Projekt 'Živim život bez nasilja'

Policijska uprava osječko-baranjska će u suradnji sa drugim institucijama i udruga s područja Osječko-baranjske županije provesti projekt pod nazivom „Živim život bez nasilja“ i to kroz dvije faze koje će se odvijati od 8. do 24. studenoga 2010. Projekt je osmišljen od strane Odjela za prevenciju Ureda glavnog ravnatelja policije i provodi se na području cijele države, a cilj mu je ukazati na pravo na život bez nasilja, te promovirati međusobno poštovanje spolova.



- Kao i u mnogo čemu, a tako i u segmentu nasilja u obiteljima, posebno nasilja nad ženama, u velikoj mjeri može pomoći preventivni rad i preventivne akcije. To je jedno od područja, kako mi u policiji kažemo, gdje postoji jedna tamna brojka, na kojoj se mora sustavno raditi. Uključivanjem šire javnosti, državnih institucija i udruga, koje daju veliki doprinos, lakše ćemo prepoznavati ove probleme. Kroz ovu akciju želimo dati svoj doprinos i ostvariti jedan kvalitetniji početak u smanjivanju problema unutar obitelji i samog nasilja u obitelji, u kojem najviše trpe sama djeca - istaknuo je Stipo Rimac, načelnik Policijske uprave osječko-baranjske.

Uz Policijsku upravu osječko-baranjsku na ovom projektu sudjeluje i OŠ Vijenac, koja već više godina aktivno surađuje sa Skloništem za žrtve obiteljskog nasilja vodeći brigu o obrazovanju i odgoju djece školske dobi koja su žrtve nasilja u obiteljima. Ravnatelj OŠ Vijenac, Stjepan Sokol, je izrazio svoje zadovoljstvo sudjelovanjem na ovom projektu:

- Veliko mi je zadovoljstvo što je našoj školi pripala uloga domaćina ovog projekta jer mi još od 2001. godine surađujemo sa Skloništem za žrtve obiteljskog nasilja, i to na način da školu pohađaju sva ona djeca koja su zajedno sa svojim majkama smještena u Sklonište. U godinama iza nas, bilo je situacija kada je bilo i do dvadesetak takvih učenika koji su boravili u školi određeni period, od mjesec dana pa do šest mjeseci, jer stjecajem okolnosti ti učenici moraju nastaviti dalje u svom procesu resocijalizacije. Kroz gotovo deset godina smo stekli ogromno iskustvo u radu sa djecom, koja ni kriva ni dužna, snose posljedice odluka svojih roditelja. Nažalost, mi smo unutar škole morali djelovati bez odgovarajuće stručne službe i osoba kao što su psiholog, defektolog i socijalni radnik, a imamo samo pedagoga. Unatoč naših zahtjeva za psihologom, nažalost, do danas ga još nismo dobili. Od 2001. do danas je čak 77 učenika prošlo kroz našu školu, a ove godine imamo jedno dijete čija je majka u Skloništu za žrtve obiteljskog nasilja.

Sam projekt će se odvijati u dvije faze. Prva faza će se odvijati od 8. do 23. studenog gdje će se sa učenicima viših razreda kroz razne kreativne radionice i edukacije raditi na prepoznavanju problema nasilja u obitelji. Druga faza se odnosi na završni dio, odnosno završnu svečanost gdje će svi sudionici projekta, od državnih institucija, udruga, pa i javnih osoba (op. a. Zoran Mišić) dati svoj prilog kroz izložbu slika učenika OŠ Vijenac, ali i drugih škola koje se budu uključile u akciju.

Na području Policijske uprave osječko-baranjske je u 2009. godini bilo 1198 prekršajnih procesuiranja vezanih za nasilje u obitelji, a 147 je bilo kazneno procesuirano. U prvih deset mjeseci 2010. imamo 794 prekršajnih slučajeva, te 62 kaznena djela vezana za nasilje u obitelji. U skladu s tim statistikama, bit akcije je što više smanjiti ove brojke i osnažiti djecu da se oslone na one koji im u takvim situacijama mogu pomoći, jer su ipak djeca najveće žrtve nasilja u obiteljima.

Foto i tekst: Ivan Brozović

a kad ce se krenuti u projekt " kako odgajati bahatu nekulturnu balavurdiju"...jer ocito roditelji nisu dovoljno educirani da to ucine sami.....

Što je najjače...ako i netko u okolini skonta da u nekoj obitelji stvari ne štimaju i da neka vrsta zlostavljanja postoji....samo okrenu glavu na drugu stranu..jer nitko se ne želi miješati...a i kad se netko umiješa ispadne posran.....pa bude ne vidim, ne čujem i ne znam......
A same žrtve to uporno skrivaju....
Dok opet ima slučajeva da djeca koja su uistinu zlostavljana šute i trpe bez obzira na to što se o tome danas puno priča...a plavi telefon i slično se zovu za gluposti...jer lijepo kaže reklama na TV-u ako te ne primjećuju zovi plavi telefon...pa to postane oružje u rukama djece...ako mi nedaš to,to i to zvat ću plavi telefon...što je toliko tužno da na to nemam komentara....

A majke ti mile, kad će se krenuti u projekte koji se odnose na dobru, uzornu, pametnu, naprednu i hvale vrijednu djecu (ali i ljude)? Silne se pare odvajaju, a efekti minimalni. Ajmo malo prestat pričat o nasilju i reflektore usmjerit prema dobrim stvarima.

Još jedan od uzaludnih projekata, nasilje u obitelji isto kao i nasilje općenito je nešto što je nemoguće spriječiti. To se u ljudima rađa s vremenom, nitko se nije rodio nasilan, ali svi na kraju postanu takvima iz više razloga. Razlika je u tome što neki to uspijevaju kontrolirati i pronalaziti metode liječenja, a dok opet drugi to uspješno ispucavaju noćnim izlascima ili sličnim provodima. Tu institucije ne mogu ništa, kao što je i vidljivo, pogotovo ne kada je obitelj u pitanju. Spasiti se jedino možemo sami ukoliko smo spremni opraštati drugima i ukazati na nešto suprotno nasilju.