Farsa: spotovima protiv korupcije
Jelena Lovrić
Za korupciju u Hrvatskoj krivi su građani - tako barem misli hrvatska Vlada, koja je tim stavom intonirala i svoju, jučer predstavljenu antikorupcijsku kampanju. Karakter kampanje i govori kojima je popraćeno njeno pokretanje ne ostavljaju dileme da je riječ o još jednom farsičnom igrokazu za Europu.
Implicitna poruka da su građani krivi za stanje korupcije proizlazi iz proklamiranog cilja kampanje. Vlada je akciju pokrenula kako bi, rečeno je, podigla razinu svijesti građana da se moraju boriti protiv korupcije. U općenarodnu mobilizaciju vlast je spremna potrošiti oko 2,5 milijuna kuna. Za te pare televizije će nekoliko idućih mjeseci vrtjeti spotove o štetnosti lopovluka za hrvatsko društvo. Premda sva istraživanja pokazuju da je javnost u Hrvatskoj jako svjesna tog problema: korumpiranost smatra jednim od najvećih grijeha vladajućih struktura. Nije poznato hoće li se slični spotovi i njima prikazivati.
Eksplicitna poruka da su građani krivi za stanje korupcije jučer je ponovljena više puta. Predstavnici vlasti u bezbroj su varijanti rabili frazu kako građane treba osokoliti na prijavljivanje korupcije. Apelirali su na njihovu hrabrost, pozivali ih da više ne zatvaraju oči pred lopovlukom, uvjeravali da rat protiv korupcije samo oni mogu odlučiti.
Uglavnom, kucali su na otvorena vrata. Ministar pravosuđa Šimonović od građana je u ime Vlade zatražio da se “aktivno uključe u borbu protiv korupcije”.
Potpredsjednica Vlade Kosor istaknula je da građane neprekidno treba poticati na hrabrost u borbi protiv korupcije, a Vlada će, svečano je obećala, za tu borbu osigurati materijalna sredstva. Građani su, dakle, proglašeni kukavicama, a Vlada usamljenim borcem protiv korupcije. Takva se intonacija htjela cementirati i Kosoričinim pokušajem relativiziranja briselskih i domaćih kritika Vlade zbog aboliranja s vlašću povezanih korupcijskih kapitalaca. “Nije važno hvataju li se velike ili male ribe, nego je važno da je mreža dovoljno čvrsta”, rekla je Sanaderova potpredsjednica, sugerirajući da je veličina kriminala posve nebitna. Iz te je logike onda i moguće razumjeti da se u Hrvatskoj lovi kupovanje ispita ili primanje peke, a nikada zamračivanje milijuna u Brodosplitu.
Slogan kampanje - “Korupcija, to nisam ja” - otkriva i prave Vladine namjere. Prebacujući lopticu građanima, vladajući peru ruke. Hoće reći da oni s koruptivnom praksom nemaju ništa. Ali, ako se korupcija, kako tvrdi ministar Šimonović, bazira na zloporabi vlasti i pasivnim građanima, pitanje je zašto se kampanja adresira samo građanima i zašto su oni predstavljeni kao najveći, krucijalan problem.
O zloupotrebama vlasti ni ovoga puta ništa. Nakon što je godinama ignorirala zahtjeve javnosti da se obračuna s kriminalom, Vladin jučerašnji poziv građanima u “zajedničku borbu protiv korupcije” djeluje posve neuvjerljivo, barem dok ne pomete pred vlastitim vratima. Nova Vladina taktika: crtićima protiv korupcije samo je novi manevar u ništa. Za zdravlje hrvatskog društva i jačanje antikorupcijskog raspoloženja više bi napravilo hvatanje jednog krupnog, sa strukturama vlasti umreženog, kriminalnog slučaja nego godine i kilometri spotova.
clanak u jutarnjem