.... e pa dalje prica ne ide u stilu ”od case se nisam mak’o”.
Nedavno sam bila na vjencanju kolegice
Ashani s posla i brzo sam shvatila da je ritual vjencanja u Sri Lanci nesto
sasvim drugacije od predodzbe vjencanja koju imam i definitivno casa tu nije u centru price.
No, krenimo od pocetka.
Obitelj je jedna od temeljnih vrijednosti u Sri Lanci, a vjencanja su centralni dogadjaj u zivotu mlade osobe. Kao prvo, roditelji su ti koji imaju za odgovornost pronaci odgovarajuceg partnera svom djetetu kada isto dodje u te godine (rane dvadesete).
Ugovoreni brakovi su jos uvijek stvarnost ovdje. Roditelji gledaju da za svoje dijete pronadju osobu koja ima slicnu obiteljsku pozadinu, interese, status i koja jamci sigurnost i srecu buduceg obiteljskog zivota. Nekad to znaci da ce posegnuti i za oglasavanjem u novinama (ili, u novije vrijeme web stranicama) i objaviti retke u stilu:
"Umirovljeni roditelji iz Kandya (
drugo po velicini gradsko srediste u unutrasnjosti zemlje) traze odgovarajuceg partnera izmedju 31 i 36 godina za svoju kcer (31 g., 5 stopa i 2 inca), koja je mrsava, bijele puti (
imati ”fair” boju koze je ovdje pozeljna osobina), zgodna, i zavrsila management na prestiznom fakultetu u Engleskoj, zaposlena u renomiranoj londonskoj banci, zivi s bratom, IT konzultantom."
Ili
"Ja sam 32 godisnji IT diplomant iz budisticke obitelj iz predgradja Colomba, nepusac, antialkoholicar, software developer, 5 stopa 8 visok, dobre kombinacije istocne i zapadne kulture. Pozeljna je djevojka mladja od 35 godina koja je iskreno zainteresirana. Razvedene zene bez obveza su takodjer dobrodosle. U bliskoj buducnosti zelim emigrirati u stranu zemlju."
Bez obzira kako se to na prvi pogled doima, ipak mi se cini da ugovaranje braka i nije tako losa stvar. Objasnili su mi da nitko ne prisiljava mlade da se moraju ozeniti i da je ovo samo jos jedan nacin kako se mladi upoznaju. Cak stovise, vecina takvih brakova su sretna.
U proslosti kada je
sistem kasta funkcionirao – brakovi su se uglavnom sklapali na ovaj nacin. Mijesanje izmedju kasta je bilo strogo drustveno neprihvaceno. Jedan stari srilankanski zakon (Kandy kraljevstvo, 17 st.) kaze, izmedju ostalog, da je muskracu dopusteno leci sa zenom iz nize kaste, sve dok s njom ne jede, ne pije i ne dovede ju kuci s namjerom da je ozeni. Dakle, za ritual vjencanja zena mora zadovoljavati i ostale uvjete koje mladozenjina obitelj postavlja pred nju.
Veza se u pocetku bazira na davanju obecanja i
obveze partneru i visokom stupnju medjusobnog postovanja. Ako se mladi skuze da su si odgovarajuci, slijedi izjavljivanje ljubavi i izlazenje na spojeve ne bi li istrazili kako funkcioniraju zajedno.
Kad smo vec kod
seksa prije braka, prema budizmu, isti se ne odobrava, a iz prica koje sam cula od lokalnih mladih ljudi, ovo se pravilo u vecoj mjeri jos uvijek postuje. Stovise, postoje
rituali (koji se doduse danas i ne prakticiraju osim u doista konzervativnim obiteljima) tijekom vjencanja i prve bracne noci koji su vezani uz dokazivanje nevinosti svjezih supruznika. Tijekom obreda, mladi se penju na
poruwu – povisenu platformu. Vjeruje se da ce se mlada (ili mladozenja) onesvijestiti ako nije nevin/a i time ce se obred prekinuti, a isti navuci sramotu na sebe i svoju obitelj.
Nakon vjencanja, mladi odlaze na medeni mjesec. Po povratku moraju donijeti
plahte s postelje prve bracne noci koje svekrva pomno pregledava i tek posto identificira adekvatnu krvavu mrlju, mlada je prihvacena u mladozenjinu obitelj i brak je
potvrdjen. Ritual dolaska s medenog mjeseca (
homecoming) je takodjer posebna prilika koja se obiljezava s vecerom i karakteristicnom odjecom koju mladi par nosi (za razliku od tradicionalne bijele vjencanice, za homecoming mlada nosi crvenu boju i poseban nakit, izmedju ostalog i 7 lancica oko vrata).
Zapravo mi se cini da je cijeli proces odrastanja i spolnog sazrijevanja poprilicno traumatican, osobito za mladu zenu. A kulturalni rituali su tu da istoj jasno daju do znanja koja je njena uloga u juznoistocnom azijskom drustvu i kakav stav je pozeljno da zena usvoji. Posebna prica je i prva mjesecnica u djevojke. Kada se menarha pojavi, majka prema
horoskopu daje izracunati podobno vrijeme (
auspicious time) kada ce se obaviti ritual obiljezavanja ovog dogadjaja. Djevojku zatvaraju u njenu sobu (i da, jos uvijek to rade), i nekad je tako sama zatvorena danima, ovisno kako horoskop odredi. Dopusteno joj je jesti samo odredjenu vrstu hrane (mislim da nista masno, nista slatko, valjda samo riza), ne smije se kupati, ne ide u skolu i ne smije vidjeti nijednog muskog clana obitelji i sva njena dotadasnja odjeca se baca i dobija nove haljine koje ce nositi kao simbol da je sada odrasla zena. Kada dodje odredjeni datum, ona izlazi van u obitelj, obavlja ritualno kupanje, razbija kokos (koji se mora prepoloviti na odredjeni nacin za dobru srecu) i zasijeca posebno drvo (
milk tree - i ako potece mlijeko, onda znaci da ce njena plodnost biti dobra). Svaki clan obitelji ju dariva nakitom i ostalim poklonima.
Citajuci o
starim srilankanskim vjencanim obicajima naisla sam na jos jednu zanimljivu pricu. Prije nekoliko stoljeca, u Sri Lanci
poligamija i
poliandrija su bili drustveno prihvaceni (danas je to samo slucaj sa srilankanskim muslimanima –
Moorima). Cak bi se znalo dogoditi u slucaju da roditelji imaju nekoliko sinova za zenidbu pronadju - jednu nevjestu za sve njih. Mlada obavlja sve duznosti supruge, voli sve svoje muzeve podjednako i zapravo je jako sretna jer svi oni zaradjuju za nju i ona ima bitnu ulogu u obitelji. Sto se tice konzumacije braka – u red - jedno po jedno, a muzevi svoju namjeru za provodjenjem noci s njom iskazuju na nacin da istaknu svoje donje rublje (i to posebne vrste, zvano
amude, odozada izgleda kao tanga, odnaprijeda se mota) na vratima spavace sobe i tako ona zna s kime joj je spavati te noci. Djeca nazivaju sve muzeve ocevima i svi zive skladno i sretno kao jedna velika obitelj.
Iz moje perspektive Ashanino vjencanje je bilo, ne znam sto drugo reci nego - tiho i mirno. Njeno podobno vrijeme (tzv.
Nekath) je bilo 9.45 ujutro za
poruwa ceremoniju (na koje smo kolegice iz ureda i ja uspjeli zakasniti, naravno - valjalo se umotati u sarije ujutro u uredu, okititi prikladnim nakitom i usminkati, zene ko zene, bez obzira u kojem su dijelu svijeta). Tako da sam propustila sve rituale koji su se natempirano odvijali u tih 30tak minuta (najvise me srce boli zbog tradicionalnih
Kandy plesaca). No, obzirom da su vjencanja vrlo popularna, uopce ne sumnjam da necu imati priliku ponovno sudjelovati.
Nakon obreda izmjenjivanja prstena, vezanja prstiju koncem, paljenja lampe, polijevanja para vodom, darivanja para posebnim vjencanim sarongom i darivanja roditelja (svi se ti obredi dogadaju u tocno odredjeno vrijeme i izvode ih tocno odredjeni clanovi obitelji), mladi par je hranio jedno drugo svadbenim kolacem, nakon kojeg je uslijedilo beskrajno fotografiranje i rucak. Svatovi su bili u sali hotela na plazi i sve je bilo tiho i ugladjeno. Par je isao od stola do stola, primao cestitke i izmjenjivao mala cavrljanja. Kad bi dosli do starijih clanova obitelji iskazivali su svoje postovanje saginjanjem glave do njihovih nogu. Ashani je nosila
svadbeni bijeli sari i
svadbeni nakit (koji je bitan dio dogadjaja na sveopce veselje moje tvrtke koja ima cijelu kolekciju nakita posvecenog nevjestama, njihovim majkama i djeverusama, u svakom slucaju, ovdje uspjesan poslovni poduhvat). Oko 13h, mladi par se otisao presvuci i spremiti za medeni mjesec. Mi smo se vratili u ured i pokusali nesto produktivno izvuci iz radnog dana.
I tako se Ashani udala.
U jednoj potpunoj drugoj atmosferi od one u kojoj se negdje u isto vrijeme moja kolegica Ivana u Vinkovcima udala – bez tamburasa, bez rakije, bez razbijenih casa i bez pjesme ponosne familije i sokackog kola kroz neprospavanu noc.
Katarina Karalić je diplomirani psiholog sa Sveučilišta u Zagrebu. U studentskim danima proputovala je veći dio Europe kroz
AIESEC radionice i treninge. Nakon diplome, godinu i pol dana radila je u Colombu,
Šri Lanka, u firmi dizajnerskog nakita kao osoba odgovorna za ljudske resurse. Zadnje tri godine živi sa suprugom
Abhishekom u
Mumbaiju i radi kao trening menadžer za
Procter&Gamble India.
Katarinine kolumne o Šri Lanci s portala Osijek031.com su objavljene u izdanju šrilankanskog konzulata u Zagrebu, 2009.