U suradnji s Programom zaštite okoliša Ujedinjenih naroda, Industrija i okoliš (UNEP IE), 1996. godine izrađen je Nacionalni program za postupno ukidanje tvari koje oštećuju ozonski sloj. Nacionalnim programom utvrđena je potrošnja tvari koje oštećuju ozonski sloj, te su predložene mjere i projekti koji vode njihovom postupnom ukidanju.
Znanstvena su istraživanja dokazala da su tvari koje je čovjek proizveo uzrokom oštećenja ozonskog sloja. Tvari koje sadrže u različitim kombinacijama kemijske elemente klor, fluor, brom, ugljik i vodik, poznatije su pod nazivom tvari koje oštećuju ozonski sloj (TOOS). U tvari koje oštećuju ozonski sloj ubrajaju se
freoni (klorofluorougljici, CFC) koji se nalaze i koriste u: aerosolima gdje služe kao potisni plin deodoranta, parfema, lakova za kosu, medicinskih preparata, insekticida i sl. Freoni se koriste i u industriji namještaja kao sredstvo za pjenjenje pri proizvodnji pjenastih guma te industriji fleksibilnih i krutih poliuretanskih pjena za termoizolaciju, proizvodnji plastičnih masa, sredstvima za čišćenje i odmašćivanje u elektroindustriji i u domaćinstvima kao otapala, hladnjacima i ledenicama, hladnjačama i drugim rashladnim sustavima, te klima uređajima i toplinskim pumpama. Ozon oštećuju i haloni koji se koriste prvenstveno u uređajima za gašenje požara i u protupožarnim instalacijama.
Osim freona i halona, ozonski sloj oštećuju
ugljik tetraklorid koji se nalazi u otapalima i sredstvima za čišćenje te u fumigantima,
metil bromid koji služi kao sredstvo za fumigaciju tla u staklenicima a kod nas se najviše koristi u proizvodnji presadnica duhana,
1,1,1 triklor etan, odnosno
metil kloroform koji se koristi kao otapalo za odmašćivanje strojeva te
nezasićeni klorofluorougljikovodici i
nezasićeni bromougljikovodici.
U Republici Hrvatskoj već je ukinuta potrošnja klorofluorougljika (CFC-a) u sektoru proizvodnje pjenastih materijala, kozmetičkih aerosola i u rashladnom sektoru. Ukinuta je potrošnja metil-bromida koji se koristio u proizvodnji presadnica duhana. Tako da u posljednje četiri godine nije zabilježena potrošnja metil bromida (osim za potrebe karantene i primjenu prije otpreme robe), a isto tako nije zabilježena potrošnja halona.
Potrošnja ozonu štetnih otapala vrlo je niska, a s razvojem novih analitičkih metoda od kojih neke već koriste zamjenske tvari, biti će ukinuta u roku koji propisuje Montrealski protokol.
Zamjenske tvari za CFC–e, klorofluorougljikovodici (HCFC), koji su prvobitno bili zamišljeni samo kao prijelazno rješenje, pokazale su se iako u manjoj mjeri štetne po ozonski omotač, štetne za klimu jer imaju izuzetno veliki staklenički potencijal. Do 2013. godine proizvodnja HCFC bi se trebala zamrznuti na razinu prosječne proizvodnje u godinama 2009.-2010. dok bi se proizvodnja i upotreba HCFC trebala potpuno ukinuti u razvijenim zemljama do 2020., a u zemljama u razvoju do 2030., što je deset godina ranije od prethodno definiranog roka. U slučaju da taj dogovor nije postignut, proizvodnja i potrošnja HCFC bi se vjerojatno udvostručila do 2015. godine što bi imalo vrlo ozbiljne posljedice na sam ozonski omotač kao i globalnu promjenu klime. Ovom će se mjerom smanjiti staklenički plinovi za desetke milijardi tona ekvivalenta ugljičnog dioksida.
Davne 1928. godine u hladnjacima su se počeli koristiti freoni CFC 11 i CFC 12. Osnovni uvjeti koje su ove tvari trebale zadovoljiti su bili: učinkovitost u radu uređaja, neštetnost za ljude te kemijska postojanost samih tvari. Međutim, upravo ove “pozitivne” osobine pokazale su se vrlo štetne po okoliš; 1974. godine utvrđeno je razorno djelovanje ovih tvari na ozonski sloj. Ranih osamdesetih dokazano je oštećenje ozonskog sloja iznad Antartika pomoću NASA-inog satelita. Daljnjim proučavanjima i mjerenjima znanstvenici su utvrdili popis tvari koje oštećuju ozonski sloj (TOOS), a daljnjim istraživanjima i saznanjima taj se popis i dalje nadopunjuje. Upravo zahvaljujući znanstvenim spoznajama pokrenuta je kroz Ujedinjene narode inicijativa kako bi se spriječila daljnja oštećenja ozonskog sloja. Prvi korak u definiranju ovih aktivnosti bila je
Bečka konvencija o zaštiti ozonskog sloja kojoj je 1985. godine pristupila 21 država Europe obvezujući se da će štititi ljudsko zdravlje i okoliš od štetnih utjecaja koji mogu nastati uslijed oštećenja ozonskog sloja. Daljnjom međunarodnom suradnjom znanstvenika, vladinih institucija i nevladinih udruga, 1987. godine u Montrealu je usvojen
Montrealski protokol o tvarima koje oštećuju ozonski sloj. Tada su Protokol potpisale 23 zemlje svijeta. Danas Montrealski protokol broji 195 zemalja stranaka, od čega su 148 zemlje s niskom potrošnjom freona i halona (države iz članka 5. Protokola). Za države koje djeluju u skladu s člankom 5. Protokola propisana je odgoda od deset godina za ispunjenje obveza Montrealskog protokola obzirom na zemlje s većom potrošnjom. Zemlje na koje se ne odnosi članak 5., pretežno razvijene zemlje, ukinule su potrošnju freona i halona – tvari iz Dodatka A Protokola, no uzmemo li u obzir da razvijene zemlje čine svega 20% svjetske potrošnje tvari koje oštećuju ozonski sloj, vidljivo je kako je ukidanje preostalih 80% ključno za osiguranje očuvanja i oporavka ozonskog sloja.
Republika Hrvatska ubraja se u zemlje iz članka 5. Montrealskog protokola, obzirom na potrošnju manju od 0,3 kg po stanovniku tvari iz Dodatka A i potrošnjom manjom od 0,2 kg po stanovniku tvari iz Dodatka B Montrealskog protokola. Notifikacijom o sukcesiji Republika Hrvatska je od 8. listopada 1991. godine stranka Bečke konvencije o zaštiti ozonskog sloja i Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski sloj. Republika Hrvatska je također ratificirala izmjene i dopune Montrealskog protokola: Londonsku, Kopenhašku, Montrealsku i Pekinšku.
Žensko
