…Tako na struju, već 80 godina prolazi u samoj blizini kina i rasteže se "Donjikom" sve do "Gornjike", pa još malo dalje, a sad i šire. Ne mogu se sjetiti dana u kojem tramvaj nije bio prisutan, niti tebe pamtim drugačijeg. Ovakvog prepoznatljivog, sa stajalištima na kojima sam se toliko puta rješavao dosadne kiše. Neke tvoje dijelove drugačije i ne razumijem. Srasli su u meni kao i tramvajske pruge. Kad kraj njih prolazim, tramvaj ponekad uspori, ali njegova škripa protutnji, žureći prema slijedećem stajalištu.
(ulomak iz jedne od kolumni Osijek, moj lega, pod nazivom Tramvaj, autora Zala Koppa)
Dragi moji, evo i mene je obuzela neka sjeta, ha jesen je i prvi snijeg se upravo sasvim rastopio… Zapravo svi oni koji vole Osijek razumjet će otkud odjednom takvim tonom započinjem novi post na ovom blogu… Stvar je u tome što je na pomolu jedna velika povijesna sramota…
Na fotografiji gore vidite stari model
osječkog električnog tramvaja proizvedenog u poznatoj hrvatskoj tvornici
Đuro Đaković, pod oznakom ĐĐ 101. Sve do 70-ih godina 20. stoljeća ovi su modeli tramvaja bili vrlo česti na osječkim ulicama, pa tako i na Korzu, odnosno na fotografiji prikazanoj Kapucinskoj ulici. Tada je donesena odluka o nabavci
novih tramvaja iz Češke. Vjerujem da su vam poznati. Oni neugledni, debeli, sovjetski bezosjećajno-crveni, a danas rekonstruirani u bijelo-plavoj varijanti, tih su burnih '70-ih s gradskih ulica otjerali naše domaće tramvaje, "bečki crvene" 101-ice, popularne "stojadine".
Neki od njih vjerojatno su završili i na otpadu, dok je njih 6 spas potražilo u remizi Zagrebačkog električnog tramvaja, gdje su prebojani u plavo vjerno služili sve do nedavno...
A onda se pojavio novi uljez!
Plava zmija, kako u Metropoli nazivaju Končarev niskopodni tramvaj, našeg je starog "stojadina" opet primorao na bijeg, ovoga puta u mirovinu… Ali kakvu – u rezalište!
Gradski oci grada na Dravi na tu su strašnu ideju najprije reagirali s malo više poštovanja prema tradiciji tramvajskog prometa i hrvatske industrije željezničkih vozila nego '70-ih, izrazivši želju da se preostala dva originalna modela vrate u Osijek i pridruže već postojećem starom turističkom tramvaju iz 1928. - ali presporo! Na žalost, tu se ne radi o "essekerskoj opuštenosti", već ipak i opet o nebrizi za očuvanje naše povijesti. Skori izbori i prateći kaos u upravljanju gradom Osijekom doveli su do toga da zagrebački ZET više ne želi čuvati stare 101-ice na svojim tračnicama, pa najavljuju njihov skori odlazak u staro željezo, ako se u Osijeku pod hitno ne dogovore kako će ih i kada konačno preuzeti i vratiti u grad njihove mladosti, gdje će sve Osječane i njihove goste opet uveseljavati nemirno klizeći Donjim gradom, pored Tvrđe, uz Katedralu i dvorac Pejačević kao što to već dulje vrijeme čini spomenuta stara Škoda – najstariji tramvaj u voznom stanju u Europi!
Nadam se da će moj sljedeći post biti veselijeg duha, zahvaljujući vrijednim aktivnostima ljubitelja tramvaja, članova internetske stranice
www.zeljeznice.net, TZ Osijek i
GPP-a.
P.S. Strelicu bih na kraju usmjerio i na jedno vrlo zanimljivo mjesto –
osječku tramvajsku remizu. Najavljeno je njezino skoro izmiještanje s trenutne lokacije kako bi se poboljšala kvaliteta usluge gradskoga prijevoza, poduzeća GPP, a sama lokacija remize oslobodila za atraktivne nove gradske sadržaje.
Lokaciju
remize uz samu povijesnu gradsku jezgru Tvrđu trebalo bi između ostalog iskoristiti i za izgradnju
Muzeja tramvajskog prometa! U njemu bi svoje mjesto pronašli i starac iz 1928. i "stojadini" i debeli Česi, pa čak i neki noviji budući modeli, a zašto ne, možda i tramvaji iz Zagreba i drugih susjednih gradova, pa čak i neka druga željeznička vozila. Time bi Osijek dobio još jedan atraktivni prostor, još jedan muzej i to s vrlo zanimljivim tehničkim postavom vozila koja su još uvijek u stanju povremeno, za blagdane ili na želju posjetitelja, provozati se gradskim ulicama i svima pokazati da, barem u turističke svrhe, "
essekerski duh" još uvijek živi uz rijeku Dravu.
Preuzeto s bloga aboutmarketing.blog.hr
Muško
