Pomalo zanemarena novost, glede bogatijeg života grada ove godine bila je da je
Kazalište otvorilo vrata svoje
Kavana terase, za sve sugrađane i štovatelje željne ispijanja kavice u kazališnom ugođaju. Na žalost ljudi su skloniji obilaziti kafiće u kojima će biti viđeni, prošetati novu obleku i vidjeti nekog - u tom smislu sebi sličnog.
Kazališna kavana obično asocira na onu Marinkovićevu "Daj-dam" atmosferu, na kiklopovske rasprave o životu, kulturi i politici, boeme i "spaljene" umjetnike...
Na pomalo zabitom mjestu, naša Kazališna kavana ipak ne ostavlja taj dojam...a i naši umjetnici su ipak malo drugačiji ma koliko nam se dopadao Hugo, Maestro i ostali znani Marinkovićevi junaci...
Ako niste bili, još uvijek imate priliku u cvjetnom okruženju (muškatli su im prelijepi ;-)) popiti piće u zaista mirnoj i ugodnoj atmosferi...