Leteci mungos je napisao/la ( Pogledaj post): ›
Mozemo li danasnje hrvatsko drustvo zvati demokratskim, slobodnim, socijalnim? Vladaju li nama korporacije? Jesmo li uopce vise suvereni [kao nacija, kao pojedinci]? Gdje je kraj? Kakav ce rezultat ovakvo drustvo poluciti za 5, 10 ili 20 godina?
|
jesu li ovo retoricka pitanja?
ako nisu, onda su ovo moji odgovori:
1. da/ne, da/ne, ne
2. da
3. da/ne
4. kraj je u p.m.
5. ako pod "ovo drustvo" podrazumjevas kvazi-demokratsku oligarhiju na balkanski nacin (dakle upravo ono sto Nikolaidis u svom tekstu opisuje kao rezultantu raspada jugoslavije) onda ce rezultat (s minimalnim korekturama) biti nakaradni drustveni poredak u mnogome slican trenutnom americkom (mislim pri tome na SAD).
ono sto je, po mom misljenju, najveci problem u toj prici je sljdece (citiram iz Nikolaidisovog teksta): "Demokratija je danas ideologija globalnog kapitalizma, udaljena od svojih antičkih osnova - ideologija koja je, kao i sam kapitalizam, antipolitična: "Političko počinje distribucijom zajedničkih dobara, a ne mjerenjem profita i gubitka". Filozofija profita suprotstavljena je političkoj filozofiji - u sistemu kojim upravlja logika profita, nema mjesta za politiku."
To se jako dobro vidi na hrvatskom primjeru (mi smo malena zemlja, s malim brojem stanovnika i vrlo ogranicenim politickim opcijama pa su socioloske analize takvog modela relativno jednostavne): demokracija antickog tipa je kod nas jednostavno nemoguca jer ljudi zaziru od drustvenog angazmana i politicke obrazovanosti. Problem pocinje jos u skolama gdje se na satovima "politike i drustva" uce napamet dijelovi ustava i bubetaju pojmovi o trodiobi vlasti, a ne uci se sto to znaci biti aktivan clan uze i sire drustvene zajednice, sto bi trebala biti osnova za funkcioniranje demokracije. vladavina naroda je iluzija ako taj isti narod ne zna da je pozvan da vlada - dakle nisu politicari vlast (iako oni zele da mi to mislimo), oni su tek predstavnici naroda i imaju obavezu odgovorno i pravedno upravljati zajednickim resursima (olitiga drustvenim dobrima). ako se pokaze/dokaze da politicar na vlasti laze, krade i obmanjuje, onda ga treba promptno skinuti sa vlasti (dakle ne cekati da mu prodje mandat, nego traziti hitnu smjenu). u tome svoju ulogu naravno imaju neovisne instance nadzora i kontrole (olitiga ministarstvo unutrasnjih poslova i pravosudje).
kod nas to naravno nista ne funkcionira jer ljudi nemaju pojma sto demokracija zapravo jest. a nije ih ni briga. a zasto ih nije briga? zato sto im nitko nikada nije rekao da je to vazno. a zasto im nikada nisu rekli? zato sto je znanje moc, pa se znanje u "zemlji znanja" zatire, odgajaju se i obrazuju mali debili koji misle da je smisao zivota voziti crni bemvej ili neki SUV i zivjeti u vili sa 6 spavacih soba, 4 kupaonice i 3 kuhinje te nekoliko puta godinje ici na more, skijanje, shoping u dubai i kamo vec sve ide taj vrli mondeni svijet - i to sve po mogucnosti ne steci postenim radom nego raznim ilegalnim prečacima: pa necu valjda cijeli zivot raditi da bih bio bogatas?!
problem socijalnog darvinizma koji se reflektira u kapitalizmu jest problem smrti etickih i moralnih nacela koje je kršćanstvo (kao vodeca religijska i moralna instanca europe, a kasnije i amerike) stoljecima unakažavalo, te je od jedne sasvim pristojne ideje tolerancije, solidarnosti i socijalno odgovornog ponasanja napravilo sprdacinu na koju se vise nitko sa zrnom soli u glavi ne moze pozvati. a koji drugi moralni kompas imamo na raspolaganju?
europsko je prosvjetiteljstvo s jedne strane napravilo dobru stvar kada je raskrinkalo tu licemjernu travestiju istine i postulirane pravednosti i osudilo politicki apsolutizam ekonomskih elita koje je kršćanstvo stoljecima zdušno podržavalo; medjutim s druge strane prosvjetiteljstvo stvara kult pojedinca i individualne odgovornosti, polazeci od ideala da je svaki covjek sposoban u sebi otkriti i njegovati humanost i toleranciju, te da se svaki pojedinac inherentno zeli i treba duhovno i moralno usavrsavati te djelovati po maksimi: ne cini drugome ono sto ne zelis da druge cine tebi. a to se naivno vjerovanje pokazalo kao potpuno pogresno.
prosjecni moderni covjek okrenut je isljucivo hedonistickom zadovoljavanju vlastitih uskogrudnih zelja i ambicija, ne zamara se problemima cak ni uze drustvene zajednice, a kamoli globalnim pitanjima - a to i jest srz problema disfunkcionalne demokracije. socijalni darvinizam koji smatra da one koji se iz bilo kojeg razloga za sebe ne mogu izboriti treba pustiti da propadnu (mozda ih cak i malo pogurati da brze nestanu) je olicenje sebicnosti, okrutnosti i gramzivosti, osobina ocito imanentnih ljudskom rodu.