
Nakon što se više od dvije godine
borio s administrativnim problemima za ostvarenje svoje investicije i obnavljanje nekad nadaleko poznatog restorana "
Čingi-lingi čarda" u Bilju,
Krešimir Flatscher odustao je od svega i ponudio ga na prodaju.
Radi se o ugostiteljskom objektu na zemljišnoj površini od 2.100 četvornih metara na samim "
vratima Baranje", samo nekoliko kilometara od Osijeka, a koji bi prema novom projektu trebao imati lovačku i ribičku dvoranu, veliki vinski podrum te smještajne kapacitete od petnaestak dvokrevetnih soba. Sve bi bilo uređeno u etnostilu, po uzoru na nekadašnji ugostiteljski objekt gdje se uvijek dobro jelo i pilo, a zbog odvojenosti od samog Bilja glazbeni orkestri i pjevači samo su se smjenjivali, i danju i noću.
Osječki poduzetnik
Krešimir Flatscher, poznat kao proizvođač kave, kaže da se vraća poslu koji je radio i do sada, a pokušaj "
izleta" u ugostiteljstvo, u koji je uložio zaista mnogo truda, previše ga je zamorio jer je nakon toliko vremena uspio riješiti samo administrativne probleme, koji kod nas često traju duže nego što bi trajala sama izgradnja. Velika početna želja za "
Čingi-lingi čardom", koja je za sada još uvijek samo zemljište na izuzetno pogodnoj lokaciji ponuđena je na prodaju, a Flatscher pojašnjava da to prepušta nekome iz ugostiteljske struke te da nastavi tamo gdje je on stao. Dobivene su sve dozvole potrebne za gradnju, od idejnog rješenja do lokacijske i projektne dokumentacije, a novi kupac dobit će čak i potvrdu o zaštićenosti imena "
Čingi-lingi čarda", pa tko kupi može odmah početi i graditi ovaj budući etnohotel s četiri zvjezdice. Ono što se za sada zna je da bi projekt do svog završetka koštao više od dva milijuna eura, a novi vlasnik bi trebao imati osjećaj za slavonsko-baranjski "
štih" kako bi se povratio zlatni sjaj "
Čingi-lingi čarde" uz kulinarsku ponudu specijaliteta ovoga područja.
Gubici i dobici na transakcijama - tajna
U deset je godina, nakon mirne reintegracije Baranje, bilo više pokušaja za obnovom Čingi-lingija te je promijenjeno nekoliko vlasnika, koji su svi redom nakon godinu-dvije zbog različitih razloga odustajali, te je sve opet iznova prodavano, a kupci tog atraktivnog zemljišta su u tim transakcijama gubili ili dobivali, što je uvijek ostajala poslovna tajna.
Autor:
Rajko Cicak/
Glas-Slavonije.hr