U sklopu
Osječkog ljeta kulture, u prostoru
Galerije Waldinger u Tvrđi
Gradske galerije Osijek Osječanima će predstaviti
samostalnu izložbu autorice
Nine Ivančić.
Otvorenje izložbe je u utorak
3. srpnja 2007., s početkom
u 20 sati, a izložba će biti postavljena
do 19. srpnja 2007. godine.
Radno vrijeme Galerije Waldinger: utorak–nedjelja
od 17 do 20 sati, ponedjeljkom
zatvoreno.
Samostalnom izložbom Nine Ivančić u Galeriji Waldinger Gradske galerije Osijek u programu Osječkog ljeta kulture 2007. od 3. do 19. srpnja predstavljaju izbor djela iz autoričinog opusa od 1986. do 2006. godine. Izložba se najvećim dijelom oslanja na izbor radova za retrospektivnu izložbu Nine Ivančić koncipiranu 2004. godine suradnjom triju galerija: Galerije Nasta Rojc Gradskog muzeja Bjelovar (2004.), Galerije Zuccato u Poreču (2005.) i Galerije Waldinger u Osijeku, gdje izložba 2005. godine zbog rekonstrukcije galerijskog prostora tada nije mogla biti postavljena. Nakon Bjelovara i Poreča, u osječkoj se Galeriji Waldinger izložba predstavlja u proširenom izboru radova, obuhvaćajući i djela nastala od 2004. do 2006. godine.
Izložbom su obuhvaćene slike nastale tijekom dva desetljeća. Djela koja potječu iz 1986./7. nastala su u New Yorku gdje je slikarica boravila od 1986. do 1993., dok su slike nastale od 1993. do 2006. izvedene u Zagrebu. U djelima iz druge polovice osamdesetih godina pozornost je usmjerena na samu tehniku slikanja geometrijskih likova, dok se sva opisnost svodi na evidentiranje fizičkog stanja slikanog polja. Obilježja su recentnih slika - izostanak ekspresivnosti te slikanje shvaćeno kao hladna reprodukcija izabranog predloška – vrlo bliska ohladjenoj ekspresivnosti kakvu je autorica prvi put primijenjivala na njujorškim neo-geo slikama, kojima je učinila
radikalan rez od ranije prakse nereferencijalnog i autorefleksivnog slikarstva, odlučujućeg za njezino formativno razdoblje, kako navodi u predgovoru kataloga Zvonko Maković. Referiranje na prošlost u autoričinu slikarstvu krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih nije bio odraz eklekticizma, već preispitivanja konvencija i neprihvaćanja postavki analitičkog slikarstva, pri čemu je to bio afinitet koji će do kraja artikulirati postmoderna (transavangarda, nova slika, neo-ekspresionizam).
Tada je autoričino slikarstvo podrazumijevalo niz sadržaja, no koji pripadaju isključivo slikarstvu, a ne i stvarnosti, te je autorica neprestano ukazivala na autonoman prostor slike. Njezin se dolazak u New York 1986. poklapao s tada bujajućom ekspresionističkom praksom, a radikalan rez koji čini bit će presudan za sva njezina nadolazeća djela. Slike koje nastaju u Americi doživjele su radikalnu redukciju u kompozicijskom aspektu, no i izrazitu sofisticiranost na tehničkom planu, tako da će površina slike ponekad nalikovati teksturi mehanički otisnutih grafičkih listova, no ni tada se autorica ne lišava svog slikarskog afiniteta za materiju i tehniku. Posežući za realnim vizualnim predloškom u slikama iz posljednjeg desetljeća, poput broda ili aviona, autorica njihovim prikazima upravo nagalašava nazočnost slike, slike shvaćene kao imago, kao prizor, a postupak kojim su predlošci
predočeni upućuje izvan slikarstva, prema tehničkim priručnicima u kojima su detaljno opisani modeli brodova ili aviona, navodi u predgovoru kataloga Zvonko Maković, zaključujući kako istovremeno iz slike postupno iščezavaju ekspresivne osobine, te se stječe dojam kako umjetnica teži nekoj vrsti bezličnosti i potpunoj neekspresivnosti.
Izložba je popraćena katalogom s monografskim tekstom predgovora "Nina Ivančić:
slike 1986.-2004." dr.sc. Zvonka Makovića. Katalog je objavljen 2004. godine u zajedničkom izdanju Galerije Nasta Rojc Gradskog muzeja Bjelovar, Galerije Zuccato u Poreču i Galerije Waldinger u Osijeku.
Iz predgovora Zvonka Makovića:
"Reći kako izbor ovih slika predstavlja relativno zatvorenu cjelinu, na prvi se pogled može činiti nejasnim. Može se činiti stoga što se slike iz osamdesetih klasificiraju
u apstrakciju, štoviše tada aktualni revival geometrijske apstrakcije za koji su kritičari brzopleto skovali naziv neo-geo. Na djelima iz devedesetih i onima sasvim recentnim dominira predmetni slikovni inventar. (...) Nina Ivančić ponovno želi istaknuti kako se iz gotovih ikona može konstruirati cjelina koja, i kada se liši svake ekspresivnosti stvara nov i umjetnički relevantan sustav. Na pojavu neekspresionizma(inespressionismo), osobito na njujorškoj sceni krajem osamdesetih, upozorio je svojedobno Germano Celant. Umjesto bijega u fantastično i nestvarno, ističe on, umjetnici neekspresionizma teže izboru između velikog broja slikovnih predodžbi i artefakata. Vizualnost je stoga u njih prije rezultat plana i montaže predodžbi i njihovih iskonstruiranih dijelova. (...) Čini mi se kako noviju umjetnost Nine Ivančić treba gledati upravo s aspekta neekspresionizma. Na taj bi način bile i jasnije mijene koje je ona unijela u svoje dijelo kada je započela slikati serije brodova, nastavila fotokopijama istih gotovih predložaka, a kasnije sličnim,
neekspresivnim postupkom nastoji istražiti i pojasniti istu tu ideju izabravši vizualnu formulu aviona kao relevantnu ikonu. Međutim, da bi polje slike lišila svake subjektivne referencije, istisnula sebe s opne slike, bila su joj očito potrebna ona brojna apstraktna (neo-geo) djela koja su nastajala tijekom prvih godina njenina boravka u New Yorku. Upravo u onome prostoru u kojemu je svojedobno Germano Celant i otkrivao pojavu neekspresionizma kao jednu od karakterističnih osobina umjetnosti koju se ponekad još naziva i post-postmodernom."
Djela Nine Ivančić nastala nakon 2004., koja su obuhvaćena izložbom, bila su predstavljena na autoričinoj retrospektivnoj izložbi održanoj u Galeriji
Klovićevi dvori 2006.
Iz predgovora kataloga izložbe u Galeriji Klovićevi dvori, tekst Ane Medić:
"Konceptualna dimenzija i značenjske vrijednosti medija ostaju presudne u generiranju značenjskih implikacija i referenci njezinog recentnog opusa (2006) - ciklusa objekata - uvećanih digitalnih isprinta, reinterpretacija fotokopirnih kolaža
nastalih sredinom devedesetih. Uvećani digitalni isprinti, svojim izvedbenim i ikonografskim referencama, posreduju sjećanje na postupke neoavangardnih tradicija, pretvarajući se u objekte čiji je nastanak uvjetovan intermedijskom slobodom stvaranja umjetničkog djela kao proizvoda i čije naglašeno estetiziranje ironizira njegovu funkciju.(...) U ovim objektima u kojima medij ponovo posreduje nova iskustva vezana za drugu kvalitetu osjećajnosti (neposrednost, neponovljivost i nesavršenost) u kontrapunktu s primarno mehaničkim karakterom motiva, mijenja se dominantno simulacijski karakter realnosti slike - suočavajući se s izvornošću stvaralačkog čina, otvarajući premise za artikuliranje novih likovnih kvaliteta i socio-fenomenoloških implikacija."
Nina Ivančić rođena je 1953. u Zagrebu. Diplomirala je slikarstvo 1977. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Šime Perića. Od 1977. do 1979. polaznica je majstorske radionice za slikarstvo prof. Ljube Ivančića i prof. Nikole Reisera u Zagrebu. Dobitnica je Fulbrightove stipendije za slikarstvo (MFA Program in Painting) 1987. na Sveučilištu Columbia u New Yorku. U New Yorku živi i radi od 1986. do 1993. Od 1999., kada je postigla nastavno-znanstveno zvanje docenta, predaje slikarstvo na Odjelu slikarstva Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu. Od 1976. do danas je izlagala na više od 30 samostalnih i preko 180 skupnih izlozbi u Hrvatskoj i u
inozemstvu. Dobitnica je brojnih nagrada, među kojima se posebno izdvajaju prestižna nagrada Binney and Smith Inc. Fine Art Achievement Award (New York, 1987.) i "Vjesnikova" nagrada za likovnu umjetnost "Josip Račić" (Zagreb, 2003.).
Nina Ivančić, "Pomočni čamac plivaričara", 1995.
Nina Ivančić, "Dassault-Mystère Falcon 200; Beriev Be-32 Cuff", 2001.
Nina Ivančić, "Canadair CL-415, Canada", 2004.
Nina Ivančić, "65’ Florida Bay TRAMP", 1997./2006.
Mala slika: Nina Ivančić, "Bez naziva", 1986.
Dodatne obavijesti:
Gradske galerije Osijek
Galerija Waldinger
Fakultetska 7
HR-31000 Osijek
+385 91 4488845
+385 91 7923612
Muško
