Bilo da se radi o stalnoj vezi, braku, one night standovima, pa čak i posjetu damama noći..neki ljudi ne razmišljaju o posljedicama koje seksualni odnos nosi.
Nakon što su otkrivene osječke prostitutke i njihova zaraženost HIV-om, panika i testiranja su zavladala Osijekom, ali i okolicom i to onom širom..panika je vladala koliko !??
Dan, tjedan, mjesec, dva i sve se opet smirilo...koliko je bilo onih plašljivih sa
to se meni ne može dogoditi koji nisu ni pomislili otići na ikakvo testiranje?
Vjerujem podosta, ali vjerojatno manje od onih koji danas poševe i misle da se za kroz mjesec dana mogu vidjeti simptomi i moguća zaraza na testu ili još gore dati dobrovoljno krv i čekati poziv koji će potvrditi prisutnost sifilisa, hepatitisa, HIV virusa...
A što je sa HPV-om, odnosno ostalim spolno prenosivim bolestima !?! Koliko su muškarci ili njihove bolje polovice sigurni da je sve u redu ako izostaju simptomi , jer virus može biti prisutan iako nema simptoma pogotovo ako se radi o HPV-u ?!
Imala sam priliku uz prijateljicu proživljavati njene muke po HPV-u.
Da odmah razjasnim, nije promiskuitetna djevojka, imala je 3 veze, 3 spolna partnera s kojima nije skakala nakon 2 dana u krevet.Sa ovim zadnjim (s kojim je i danas ) upoznala je mračnu stranu seksualnih odnosa – loš PAPA test ( CIN II ).
Šok, nevjerica i nje i njega, zatim daljnje pretrage nje i njega i na kraju kategorizacija tog virusa. Nakon toga je uslijedilo zajedničko isključivanje mogućnosti zaraze, rovanje po starim nalazima PAPA testa, zvanje njegovih bivših partnerica i na kraju otkrivanje osobe koja im je podarila strah i zajebanciju – njegova zadnja bivša.
Radilo se o njenoj prevari koju je naravno prešutila i koja je izbila na površinu nakon godinu i pol od prevare.
Nakon tog njenog slučaja nemam više povjerenja u ''lijepe riječi'' poput bivša je redovito išla ginekologu i imala uredne PAPA testove, redovito koristim kondom kada partnericu i ne znam baš tako dobro, već samo u papirić od urologa.. možda sam preoprezna, možda ubijam u pojam osobu s kojom mislim imati vezu zbog nepovjerenja, možda strast i spontanost na samom početku veze, ali definitivno ne želim provoditi vrijeme na ginekološkoj stolici duže nego što traje jedan običan pregled..
Ne mogu a da se ne dotaknem činjenice da dosta muškaraca nikada ne posjeti urološku ordinaciju (čitaj psihički ne može podnijeti pregled urologa), pa čak i kad su u pitanju svakodnevne smetnje.
Ne znam da li je u pitanju strah, nekakav meni neobjašnjivi stid, osjećaj manje vrijednosti zbog same pretrage, izlaganja muškosti pod svjetlom ili što već, ali mislim da tu nema ništa loše..na kraju krajeva, zdravlje bi svakome trebalo biti na 1. mjestu.
S obzirom da je forum na lokalnoj razini, nema smisla pitati da li ste se i s kakvom bolesti susreli, koliko toga ste zatajili osobama s kojom ste imali odnose ili uopće niste imali potrebu išta reći!
Nego kako Vi stojite sa znanjem/sviješću o veneričnim bolestima, samom prijenosu, inkubacijom ?
Koliko često idete na pregled (ako uopće idete)?
Vjerujete li u onaj papir urologa/ginekologa ili samo na riječ ?
Koliko ste sigurni u vjernost voljene osobe ili bolje rečeno zapitate li se ikada/često da postoji mogućnost da Vas partner svojom mogućom nepromišljenosti može zajebati na duži period ako ne i doživotno?