u kojoj zivimo.
Nakon vise od godinu dana zivota u drugoj kulturi, koliko se stvari promijenilo?
Svako malo me iznenade vijesti iz mailova ili sa web stranica. Tko je umro, tko se udao, tko gdje radi i sto se izgradilo. Promjene koje su neprimjetne kada si tamo, a nevjerojatne ako si odsutan odredjeni period vremena.
A ja osobno, nije da sam se nesto osobito prosvijetlila u ovoj juznoistocnoj azijskoj zemlji ili poprimila om, sam i ram filozofiju zivota. Jos uvijek uspijem zaspati na meditaciji, ne vidim smisao yoge (osim u boli), jos uvijek mi ide na zivce ‘svi smo mi jedna velika obitelj’ pristup poslu i koncept smisla zivota koji tezi nistavilu.
Osim kaosa u glavi i deterioracije hrvatskog jezika, ne bih znala reci sto je drugo osobito drugacije na meni. Jedino sve sto se cinilo logicno i kao savrsen plan prije godinu dana sada vise ne pije vodu. Da, naravno, vratit cu se kuci ipak nesto pametnija nego sto sam otisla. Naposlijetku, svako iskustvo te necemu pouci.
Naucih da:
• moguce je jesti rizu svaki dan (cak i nekoliko puta dnevno)
• moguce je prihvatiti rat, teroriste, bombase samoubojice i check pointove kao normalnu stvar i nakon nekog vremena vise uopce ne obracati paznju
• ne mozes ti toliko dobro plivati koliko valovi u oceanu mogu biti veliki
• bilo koji definitivno postavljen cilj u zivotu je podlozan promjenama. Sto je isti sigurniji i specificniji, veca je vjerojatnost da ga ubrzo nece biti.
• bijela koza je IN
• pojam ljepote je relativan (a kompleksi s kojima na zapadu zivimo su doista nevjerojatni)
• za komunikaciju s ljudima nije nuzno govoriti istim jezikom
• uvijek te iznova moze iznenaditi koliko su bogati bogati, a koliko siromasni mogu biti siromasni
• i kad taman pomislis da teoretski nema sanse da bilo tko vise udje u autobus, jos 20 ljudi ce uspjeti pronaci svoje mjesto u istom (ovo mi je jos uvijek nedokucivo kako)
• nije bitno sto si ucio, bitno je sto znas
• kad moras, mozes biti beskrajno strpljiv
• mudrije je propustiti udarac kraj sebe i pretvoriti protivnikovu energiju napada u energiju pada
• ako ubijes zohara, neizbjezno ce se pojaviti mravi. Sto veci zohar to vise mravi.
Eto, jos malo pa kuci.
Bas kad su stvari ovdje postale tako udobne, a slike od kuce se cine sve cudnijima.
Croatia, here I come. Kao da ne znam bih li se radovala ili strahovala.
Katarina Karalić je diplomirani psiholog sa Sveučilišta u Zagrebu. U studentskim danima proputovala je veći dio Europe kroz
AIESEC radionice i treninge. Nakon diplome, godinu i pol dana radila je u Colombu,
Šri Lanka, u firmi dizajnerskog nakita kao osoba odgovorna za ljudske resurse. Zadnje tri godine živi sa suprugom
Abhishekom u
Mumbaiju i radi kao trening menadžer za
Procter&Gamble India.
Katarinine kolumne o Šri Lanci s portala Osijek031.com su objavljene u izdanju šrilankanskog konzulata u Zagrebu, 2009.
Žensko
Nebitno
Muško
