...da vratite nekoga do koga vam je jako stalo,a razišli ste se zbog tako glupih i djetinjastih stvari i više ne znate što uraditi?ta druga osoba se ponaša dvosmisleno..a možda se ipak samo radi o ponosu??? 
Možda će se činiti patetično, no molbu jednog našeg čitatelja za objavljivanjem njegovog pisma neprežaljenoj ljubavi nismo mogli odbiti. Nadamo se da će ove nježne riječi doći pred prave oči.
Naš vjeran čitatelj iz Varaždina ljubav svog života upoznao je preko našega chata. Iz slučajnog susreta nastala je prekrasna ljubav, koju je, što daljina, a što nesigurnost počela uništavati.
Odlučio joj se obratiti ponovno putem našega portala, te nas uljudno zamolio za pomoć. Naravno da nismo mogli odbiti.
Magali, molimo te, pročitaj pismo i vrati mu se! I nas je dirnulo!
--------------------------------------------------------------
Za Magali.....
..nije bitno tko će pročitati ovo pismo, pišem ga samo da ga pročitaš ti.....
Kako je pogrešan svaki moj dan, u kojem nisi ti....ni jedna ova riječ nije dovoljna da ti opišem kako mi trebaš.
Ušla si u moj život na tako čudan način, neznano, tiho.....učinila si ovog čovjeka tako boljim, bila si moj zagonetan osmijeh, bila si moje išćekivanje noći...nada u svaki novi trenutak koji će se činiti kao vječnost. Svaki dan bila si nešto novo..a sad, postala si moje buđenje....ni zora te ne može zamijeniti, ni sunce me tako ne može ugrijati....ni kiša me tako ne može namočiti....da kroz mene prođe osjećaj kao da ležim na cesti potpuno gol.
Stojim, gledam u prazan, taman zid....gledam svoju budućnost i na svakom dijelu zida, nijansa je tvog lica! Gledam tvoje oći..te oći kao da su moj vid...njima gledam radost, puninu, more mog života..svaki si vjetar koji ne ostavlja valove mirnima u tom moru.
Tako je lijepo bilo pružati ti svoje noći...ova nemirna duša u tvojoj je luci smirila se i pronašla svoj spas, nedaj da se ikad više odveže i da je odvedu valovi smrti.....
..taj čudni slatki osmijeh, taj mali okrugli nos...svaka crta tvog lica...o, kako je božanstveno bilo osjećati tvoj dah, osjetiti tvoje dlanove, prste....kako dodiruju moje bore na obrazu....
Svaki novi dan bez tebe samo je spuštanje niz nepoznate, sive stepenice...korak po korak koji vodi pred vrata tuge i jada...
Tako si me promijenila, učinila boljeg čovjeka od mene..o, kako je lijep osjećaj bio pripadati tebi..zaboraviti sav svoj prethodni život i prepustiti se sreći koju mogu još samo da osjete anđeli u raju.....
Zbog čega sam se promijenio baš zbog tebe? Da...očarala me tvoja ljepota, ali ne volim te zbog tvoje ljepote, ona je prolazna, ona je samo prašina koju će jednog dana otpuhati vjetar...ne volim te ni zbog tvoje dobrote. Kad bi me upitala zašto te volim....odgovor bi prepoznala u otkucajima mog srca, mom drhtavom glasu koji je postao kao glas dječaka koji krene u školu i doživi svoju prvu ljubav. Doživio sam s tobom slabosti kojih se ne sramim....nikad nisam pomislio da bih mogao biti čovjek koji će to doživjeti..a kamoli nakon toga to i priznati!
Zašto se s tobom dogodilo to sve? Ne...nisam birao tebe..nisam se nadao tebi....ušla si kao sudbina....
Kad bi me netko drugi u tajnosti upitao...zašto te volim? Zbog čega? "Promijenila me..ona je sudbina"..... - samo bi te riječi rekao...
Svi moji dani sad su samo traganje za spasom, spasom duše....
U svaki moj san ulaziš protiv moje volje.....jer svako novo jutro nakon sna..borba je protiv gorčine, samo još jedna brazgotina na licu....
Dopusti mi da ti pokažem koliko si se prevarila u meni, dopusti mi da ispravim svaku svoju grešku. Želim ti pokazati sve ono što nisi vidjela, želim ti pokazati sve ono što nisi osjetila....i to želim raditi na drugi način.....u našim zajedničkim jutrima i noćima..tvojim buđenjima i trenucima kad ćeš mi zijevati u vrat.
Živi tog čovjeka..osjeti tog čovjeka, onakvog kakav on u stvarnosti je!
Molim te da budeš hrabra, da kažeš svima NE!! Da nam noći ne budu gledanje u pusti ekran, da nam noći budu šaputanje na jastuku, razgovori iza uha, razgovori uz neku običnu večeru.....kruh, kajmak i dvije šnite parizera......razgovori u dobru i zlu..razgovori uz bolest i sirotinju...
Nemam što da ti dam, samo ovu dušu i tijelo imam! Ne želim ti više ikad pisati onaj "ppppppp"..želim da osjetiš taj ppppppppppp....sve trenutke do kraja života!
Želim ti pokazati koliko sve ovo nije bilo pogrešno! Daljina nas je ubila..a sad želim da nas blizina spoji! Da prstima osjetiš osmijeh na mom licu!
Život ima toliko smisla, toliko smisla ima raditi sve ostale stvari u životu, znajući da me s prozora kad idem kući gledaš i čekaš ti! Želim da me ljudi pamte po osobi za koju živim!
Da me stare bakice na ulici pitaju za tebe.....da neka mala klinka trći pred mene i dere se, "tata"......
molim te.....budi hrabra...pruži mi ruku, daj mi da je primim...povest ću te kroz sve oluje tvog života!
Žensko
Muško
Nebitno
*...*...*...MaLLa IwanChe...*...*...* 
NEJA 
