Već negdje nedavno spomenuh sliku koju svaki dan gledam. Nije da sam se posvađala s tom slikom, samo mi bocka oko zbog nesklada koji odašilje. Nekako me baca u loše raspoloženje, a ja svoja raspoloženja volim podijeliti sa svojtom s foruma. Nekako mi je to najbliža okolina, stalno tu negdje oko mene…
Slika: brod koji to više nije jer nikuda ne plovi, zaboravljen i zarobljen u mulju Zimske luke (naročito je ružno kad Drava naraste kao sad!). Nekadašnji gospodar europskih rijeka sad je samo onemoćali starac kome šminkom pokušavaju skriti i godine i nemoć… I umjesto da dostojanstveno miruje u luci (kad već ne može više ploviti) ponosno svjedočeći nekim novim klincima o svakoj svojoj bori – okitili ga predizbornom krilaticom „Snaga grada“, nekakvim papirnatim vjetrenjačama i stolovima presvučenima kao u svatovima i - ostavili… Bolje bi mu pristajale riječi „Mudrost starosti“…
Tko se krije iza „Snage grada“? Isto tako vješto našminkana trojka izronila iz osječke političke zbilje zadnjih godina. Nekako su mi najneprirodniji u ovoj kampanji… Pokušavaju nešto, ali nikako mi ne sjeda… Ne možeš a da ne prokomentiraš.
Krešimir Bubalo – on već misli da je gradonačelnik (barem se tako ponaša). Njegov stil pojavljivanja izgleda, otprilike, ovako: izbori – to je samo tehnička stvar nakon koje njega čeka fotelja u Kuhačevoj i ime na ploči na zidu zgrade gradskog poglavarstva. Zašto? Zato jer: tko bi od birača uopće mogao odoljeti njegovoj mladosti, ljepoti i poštenju?! Je da osim ovih ispraznosti koje više spadaju u Red Carpet ne nudi zaista ništa konkretno; ali koga je briga?! Njega prvog nije! Ali – ne treba mu zamjeriti. Nije on kriv. U vlastitoj partiji napredovao je ekspresno, mimo svake logike i pravila – jednostavnim dekretom Gospodara Mikrokozmosa. On ga je navikao da su izbori, natječaji, mediji – samo puka formalnost nakon koje slijedi – nova fotelja. On mu je usadio ovaj stečeni refleks nakon čega misli kako je sve postigao samo svojom odličnošću, a zapravo je samo dečko koji se našao u pravo vrijeme na pravom mjestu.
Bubalo više ne zna niti razgovarati s novinarima koji nisu s njegove privatne aldžazire. Tako mu se omakne da ispali M.Hrgi kako joj je sam Đapić pisao pitanja koja će mu postaviti. Ne zna Hrga kako treba s njim, morat će na tečaj kod Karalića… Dakle: mladost je konstanta, ljepota stvar ukusa, a poštenje utega na vagi nasuprot njegovog šefa i tvorca.
Danijela Lovoković – dosta simpatična i tiha gospođa, građevinarka s godinama marljivog rada u urbanizmu grada u kojima nikada nije bilo afera – ali niti tragova građenja bilo čega. Pošteno: nema joj se što navesti u zasluge, ali niti zamjeriti. Najbolje je što su našli za trećeg, a osim toga i žena je (igraju na kartu simpatija gradskih žena). Možda je sretna i činjenica da je trenutačno zaposlenica moćnog lokalnog poslovnog carstva – pa nikad se ne zna… Dobro je biti dobar s tajkunima, a tajkunima je dobro biti dobar s političarima ( a kunu se da oni toga nemaju…). Ugodno s korisnim, pa kako mu bude…
Ivan Vrdoljak – o njemu sam dosta komentirala zadnjih mjeseci, pa ako bih još malo – bilo bi previše. Dakle: u predzadnjem mandatu GP s 1 mandatom postavljao je gradonačelnika, bio zadužen za gospodarstvo od kojeg je ostao zapamćen samo po osnivanju firme OPG kojoj je odmah imenovao direktora s ugovorom kakav nema valjda ni glavni menadžer poznatog proizvođača jednog popularnog napitka ( neću reklamirati jer mi nisu platili za to!), a nakon toga tražio smisao i djelatnost firme. No, da ne bi rekli kako ja pristrana malo s desna komentiram, navest ću link s tekstom jednog čuvenog anarholjevičarskog pisca i kolumnista koji sam danas pročitala (ah, valjda sam se zato tako raspisala…)
http://www.jutarnji.hr/komentari/kolumne/clanak/art-2009,4,28,jergovic_kolumna,161102.jl
Nakon svega, želim samo mom dragom ostarjelom Brodu da si vrati dostojanstvo u svojoj mudroj starosti, da što prije zaboravi kako ga je nečasno i smiješno okitila kasnije odbjegla trojka, ostavljajući ga kao kakvog ridikula da mu se djeca smiju umjesto da u njegovoj unutrašnjosti uz kavu ili toplu čokoladu pričaju s njim priče o davnim dravskim putovima i putnicima…