Sestra/Brat - 0 bodova [?]

Leteci mungos je napisao/la: › CatCloe je napisao/la: › osim toga, kad ju bilo tko od mojih prijatelja upozna, shvati kako ja nisam najnenormalnija, najnepristojnija, najeuforičnija i najmanje ženstvena osoba na svijetu, nego ima još netko gori Upoznaj me sa sestrom ;-) Elena_Os je napisao/la: › Mislim da nema ništa ljepše i utješnije nego imati nekoga tko je toliko krvno povezan s tobom i koji će bez obzira na djetinjstvo i ta famozna neslaganja u njemu,uvijek ti biti iskrena podrška i potpora,pogotovo kad budemo "gubili" one koji su nas stvorili... Mozda imas preidaliziranu predodzbu o bratu i sestri. Nije bas da su sva braca i sestre poput najboljih prijetelja, odnosno da su ti brat/sestra najbolji prijatelj "za cijeli zivot".

ajde malo bolje pročitaj što sam napisla(zadnji dio rečenice,zadnji red) pa ćeš sve skužiti...

Joj, kad mi riba kaže da joj je mama najbolja legica, pobjegnem glavom bez obzira.

Inače... Mislim da smo za odnose s braćom i sestrama odgovorni prema specifičnim datostima. Dobi, spolu, ulozi u životu...

Četiri sam godine bila jedinica, a onda sam dobila seku. Sjećam se da nam je tata uvijek govorio da se prestanemo ponašati jedna prema drugoj kao najgori neprijatelji (uvijek smo se tukle i svađale, uvijek je bilo prepirke oko toga lije je što), ali unatoč tome, uvijek smo branile jedna drugu pred svima i pred roditeljima.
I kada sam otišla studirati u drugi grad nisam očekivala da ću nedostajati sestri, a ipak jesam.

Poznajem jednu malu koja nema brata ni sestru. Ima samo sestrične koje ne žive u istom gradu i kad su one odlazile kući, mala je bila danima nesretna. A mama i tata ne će drugo dijete.

moj buraz je 8 godina mlađi, ja imam 23 a on 15. dijelimo sve- komp, tv, sobu, krevet na kat...
i super funkcioniramo.
ali moram priznati da nam je dugo trebalo da postanemo frendovi i to se dogodilo tek kada ga je dotaknuo pubertet. od tada je sve 5.
iako, priznajem, radujem se sto se selimo i sto cemo uskoro imati svako svoju sobicu. nadam se da nas to nece udaljiti.
e da, jos da vam kazem, i danas se nadam da cu dobiti i sestru!

nemam ni brata ni sestru..i super mi je...ali bi htjela imati...iako mi ni ovako ništa ne fali...

ja imam seku 11 godina stariju, super se s njom slazem, jako ju volim, zivot s njom se bas ne sjecam jel od svoje 17 godine je zivjela s deckom, a ja sam tada imala 6 godina, tak da ono, ne mogu komentirati

imam kul brata koji ide u 7 razred haha i koji ne slusa sve sto ja slusam ne oblaci majice koje ja volim MA KAKVI hehe

ja imam sestru koja je godinu dana starija od mene i super se slazemo ...a da imam i brata koji je 6.raz. i tolko je glup i nervira me iz dana u dan da mi je muka...

...što bih ja bez svoja dva brata...istina da se znamo poklat...al ne mogu zamislit život bez njih...hehe...naravno kao svaka dobra seka...

zanimljiv topic iako sam ga tek sada skuzila pa sam shvatila da sam ja jedina probala oboje, kad sam bila mala mislila sam kako je super biti jedinac,imas vise igracki vise paznje sve bi dala da budem jedinica, tek kad sam izgubila svoju stariju sestru sam shvatila koliko je ljepse dijeliti s nekim stvari, zivot, price...i sad sam jedinica i zaista se slazem da su jedinci pomalo tuzni naravno oni koji nisu imali nikog ni ne znaju za bolje ali puno je veca sreca kada je dijelis s nekim....kad gledam svoje prijateljice koje imaju bracu i sestre zaista budem ljubomorna.imam ja sada puno prijatelja ali ipak sestra je sestra i nista i nitko ju ne moze zamijeniti, i drago mi je da sam provela barem 13 prekrasnih godina sa svojom sestrom nego cijeli zivot zivila ko jedinica.

Ja sam odrasla kao jedina...jedinica.
Fuj.