Redovni član, Akademski slikar
Branimir D. Kusik preminuo u 67 godini života nakon kratke i teške bolesti. Posljednji ispračaj posmrtnih ostataka održat će se u
subotu 09. ožujka 2013. godine u
12 sati na
Centralnom groblju.
Rođen je 13. rujna 1946. godine u Osijeku, gdje je završio osmogodišnju školu i Srednju tehničku školu – arhitektonski smjer. Godine 1971. upisao je Akademiju likovnih umjetnosti u Ljubljani, Slikarski odsjek. Diplomirao je 1975., te završio postdiplomski studij na istoj Akademiji. Na drugoj godini postdiplomskog studija prima veliku Prešernovu studentsku nagradu. Po završetku studija zapošljava se kao scenograf-kostimograf u HNK u Osijeku.
Potom prelazi u Radničko sveučilište "
Božidar Maslarić", na mjesto voditelja likovne djelatnosti, odnosno Galerije Zodijak. Dvije godine honorarno radi u Centru za usmjereno obrazovanje "
Braća Ribar" u Osijeku gdje predaje predmet Sociologija i psihologija propagande u kulturi. U istoj ustanovi bio je u dva navrata vršitelj dužnosti direktora (1981. i 1986.). Kao
predsjednik HDLU-a Osijek (od 1989. do 1997., i drugi mandat 2004. godine) afirmirao je
Galeriju Kazamat kao značajan centar likovnih i kulturnih zbivanja u Osijeku.
U predgovoru kataloga zadnje umjetnikove izložbe, akademik
T. Maroević konstatirao je kako Branimir D. Kusik nije u dovoljnoj mjeri bio prisutan u širemu, nacionalnom kontekstu, zaključujući kako je to "neosporan propust i šteta, kako za samoga autora, koji je ostao lišen mogućega zasluženog odjeka, ali i za kroniku i noviju povijest hrvatske likovnosti". Taj propust svakako će se trebati ispraviti u nekim novim pogledima na nacionalnu umjetnost 20. i 21. stoljeća, u kojoj djelo Branimira Davida Kusika ima svoje zaslužno mjesto. Pripadao je najiskusnijoj generaciji osječkih slikara, jezgru nekolicine umjetnika što su početkom sedamdesetih godina prošloga stoljeća grad Osijek svojim djelovanjem nastojali učiniti propulzivnom umjetničkom sredinom koja aktivnije korespondira suvremenim kretanjima u likovnoj umjetnosti. Boreći se za umjetničku egzistenciju i stvarajući u uvjetima i sredini koji su davali malo poticaja njegovim osobnim likovnim traganjima i umjetničkim propitivanjima, za sobom je usprkos svemu ostavio pamćenja vrijedan, originalan i vitalan opus, što je kroz više od tri desetljeća razvoja i rasta stekao vrlo određen profil.
U krugu ostajanja i odlaženja na osječkoj likovnoj sceni konačnim odlaskom Branimira Davida Kusika
nestaje jedan važan dio kulturnog i umjetničkog života ovoga grada, koji će još dugo ostati u slojevima našega kolektivnog pamćenja. No pored Kusikove umjetnosti pamtit ćemo, nadasve, i njegov dobar duh i pokretački nagon, emotivni intenzitet i snažnu životnu energiju, što su na svima nama ostavili traga.
Nebitno
