U četvrtak, 08. prosinca 2011. godine u Galeriji likovnih umjetnosti Osijek (Europske avenija 9) održat će se otvorenje samostalne izložbe akademskog slikara Branimira Davida Kusika pod nazivom "Bestijarij", s početkom u 19 sati.
O autoru
Skriveno:
Rođen 13. rujna 1946. godine u Osijeku, gdje je završio osmogodišnju školu i Srednju tehničku školu – arhitektonski smjer.
Godine 1971. upisao Akademiju likovnih umjetnosti u Ljubljani, Slikarski odsjek. Diplomirao 1975. godine, te završio postdiplomski studij na istoj Akademiji. Na drugoj godini postdiplomskog studija primio prestižnu Prešernovu studentsku nagradu. Po završetku studija zapošljava se kao scenograf i kostimograf u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku. Potom prelazi u Radničko sveučilište "Božidar Maslarić" na mjesto voditelja likovne djelatnosti, odnosno Galerije Zodijak.
Živi i radi u Osijeku.
Nagrade
- 1977. Prešernova nagrada za slikarstvo, Ljubljana, Slovenija
- 1983. Nagrada Ex Aequo X. Biennala Slavonaca, Osijek, Hrvatska
O djelu
Skriveno:
Glavni kustos izložbe je Danijel Zec koji je uz akademika Tonka Maroevića napisao i predgovore za izložbu.
- Branimir David Kusik pripada najiskusnijoj generaciji osječkih slikara, jezgru nekolicine umjetnika što su početkom sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća grad Osijek svojim djelovanjem nastojali učiniti propulzivnom umjetničkom sredinom koja aktivnije korespondira suvremenim kretanjima u likovnoj umjetnosti. Još od – u analima osječke likovne kronike postmoderne sada već antologijske – umjetničke akcije" Bojanja stabla u bijelo" (1977. godine s J. Alebićem i M. Sušcem), koja je tada predstavljala reakciju i protest mladih umjetnika spram proliferacije "autohtonog" pseudo-pejzažnog slikarstva, Branimir David Kusik je – unoseći u osječki milje poruku urbanog umjetničkog koncepta i suvremene urbane slikarske kulture koja ne počiva na nasljeđu lokalne tradicije – sve do danas ostao dosljedno vjeran svojim umjetničkim i idejnim principima.
Kao svoj veliki uzor Kusik ističe Roberta Rauschenberga, ali i Franz Marca, koji je bio osobito poticajan za njegov animalistički ciklus. Kusikova metoda rada, nadalje, mimoilazi tradicionalistički shvaćeno štafelajno "slikanje u prirodi" te se, konsekventno autorovom popartističkom nasljeđu, oslanja na posuđivanje, preradu i recikliranje fotografskih motiva životinja iz popularnih prirodoslovnih časopisa ili knjiga. Kusikova slikarska ekologija životinja na tragu je Franz Marcovog likovnog traganja za spiritualnom esencijom životinje. No za razliku od njemačkog ekspresionista – u čijim se slikama kroz osobni simbolizam boja uprizoruju motivi pitomog animalizma i iz kojeg su isključena maliciozna raspoloženja – Kusik stvarajući svoj kompendij divljih zvijeri ne izbjegava prikazati i prirodnu, slobodnu žestinu životinjskog svijeta, ono instinktivno i prirođeno bestijalno – oslobađajući pritom osobni psihološki i emotivni intenzitet kroz ekspresionističku silinu čistih boja i snažnih poteza, no istovremeno ne bježeći od naturalizma i zoološke točnosti. Kusikov egzotični bestijarij stoga je i njegovo osobno katarzično iskustvo.
Ono što je u likovnom smislu od primarnog interesa u recentnom Kusikovom slikarskom ciklusu, jest dinamizam – brzina i pokret, a jednako tako (ili još više) i koloristička dinamika. Tako kroz vlastitu slikarsku sintezu on futurističku slikarsku metodu istodobnog prikaza sukcesivnih faza kretanja i "zamućivanja" oblika u pokretu združuje s Pollockovskim "programiranim" drippingom, gradeći spletove umnoženih linija koje ritmičkim ponavljanjem sugeriraju brz pokret.
Kao znak iz drugog plana, uz dominantan središnji životinjski figuralni motiv još se uvijek pojavljuju, no sada posve diskretno, odgovarajući popratni kolažni elementi – reminiscencija Kusikovih Rauschenbergovskih prapočela, no sada uglavnom pogurani na margine okvira kompozicije. Izložba je inicijalno u sebi nosila ideju velikog, retrospektivnog pregleda, kompleksne muzealne ekspozicije kojom bi sve umjetnikove stvaralačke faze bile predstavljene na način dostojan cjeline njegovog opusa. Zbog, prvenstveno, nesklonosti samog umjetnikata da svoju još uvijek vrlo vitalnu stvarateljsku aktivnost zaključi izložbom koja po svom naslovu i sadržaju ima karakter "konačnog", ta se ideja odgađa do sljedeće, skore prilike, kada će sveukupno djelo Branimira Davida Kusika dobiti zaslužen, opsežan i cjelovit prikaz.
Nebitno
U 
