Burza voća i povrća je
internetska burza za proizvođače i velike kupce poljoprivrednih proizvoda poput Getroa, Kauflanda i Mercatora. Najčešći problem proizvođača
voća i povrća, posebice malih, je plasiranje proizvoda. Burza voća i povrća želi pomoći onima kojima marketing ne leži i koji se najčešće njime ne žele ni baviti.
Burzu voća i povrća osnovao je
Stjepan Dumančić, autor zanimljivih projekata EduSex te iBaba.
Dumančić se već nekoliko godina bavi proizvodnjom jabuka, koje je promovirao putem izvrsnog videa
Volim Jabuke. Dok se na Plodovima zemlje poljoprivrednici žale na prodaju, hoće li im Burza voća i povrća pomoći?
Iako bi bilo najbolje kada bi se svi proizvođači bavili
promocijom svojim proizvodima i izravno ih prodavali, to se nikad neće dogoditi. Iako postoje svijetli primjeri marketinga i brendiranja među mladim proizvođačima,
Burza voća i povrća ima veliko potencijalno tržište osoba koje trebaju pomoć.
Proizvođači i kupci unutar servisa vide
ponude te
potražnju za raznim poljoprivrednim proizvodima uz cijene. Dostupne
informacije o potražnji poslužit će proizvođačima i za planiranje sezone, dok će kupci imati pristup proizvodima poljoprivrednika do kojih inače ne bi došli. Kaufland, Mercator, Agrofructus i Getro neki su od kupaca koji su se već uključili u
Burzu voća i povrća.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=5bJFSn8h8JM&feature=player_embedded[/youtube]
Korisnici mogu primati
obavijesti o upitima i ponudama putem SMS-a, čime se olakšava pristup i onima koji nisu puno na Internetu. Ukoliko uopće ne žele koristiti web stranicu, korisnici mogu
Burzu voća i povrća nazvati radnim danom od 10 do 16 sati i ostaviti ponudu, potražnju ili pitati što se događa na burzi.
Poljoprivreda… na Internetu?
Mnogi će se na ideju internetske
burze voća i povrća grohotom nasmijati, tvrdeći kako ciljana publika jednostavno nije na Internetu. Društvene mreže, kontekstualno oglašavanje i druge metode internetskog marketinga i poslovanje najvjerojatnije ne odgovaraju poljoprivrednicima. To nisu jedine metode. Kako bi poljoprivrednici ili bilo tko drugi koristio Internet u poslovanju, trebaju primjerene alate i metode, kao što navodi i
Dumančić poznavajući svoje kolege:
-
"Jako puno ljudi se u početku čudilo pojmu poljoprivreda na Internetu. Uopće ne vidim problem u tome. Zašto bi običan poljoprivrednik koristio Internet? YouTube? Facebook? MSN? Nema razloga. Dajte mu razlog da koristi Internet, koristit će ga."
-
"Burza je razlog zašto je jedan od članova kupio računalo kako bi se mogao njome koristiti. Osim toga, pošto je to ipak bio među prvim članovima, često se čujemo telefonom te pomažemo oko korištenja računala u svakodnevnim stvarima."
Kako prodati 100 tona jabuka
Upravo je
nedostatak informacija i znanja najveći problem hrvatske poljoprivrede. Nejednake otkupne cijene samo su jedan od problema koji doživljavaju proizvođači, a koje je kao proizvođač jabuka
Dumančić iskusio:
-
"Prije nego što je bilo konkretne platforme, razgovarao sam sa jako puno ljudi o Burzi, koji su bili opčinjeni samom idejom. To mi je dalo motivaciju za daljnji rad. Odlazio sam na sastanke sa raznim firmama i ljudima koji su odmah ušli u Burzu voća i povrća. Najveću potporu sam dobio od članova klastera “Slavonska Jabuka” iz Osijeka, čiji sam član. Njima se moram zahvaliti jer radi njih je sve i krenulo."
Klasičan poslovni model burze bio bi posrednički uz
naplatu postotka pri prodaji i kupnji.
Dumančić nam je pojasnio zašto su se ipak odlučili za godišnju naplatu pristupa:
-
"Poslovni model je u početku bio nezgodan za odrediti… Naime, nikako nismo uspjeli raditi kao posrednik za klijente uz proviziju. U tom modelu, klijenti ne znaju jedan za drugoga, te bi mi trebali garantirati svaku prodaju, što je vrlo nezgodno. Primjerice: Imate klijenta koji želi kupiti 100 tona kruške, određene sorte, 1. klase. Druga strana to ima i nudi. Po modelu posredništva, kupac bi trebao uplatiti proviziju nama kako bi dobio informacije od proizvođača. Uplati proviziju, dobije informacije, ode kod proizvođača, te na kraju robe nema 100 tona, već 97 tona i nije sve u 1. klasi. Što se događa? Problem. Naime, da bi garantirali proizvode u takvim stvarima, trebali bi imati hladnjaču, skladište i poprilično veliki kapital kako bi osigurali kupca od možebitnih problema. Ovdje već govorimo o burzi roba koja kod nas još uvijek ne postoji radi raznih zakona koji ulaze u koliziju s radom burze roba."
Na Internetu su svi jednaki
Za razliku od mnogih isključivo internetskih servisa,
Burza voća i povrća zna što treba njihovim korisnicima. Poljoprivrednici ne žele samo surfati, već prodati svoje proizvode. Kupci pak žele brzo doći do robe. Komunikacijom putem
Burze voća i povrća svi proizvođači dobivaju jednaku šansu za pristup velikim kupcima. S obzirom da su mladi poljoprivrednici informatički pismeni i obrazovani, Burza voća i povrća krenula je u pravi trenutak.
Dumančić trenutno traži strateške partnere za projekt pa ako vam je zanimljiv – javite mu se. Što mislite o projektu? Jeste li vi svoj projekt prilagodili vlastitoj publici?
[sponzorirani članak]