Prema gospodarskoj snazi, Osijek je davne
1919. bio drugi u Hrvatskoj (iza Zagreba), a u gradu su tada radile tvornica žigica, dvije tvornice pokućstva, paromlin, ljevaonica željeza, dvije pivovare, šećerana, tvornica lana, čak 900 obrtnika...
Na razmeđi istoka i zapada te sjevera i juga, Osijek je s industrijom temeljenom na domaćim sirovinama tijekom godina izgradio velike i uspješne tvrtke, pa se tako nakon
Prvog svjetskog rata razvijaju
mesna i metalna industrija (primjerice, 1911. utemeljena je Osječka ljevaonica željeza i tvornica strojeva d.d., a 1920. osnovana je Osječka industrija mesnate robe d.d.).
Kožarsku industriju predstavljala je samo jedna tvornica kože, a nakon
Drugog svjetskog rata većina je tvornica i obrta konfiscirana ili podržavljena te su
Zakonom o konfiskaciji i o izvršenju konfiskacije od 9. lipnja 1945. udareni temelji ukidanju gospodarskih odnosa.
U razdoblju
1945. do 1990. pozitivan trend u razvoju industrije očitovao se u
uspješnom poslovanju brojnih tvrtki koje su desetljećima bile temelj razvoja osječkog gospodarstva, poput
OLT-a,
MIO Standarda,
Mobilije,
Svilane ili
Tvornice šibica, koje se, ipak, nisu uspjele nositi s gospodarskim tržišnim natjecanjem (umnogome i zbog Domovinskog rata) pa propadaju ili odlaze u stečaj.
Rat je prouzročio i gubitak šireg tržišta, radnih mjesta, a pad investicija i loša privatizacija samo su neki od razloga naglog propadanja osječkog gospodarstva.
Vraćanje gospodarstva na prijeratnu razinu danas se temelji na
manjim i srednjim tvrtkama te na
uslužnoj djelatnosti, a svjetski gospodarski trendovi doveli su do formiranja
gospodarskih zona ("Jug", "Zapad", "Tenja"...) te proširenja
Slobodne zone Osijek.
Unatoč problemima s kojima se danas suočava osječko gospodarstvo, poput
nedostatka velikih gospodarskih subjekata i stranih investitora,
nezaposlenosti te
malih osobnih dohodaka (Osijek i istočna Slavonija za oko 20 posto zaostaju za hrvatskim prosjekom plaća), kao odskočna daska ponovnog procvata industrije Osijeka u prvi se plan postavlja
iskorištavanje domaćih resursa (izvoz gotovih proizvoda umjesto sirovina, s naglaskom na energiju i hranu),
razvijena poduzetnička infrastruktura (Inkubator, Centar za poduzetništvo, Tehnologijsko-razvojni centar),
kvalificirana radna snaga (sveučilište) te
dobra prometna povezanost (koridor 5C, zračna i riječna luka).
U vrijeme kada i Osječani strahuju od globalne recesije razgovarali smo (Glas Slavonije, op. ur.) s
uspješnim poduzetnicima koji su odlučili svoj uspjeh i budućnost graditi u gradu na Dravi.
Svoje stavove o gospodarstvu i životu u Osijeku s građanima su podijelili:
Damir Skender, predsjednik Uprave Saponije d.d.;
Marko Pipunić, predsjednik uprave tvrtke Žito;
Ivica Škojo, vlasnik tvrtke Automobili Škojo;
Mato Škojo, vlasnik Krune i Hotela Osijek;
Josip Bošnjak, direktor tvrtke Rencon d.o.o.;
Predrag Rechner, direktor tvrtke Rechner d.o.o. i
Vedran Kurtić, direktor tvrtke KT Tehnogradnja.
*Kako ocjenjujete gospodarsko okružje u Osijeku danas?
D. Skender: Moram priznati da nije sjajno, posebice ako se usporedi sa situacijom prije Domovinskog rata. No, posljednjih godina se ipak primjećuju određeni pomaci, posebice u agraru i trgovini
M. Pipunić: Usporedimo li gospodarstvo Osijeka prije 25 godina i danas, situacija je katastrofalna, a ako ga usporedinmao s onim prije 10 godina, također nećemo vidjeti mnogo pomaka. Dolaskom kapitalizma pojavili su se ljudi koji se više nisu željeli baviti velikim sustavima, nego malim poduzetništvom, a Osijek tradiciju poduzetništva nema. Nisam zadovoljan i mislim da Osijek ima mnogo više potencijala.
I. Škojo: Mi djelujemo u tzv. premium segmentu i silnice globalne recesije osjetili smo praktički istoga dana kad su počeli problemi na svjetskim burzama. Ali unatoč tomu, osjećam da ovdje u Osijeku ipak uspješno guramo, idemo naprijed, borimo se... Prebrodili smo mi i puno gora razdoblja. Ukratko, bolje je nego prije.
M. Škojo: Koliko god to zvučalo kao floskula, u Osijeku je danas doista teško raditi, teško je voditi velike poslove. Osobito ako se uspoređujemo s poslovnim mogućnostima koje su dostupne, recimo, u Zagrebu ili Rijeci. No, gospodarstvenik mora biti realan i pokušati odmjeriti vlastite mogućnosti u vlastitoj regiji. Unatoč svim nedaćama, Osijek je ipak najveći i gospodarski najpotentniji grad u ovom dijelu Hrvatske i nadam se da svojim svakodnevnim radom i mi pridonosimo tome da se ta poslovna priča i dalje razvija.
J. Bošnjak: Gospodarsko okruženje je slika našeg zaostajanja kao posljedice zakasnjelog buđenja poduzetničkog duha prouzročenog marginaliziranjem našega grada te Slavonije i Baranje i frustrirajućeg stanja duha nakon rata.
P. Rechner: Gospodarske aktivnosti su vidljive, sve ide nabolje, ali presporo za moja očekivanja. Razloga za lošije danas, a bolje sutra ima puno.
V.Kurtić: Tijekom posljednjih godina osjete se određeni pomaci i poboljšanja, no gospodarsko okružje u Osijeku još je daleko od idealnog. Ukratko, dobro je, no vjerujem da Osijek ima još mnogo neiskorištenih gospodarskih potencijala.
Nastavak gospodarske tradicije
*Kako ocjenjujete poziciju svoje tvrtke na tržištu?
D. Skender: Trenutačno smo jako zadovoljni pozicijom Saponije na tržištu jer imamo kontinuitet stabilnog rasta, te jake brendove, a u poslijednjih nekoliko godina puno smo uložili i u marketing tvrtke.
M. Pipunić: Žito na tržištu ima dobru perspektivu i dobro stoji. Danas zapošljavamo 900 ljudi i u svom poslu smo broj jedan u regiji, a u planovi su daljnje širenje. Najavljena gospodarska kriza će agrar dotaknuti tek na kraju, prvo će stradati turizam i izvoznici. Tko ovu krizu dočeka spremno iz nje će izaći još jači.
I. Škojo: Povećali smo broj zaposlenih, sad nas je 76. To je činjenica kojom se danas rijetko tko može pohvaliti. Kupili smo tvrtku u Slavonskom Brodu i proširili posao onamo. Svakodnevno dokazujemo iznimnu poslovnost prema klijentima, zbog toga već duže vrijeme izuzetno dobro kotiramo u svom sektoru i potpuno je logično da smo zauzeli poziciju apsolutnog lidera na ovom području. Sad tu poziciju treba očuvati.
M. Škojo: Lagano širimo svoj posao i zasad nam to ide od ruke. Tvrtka je stabilna, naši brendovi su u gradu prepoznatljivi. Uspjeli smo se nametnuti kvalitetom. Odnosno, upravo je kvaliteta kupcima i korisnicima naših usluga postala temeljna asocijacija kad na tržištu prepoznaju naš brend. Vjerujem da nas građani dobrim dijelom doživljavaju kao uspješne nastavljače gospodarske tradicije po kojoj je Osijek nekada bio poznat. To nas dodatno stimulira.
J. Bošnjak: Tvrtka Rencon d.o.o. ima 20 zaposlenih, od toga 18 inženjera građevinarstva. Specijalizirana je za projektiranje cesta na najvišoj tehnološkoj razini pa poslove nalazi preko javnih nadmetanja u svim dijelovima Hrvatske. Trenutačno su zaposleni svi kapaciteti, a pripremamo se i za poslove u inozemstvu, posebno kada uđemo u EU.
P. Rechner: Dobra reputacija koju uživamo moja tvrtka "Rechner" d.o.o. za arhitekturu i ja osobno nije došla slučajno. Ona je rezultat dugogodišnjeg uspješnog i upornog stručnog rada na mnogim velikim arhitektonskim projektima. Cilj nam je to održati, mada je svaki novi projekt praktički novo dokazivanje.
V.Kurtić: Smatram da smo ovog trenutka idealno pozicionirani; godine su nam donijele iskustvo, a naš mladi i obrazovani kadar jamči nam put k vrhu. Konstatno, naime, ulažemo u znanje, u novi viskoobrazovani kadar te razvoj i implemetaciju tehnoloških dostignuća. Izišli smo i na inozemno tržište, u čemu vidimo konkurentnu prednost, s obzirom na to da imamo koncesciju na eksploataciju prirodnih resursa.
Prednosti i mane
*Koje su prednosti i mane rada u Osijeku?
D. Skender: S obzirom na našu branšu, ne vidim ni prednosti ni mane. Možda zbog komitenata moramo malo češće boraviti na sastancima u Zagrebu, ali što se tiče proizvodnje svejedno nam je u kojem djelu Hrvatske radimo.
M. Pipunić: Ako si sposoban te imaš kapital i viziju, prednost Osijeka je to što nema konkurencije pa lako možeš uspjeti, osim toga i život je mirniji, te se laganije živi. Nažalost, ima više mana jer je tržište malo, granično je područje, nema tranzita, prometa, luke ni bilo čega što bi ljude privuklo. U Osijek dolaziš samo kada moraš, a mladi i obrazovani odlaze jer su plaće niske.
I. Škojo: Ovdje je teže raditi, a istovremeno treba više ulagati i natprosječno se truditi. No, to je kod nas stara priča, mi smo se naviknuli na takve uvjete gospodarskog poslovanja. Mi u tome zapravo vidimo potencijal. Zato ne posustajemo.
M. Škojo: Nikad ne razmišljam o osječkim manama. Rođen sam ovdje i ni u jednom trenutku nisam pomislio posao razvijati bilo gdje drugdje. Mnoge ljude koji koriste naše proizvode i usluge poznajem osobno. I o tome razmišljam kad razmišljam o prednostima.
J. Bošnjak: Osijek je prelijep grad, ugodan i udoban za život i rad. Prednost je i očuvani okoliš i priroda oko Osijeka. Najveća je mana što u kulturnom, gospodarskom i političkom smislu zaostajemo za Hrvatskom.
P. Rechner: Ne želim se obazirati niti izgovarati na mane, kojih sigurno ima, već svojim radom, ponašanjem i životom potencirati prednost života i rada u svojoj sredini, svome gradu. Ne stalno nešto tražiti ili kumiti, već i davati, pa će i mana biti manje.
V.Kurtić: Prednosti su neiskorišteni potencijali i resursi, a među manama bih na prvom mjestu istaknuo birokraciju i sporu administraciju. No, to je problem s kojim se bori cijela Hrvatska.
Slijedi li procvat?
*Očekivanja u budućnosti?
D. Skender: Definitivno sam optimist i vjerujem da će biti bolje bez obzira na pesimistične najave za 2009. godinu. Što se tiče Saponije, mi smo se za krizu već pripremili i nakon kiše uvijek dolazi sunce.
M. Pipunić: Osijeku treba od pet do deset sposobnih menadžera i dobra politička logistika, te podrška države i suradnja s Vladom - i naš grad može cvjetati. Trebaju nam samo tri velika projekta, pogledajte Vindiju, koja je uzdigla Varaždin i cijelu regiju.
I. Škojo: Namjeravamo svoj posao širiti istim tempom. Tvrtka će rasti. I dalje ćemo akvizirati.
M. Škojo: Ja sam realist. Svako jutro se probudim svjestan da mogu raspolagati samo onim što imam. Posao se može proširivati samo ako primarno razmišljate što možete učiniti kako bi kupac bio još zadovoljniji i kako bi još više dobio za svoj novac. Tek nakon toga možete razmišljati kako nešto i prodati. Budućnost će biti onakva kakvu je budemo napravili. Ali će biti bolja, ako bude više onih koji misle i na druge.
J. Bošnjak: Osijek - slavonska metropola, buđenje i razmahivanje šokačkog poduzetničkog duha te oslobađanje od stege svađalačke, neproduktivne i nekompetentne politike.
P. Rechner: Uvijek vrlo jednostavna i mnogima prozaična: da budemo zdravi i da imamo posla!
V. Kurtić: U budućnosti očekujem restrukturiranje administracije, fleksibilniju upravu, a time osiguravanje brže i lakše realizacije projekta. Smatram da bi sinergijski učinak takve suradnje lokalne uprave i gospodarstvenika kroz generiranje većih vrijednosti unaprijedio i osigurao brži razvoj grada.
Vratiti “štih” gradu
*Što kao Osječanin želite svome gradu?
D. Skender: Želim da Osječanima 2009. bude bolja nego što se najavljuje, a gradu Osijeku ubrzani razvoj, koji nam je potreban, i dobru suradnju s ministarstvima i Vladom RH.
M. Pipunić: Želim da se u Osječane vrati prijeratni duh, koji se izgubio i da svi Osječani žele jednako dobro gradu. Želja mi je da se prestanemo prepucavati tko je veći Osječanin pričom i počnemo to dokazivati radom. Danas ima strašno puno negativne energije u gradu, pa želim da ljudi krenu pozitivno razmišljati, i to o prvom do sebe, da se divimo uspješnim ljudima, a ne da ih pljujemo, pa bez obzira na to tko su. Želim da Osječanima uspješan sugrađanin postane izazov da sami postanu bolji od njega, bilo u sportu ili poduzetništvu, a ne da samo ogovaramo.
I. Škojo: Želio bih da svi skupa stvorimo uvjete da ljudi imaju više posla. Društvo općenito mora biti pravednije, a građani moraju osjećati da grad pripada njima. Tada će Osijek biti plemenito mjesto za život, kao što je nekada bio.
M. Škojo: Mira i razumijevanja. Politike onoliko koliko je nužno da bismo funkcionirali.
J. Bošnjak: Želim da grad Osijek bude prepoznatljiv i jedinstven po primjerenom prometnom rješenju, za što ima izvrsne pretpostavke.
P. Rechner: Da Osječani i oni koji žive u ovom gradu počnu uistinu cijeniti i voljeti svoj grad. Kulturom življenja možemo svi zajedno Osijeku vratiti "štih" srednjoeuropskog grada u punom smislu te riječi. Mladi tu moraju posebno biti aktivni, a mi stariji moramo im pomoći u tome.
V. Kurtić: Volim Osijek i uistinu mu želim vratiti sve što mi je dao. Osijeku želim puno razvojnih projekata, a time i osiguravanje novih radnih mjesta kako bi svaki naš sugrađanin imao život dostojan čovjeka.
Glas Slavonije
Foto: Klas
Muško
Nebitno
