Poštovana gospođo
Lederer,
u trenutku kada ste Vi osobno na hrvatskoj kulturnoj sceni
„vrući kesten“ u ustima onih koji odlučuju o neposrednoj budućnosti djelovanja
Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, želim Vam se obratiti ovim otvorenim pismom i dati podršku u rasvjetljavanju istine o
„mučnim odnosima“ u području kulture u Hrvatskoj danas.
Zdrava
konkurencija jakih kandidata koji su na temelju svojih znanja i kompetencija spremni podmetnuti leđa za dobrobit pojedinih ustanova i stručnih zajednica, uvijek je poželjan put za odabir i zaduživanje pojedinca da na odgovornom mjestu doprinese dobru zajednice. Nasuprot tome, učestalo kuloarsko mešetarenje, političko, klansko i osobno privatno interesno
„guranje“ diletanata i nekompetentnih lovaca na položaje i
„sinekure“, stvara okus gorčine u ustima svakog građanina, a napose svih stručnih i kompetentnih intelektualaca. Tko na takav
„tumor društva“ zatvara oči i nije spreman doprinijeti
promjeni i izlječenju, nije dostojan zvati se intelektualcem.
Ana Lederer ili netko drugi na čelu nacionalne kazališne kuće nije pitanje o kojem u javnosti treba sporiti. Javni natječaji i njihovo zakonito provođenje, trebalo bi biti dovoljna garancija pravičnih i stručno neupitnih izbora i imenovanja osoba na čelna mjesta u javnim ustanovama. Međutim, u Hrvatskoj to nije tako.
Četiri raspisana, provedena i poništena
natječaja, četiri uporna pokušaja manipulacije provođenjem izbora i imenovanja, četiri arogantna pokušaja i četiri
„slomljena zuba“, nije dovoljno da se u
Ministarstvu kulture shvati kako nije dobro tako činiti. Vaš je slučaj toliko različit od drugih sličnih slučajeva u Hrvatskoj, koliko je i sama nacionalna kazališna kuća i njezino značenje i eksponiranje u hrvatskoj kulturi drugačije od ostalih sličnih ustanova u Hrvatskoj. Toliko više Vi i i Vaš slučaj govorite u hrvatskoj javnosti o tome što se događa u hrvatskoj kulturi u mandatu ministrice kulture
Andreje Zlatar Violić.
Treba li više uopće nabrajati pogrešne, protuzakonite i dalekosežne odluke ministrice Zlatar Violić? Iza deklarativnog i upornog pozivanja na zakonitost odluka i postupaka, u naravi se iščitava uporno izvrtanje objektivnih činjenica, negiranje neospornih dokaza, upiranje pažnje u sporedno i nevažno, a potom njihovo izokretanje u presudno i prevažno. Upornim i uzastopnim donošenjem odluka mimo i protiv stručnih mišljenja, izdaju se rješenja s dugotrajnim i dalekosežnim negativnim
posljedicama. Nije više jasno, radi li se o propustima odgovarajućih stručnih službi ministarstva kulture ili se radi o sustavnom i zlonamjernom postupanju ministrice i njezinih najbližih suradnika, kojima odbijaju i ignoriraju stručna mišljenja odgovarajućih tijela. Takvom politikom koja nije u duhu
„dobrog upravljanja javnim stvarima“ na odgovorna se mjesta sve rjeđe postavljaju čak i stručni poslušnici i podobnici, a sve češće nestručni i nekompetentni
„paraziti koji crpe životnu snagu organizama kojima ne pripadaju“.
Poštovana gospođo Lederer, kao građanin i kao djelatnik u kulturi dajem Vam punu podršku u rasvjetljavanju
istine, ne o
„slučaju Ana Lederer“ nego o
„slučaju Andrea Zlatar Violić i HNK Zagreb“.
Tekst: Dr. sc. Dražen Kušen, viši arhivist u Državnom arhivu u Osijeku
Nebitno
