Perzeidi spadaju u skupinu
meteorskih potoka koji svake godine iznova pokazuje predstavu nebeske mehanike kada sjaj stotina
"zvijezda padalica" vidljivih golim okom tijekom noći oplemenjuje noćno nebu na radost svih opažača. Tijekom godine i drugi meteorski potoci ili rojevi znaju iznenaditi svojom brojnošću i sjajem, ali Perzeidi su postojani i predstavljaju sigurnu vizalnu atrakciju na zvjezdanom nebu. Osim toga njihovo pojavljivanje u ljetnom razdoblju dobar je “tajming” za opažanje za razliku od još atraktivnijih Geminida čija je aktivnost u prosincu pa je rijetko tko osim astronoma spreman probdijeti noć vani na studeni.
Na našem području Perzeide još nazivamo "zvijezdama padalicama" ili
"nebeskim krijesnicama", a u posljednje vrijeme i "
Suze Sv. Lovre", obzirom da se maksimum njihove aktivnosti poklapa sa danom slavljenja
Sv. Lovre. Perzeidi se pojavljuju usred ljeta, kada je nebo pretežno vedro, a noći nisu hladne. Većina ljudi je na godišnjem odmoru, učenici i studenti na ljetnim praznicima te ih zbog toga zamijećuju i promatraju i oni koji nisu aktivno uključeni u astronomska događanja.
Najstariji pisani trag o Perzeidima potječe iz
36. godine naše ere kada su kineski opažači zabilježili stotinjak meteora u svega nekoliko sati opažanja. Tijekom VIII, IX, X i XI stoljeća postoje nedvosmisleni pisani tragovi o opažanjima Perzeida iz Kine, Japana i Koreje.
Sistematična opažanja Perzeida započinju tek tijekom XIX stoljeća, a opažači zapisuju vrijeme njihove pojave, sjaj pojedinih meteora i izračunavaju broj meteora na sat (satnu frekvenciju).
Šesdesetih godina XVIII stoljeća, putanje meteora se počinju
ucrtavati u zvjezdane karte kako bi se točno utvrdio radijant (mjesto na nebu odakle prividno izlaze svi meteori iz nekog potoka ili roja, odnosno meteorske skupine).
Zajedno s ovim i drugim podacima (boja, trag, vrijeme trajanja pojave..) i uz puno matematike u konačnici dobivamo rezultate o putanji meteorske skupine oko Sunca, njihovim
fizikalnim karakteristikama, sastavu i gustoći, što sve pomaže u razumijevanju meteorske problematike.
William F. Denning je na osnovu 2409 ucrtanih putanja Perzeida u razdoblju od 1869.-1898. izračunao prve efemeride (astronomske podatke) i odredio dnevno kretanje radijanta na nebu +1°40 po rektascenziji i +0°25 po deklinaciji, što je publicirao 1901. godine.
Perzeidi su svoj naziv dobili po
zvježđu Perzeja u kojemu se nalazi njihov radijant, ishodište. Na isti način su i svi drugi meteorski potoci i rojevi dobili naziv – prema zviježđu u kojem se nalazi njihov radijant. Tome je kumovao poznati talijanski astronom Giovanni Schiaparelli, svojim prijedlogom da meteori dobivaju svoj naziv prema zviježđu u kojemu se nalazi njihov radijant (iz 1866.) koji je naposljetku i usvojen.
Naravno, kao i uvijek i ovdje ima iznimka – meteorski potok
Quadrantidi nema svoje zviježđe, ono je naime ukinuto u vrijeme kada su se astronomi napokon dogovorili da na nebu postoji kartografska podjela na 88 zviježđa.
Roditeljska kometa Perzeida –
Kometa 109 P/ Swift-Tuttle.
Prema vlastitim proračunima orbita Perzeida i kometa 109 P/ Swift-Tuttle u periodu od 1864.-1866.
Schiaparelli je utvrdio jasnu povezanost ova dva nebeska događanja. Proračuni su, naime, dokazali kako se Perzeidi i komet kreću veoma sličnim putanjama oko Sunca te izveo zaključak kako su Perzeidi zapravo komadići jezgra koji komet odbacuje zbog približavanja Suncu i isparavanja materijala uslijed povišenja
temperature same jezgre.
Komet 109 P/ Swift-Tuttle otkrili su 1862. američki astronomi
Lewis Swift i Horace Tuttle. Ovaj komet oko Sunca obiđe jednom u nešto više od 130 godina a zadnji je put promatran 1992. Tada ga je prvi opazio Japanski astronom T.
Kiuchi.
Što se to događa na noćnom nebu
Perzeidi su aktivni (vidljivi) u vremenu
od 23. srpnja do 22. kolovoza, s maksimumom aktivnosti
11.-13. kolovoza. Točno vrijeme samog maksimuma varira iz godine u godinu. Ove godine preporuka je da se opažaju noći 11/12 i 12/13. Kod opažanja meteora nema pravila osim jednog –
strpljenje.
Inače, brojnost i vidljivost meteora polako raste prema datumu maksimuma, i nešto brže opada prema kraju aktivnosti. Prosječno, nešto su sjajniji prije i za vrijeme maksimuma nego nakon njega! Brojnost meteora tijekom
noći raste i prema dolasku zore.
U noćima bez mjesečine i kada se položaj radijanta nađe na
30° iznad horizonta u jednom satu možemo vidjeti i do dvije stotine meteora.
Pored glavnog radijanta, zapaženo je i nekoliko sporednih, neki od najpoznatijih su
alfa, beta, gama, hi i eta Perzeidi, čiji je radijant smješten pored istoimenih zvijezda u zviježđu Perzeja
Perzeidi udaraju i u Mjesec!
Zemljina atmosfera štiti nas od udara manjih fragmenata meteora, no Mjesec ju nema te je potpuno izložen udarima. Proteklih je godina opaženo nekoliko udara meteora u
Mjesečevu površinu, od kojih je najpoznatiji onaj iz 2004. Udari meteora u Mjesečevu površinu nisu rijetkost, ali zasada niti jedan teleskop na svijetu ne izučava sistematski te pojave. Udari meteora vidljivi su na
neosvijetljenoj strani Mjeseca kao kratkotrajni bljeskovi koje je moguće zapaziti tek specijalnom opremom i uz korištenje teleskopa.
Kako opažati Perzeide?
Najbolje vrijeme za opažanje Perzeida je su noći
s 11 na 12 i 12 na 13 kolovoz, a posebno poslije ponoći jer je njihova učestalost pojavljivanja veća zbog visine radijanta. Uz Perzeide aktivni su u isto vrijeme i meteorski rojevi sjeverni i južni Aquaridi i Capricornidi koji pridonose spektaklu na nebu.
Osnovno pravilo kod astronomskih opažanja, pa tako i opažanja meteora, je – naoružati se strpljenjem – vrlo se često događa da nekoliko minuta "
nema ništa" a onda se u svega par sekundi pojavi nekoliko
sjajnih meteora! Za opažanje meteora nije vam potrebno nikakvo optičko pomagalo – dovoljne su samo vaše oči! Za početak potrebno je otići izvan područja koja su kontaminirana svjetlosnim zagađenjem, ili u najmanju ruku barem izvan područja direktne vidljivosti žarulja iz armatura javne i druge rasvjete. Najpovoljniji položaj za opažanje je ležeći.
Potrebno je dobro se obući (i ljeti su noći hladne!) uzeti
vreću za spavanje (ili deku) i ispod nje postaviti plastičnu prostirku (primjerice onu za na more). Polegnuti i pokriti se kako ne bi došlo do
pothlađivanja organizma. Tada ugasiti sva svjetla (baterijske lampe, mobiteli i sl.) i sačekati desetak minuta u mraku da se oči priviknu na tamu kako bismo mogli vidjeti i one manje sjajne meteore. U slučaju potrebe za svjetlom, koristiti crvene led lampice iz privjesaka ili na klasičnu baterijsku svjetilju postaviti dva, tri sloja crvene plastike (primjerice odrezati od stare crvene fascikle ili najlona) kako bi prigušila bijelu svjetlost. Kada se oči priviknu na mrak ionako će Vam biti potrebno tek malo svjetla da vidite oko sebe. Svakako sobom ponijeti barem pola litre vode ili nekog napitka.
Nikada, ali baš nikada,
nemojte otići sami na nepoznato područje. Sigurnost je ipak na prvom mjestu, uganuta noga ili još nešto teže nije vrijedna Vašeg užitka gledanja zvijezda padalica. Za svaki slučaj obavijestite prijatelje ili roditelje gdje se nalazite ukoliko se ipak odlučite na takvu zvjezdanu avanturu. Pripazite da vam je baterija mobitela puna te da imate signala mreže za slučaj potrebe ali i podjele doživljaja s prijateljima.
Tempirajte vrijeme opažanja počevši od oko 22 sata nadalje. Nakon pomenutih desetak minuta akomodacije oka meteori će početi zujati nebom ispred vaših očiju. Prizori za pamćenje i glasan "
WOW" zasigurno će izmamiti neki od sjajnijih meteora. Neki od njih znaju doseći i sjaj punog Mjeseca! Nije potrebno gledati u nekom određenom pravcu, najbolje je gledati prema zenitu, jer meteora će ionako biti posvuda na nebu. Bilo bi poželjno da barem sat ili dva provedete promatrajući, a u noćima maksimuma ionako će biti teško otići sa opažanja pored velikog broja meteora koji će brzinom od preko
70km/s prelijetati iznad vaših glava na visinama od 80 do 120km. Za one koji pored "guštiranja" žele odraditi i drugi, astronomski, dio posla, zabilježiti podatke o meteorima prema IMO standardima (International Meteor Organisation) preporučaju posjet
www.imo.net gdje će pronaći jasne upute kako svoja opažanja i podatke učiniti korisnim i važnim za znanost i problematiku meteora.
Tekst: Marino Tumpić, astronom amater
Pročitajte i:
[FOTO i VIDEO] Suze svetog Lovre šarale po slavonskom noćnom nebu [2013.]
Nebitno
