dvolicnost

zasto su ljudi dvolicni?

To je prekomplicirano... Ali možda najjednostavniji odgovor je zato što su ljudi...Živa bića od krvi i mesa, različita po stajalištima, ali ista po materiji od koje smo stvoreni... No, svi smo mi dvolični, priznali to ili ne... Primjerice: pri upoznavanju uvijek želimo ostaviti najbolji prvi dojam, kao i u prvim razgovorima... Pravimo se da smo nešto što nismo, a kasnije tek pokažemo pravo lice... No, to je u nama, ono nešto na što ne možemo utjecati i što će uvijek biti tu negdje... I iskočiti kada se najmanje netko nada...

vrlo si to lijepo obrazlozio, al nazalost je sve tako tuzna istina

Tužna je ali je ljudska...
Bob Dylan kaže:
"People are crazy and times are strange
I'm locked in tight, I'm out of range
I used to care, but things have changed"...

kao što stara pepeljuga kaže: Pepeljuga je ushićeno razmišljala što bi mogla obući, no maćeha ju je zatrpala poslom kako ne bi stigla na bal. U pomoć stiže dobra vila koja je bundevu pretvorila u kočiju, miševe u konje, a poderane dronjke u najljepšu haljinu koju ste ikada vidjeli!
eto tako...

ja bih rekla zbog ega i potrebe da pred sobom i drugima budu bolji nego što jesu... neki možda i iz vlastite koristi, ne bi li govoreći ono što drugi žele čuti stvorili povoljnu podlogu za vlastite želje..
vjerojatno ispod svake dvoličnosti leži iskonski strah od istine, koji me fascinira još tisuću puta više... a da smo licemjerno društvo, definitivno jesmo.

ajwar je napisao/la: kao što stara pepeljuga kaže: Pepeljuga je ushićeno razmišljala što bi mogla obući, no maćeha ju je zatrpala poslom kako ne bi stigla na bal. U pomoć stiže dobra vila koja je bundevu pretvorila u kočiju, miševe u konje, a poderane dronjke u najljepšu haljinu koju ste ikada vidjeli! eto tako...

Slazem se, to je to, pogodio si u srž...

Pa nisu svi dvolični, ovo što je neko reko ostavljanje dobrog dojma na prvu ruku, kako ko, ja se recimo nikad ne predstavljam za nekoga ko nisam, prije ili kasnije će izać na vidjelo ko si i vid onda belaja, ionako nemam puno za ponudit, nisam zgodan, lijep, mršav, bogat, pa onda bar mogu bit iskren, otvoren i pokazat se uvijek u pravom svjetlu bez lažnih skrivanja iza praznih riječi i djela, mene više sekira ona prava strana dvoličnosti kod ljudi, sve je divno sjajno i onda čim okreneš glavu pljas nož u leđa, ogovaranje i šta ti ja sve neznam, to prezirem

Možda se mladi dvoličnjaci tako vježbaju za karijeru u menadžmentu? ;-)

zato sto jedino dvolicna osoba moze uspjeti u zivotu...uvlaceci se drugima i pokazivati drugo lice iz koristoljublja
takve osobe stavljam u topic "MRZIM" i zbog toga mi se gadi pola ovog grada

PsychoSoldier je napisao/la: zato sto jedino dvolicna osoba moze uspjeti u zivotu...uvlaceci se drugima i pokazivati drugo lice iz koristoljublja takve osobe stavljam u topic "MRZIM" i zbog toga mi se gadi pola ovog grada

potpisujem... u ovom gradu nać nekog normalnog svaka čast... ne volim dvolične ljude...iako znam sebe uhvatit da se nekada počnem tak ponašat ali odma stanem na kočnicu... vratim se u svoju normalu..kom se ne sviđa nek se ne druži samnom i gotovo... zaš bi se ja mijenjala zbog drugih..pretvarala se da sam nešto što nisam sam da se svidim ljudima... de dobro...take it or leave it...

dakle jasno je da je to loša osobina...mislite li da je ponekad ipak potrebno biti dvoličan??

badjo je napisao/la: dakle jasno je da je to loša osobina...mislite li da je ponekad ipak potrebno biti dvoličan??

dobro pitanje. i mislim da ima prilično relativan odgovor. opet ovisi o tome koliko si spreman na tuđe loše reakcije i njihov izostanak simpatija za tebe samog, budući ne žele uvijek svi čuti istinu.
osobno uvijek sve istresem ljudima u lice, ali sam tisuću puta naišla na brojne loše reakcije, kako od onih kojima sam rekla, tako i od ljudi sa strane... ali to je možda zato jer sam pomalo sociopat... za mene je laž čak i prešućivanje istine

Svi su ljudi više-manje dvolični. Dvoličnost je postupanje kojim osoba A od osobe B dobiva što želi postupajući neiskreno. Osobe C, D,E itd. i njihova razmišljanja pri tome nisu bitna.
Razlika između laži i dvoličnosti je ta što osoba B kod dvoličnosti nije svjesna da je žrtva ili ako je svjesna to joj se dopada (pitanje je tko je tu onda žrtva dvoličnosti). Kod laži osoba B zna ili osoba A pretpostavlja da će osoba B saznati da je osoba A neiskrena. Zato su u laži kratke noge. Dvoličnost je puno perfidnija i u pravilu izaziva puno gore posljedice po duše ali manje štete po novčanik. Kod laži stvar je obrnuta.

Daklem ne znam što sam htio reći. Valjda to da dvoličnost više boli, dulje peče i teže zacjeljuje od dobre priproste laži.

ljudi su u najviše slučajeva dvolični kako bi izvukli korist iz nečeg.. no, u većini slučajeva se radi o općoj neiskrenosti.. iz toga dvoličnost i proizlazi.. uf mrzim dvolične osobe..