Eto, napokon je stigla jesen! Nikakva strašna galama, jednostavno se pojavila neki dan i nekako nečujno razvukla preko tvojih fasada. Uočavam po tvojim ulicama kako se ispod zagasitih oker tonova njenih koraka, sve manje cijede preostale boje ljeta. Uglavnom su to sitne kapi koje valovi Drave brzo pokupe, ponesu i zajedno s njima nestanu daleko iza horizonta. Najčešće na neko tajanstveno mjesto, gdje se rijeka istovremeno sa suncem slijeva u more. To je znak da povremeno možeš očekivati dolazak hladnih vjetrova. Već se ponekad čuju u daljini, dok njihovo prijeteće fijukanje poput kandžije para nebo nad ravnicom oko tebe.
Sad, moj lega, kada se na tebe naslanjaju sve kraći dani, vrijeme je da se pokreneš. Izvuci iz ormara reklu i ponovno stavi na glavu svoj stari šešir. Treba nam zbog zaštite i radi tvoje jedinstvene prepoznatljivosti. No, prije nego te potpuno zaogrne jesenje ruho, još ću par puta protegnuti noge svom tvojom dužinom, jer hladnoća će za mene postati sve zamornija, a ukočene noći će me sputavati i oduzimati dah. Prisiliti će nas obojicu da pognemo glavu. Tvoja će sloboda, po tko zna koji put, ponovno morati prihvatiti samotne dane i već naslućuješ te stare mirise s kojima si se navikao na mirnije boje. Budi siguran da sam uz tebe i da ću se postarati da u tebi sve ostane toplo i prepoznatljivo. Prije svega, puno više ću ti dati svog unutarnjeg svjetla. S njim ćeš mirnije osjećati moju prisnost u sebi. Srcem ćemo se približiti i tvoja ljepota će postati otpornija u danima koji slijede.
Ne slučajno, u zadnje vrijeme se pokušava uokviriti tvoju prepoznatljivu ljepotu u nekakav simbol koji bi te trebao najbolje prikazali strancima, a istovremeno i nama pomoći kako bi te lakše razumjeli. Što bi to moglo biti? Koji tvoj dio najbolje oslikava tvoju ljepotu i blagost tvoje naravi? Donji grad sa svojom starom gradskom tradicijom ili Tvrđa s povijesnim znamenjem? Možda se treba zaustaviti na samo jednom djeliću tebe. Zašto to ne bi bila obala Drave u zimu? Na njoj si odrastao. Možda neka od bezbrojnih zgrada na koje smo ponosni. A što misliš da to bude netko od onih čije su biste u tvojim parkovima? Ili samo park u proljeće? U svakom slučaju, što ili tko god postane tvoj simbol siguran sam u jedno, mora ispuniti jedan od najvažnijih uvjeta, širiti tvoj dobar glas. Tvoja gostoljubivost je ljepota koja se najbolje pamti i čiji se glas najdalje čuje. Koji je simbol za tvoju gostoljubivost? Osmjesi našeg srca. Utkani su u tebe kao trajni suvenir dobrodošlice.
Tekst: Zal Kopp
Fotografija: Kristijan Vujić
Muško
