[25.11.2013.] U nastavku programa "Barutana 013", u srijedu, 27. studenog 2013. godine, u hotelu Royal, likovni kritičar Darko Šimičić održat će predavanje na temu "Dada – Zagreb, Osijek, Vinkovci" (u 19 sati). Iste večeri, u sklopu ciklusa zvučnih događaja "Sound and Vision" svojim glazbenim izvedbama predstavit će se Kapec Labosh duo i Jeanne Frémaux (u 20 sati).
u 19 sati – predavanje - Darko Šimičić: Dada – Zagreb, Osijek, Vinkovci
Predavanje "Dada – Zagreb, Osijek, Vinkovci" prezentira odjeke internacionalnog umjetničkog pokreta dada u našim krajevima. Započet u Zürichu 1916. godine u jeku Prvog svjetskog rata, taj provokativni pokret ujedinjuje aktivizam, anarhizam i nihilizam sa poezijom, slikarstvom, plesom i kazalištem. Dada aktivnost se ubrzo proširila gradovima diljem Europe (Berlin, Pariz, Barcelona, Hannover, Leiden, itd.) i Sjedinjenih američkih država (New York). Tijekom 1921. i 1922. godine, zabilježen je niz dadaističkih istupa u Zagrebu, Osijeku i Vinkovcima. Izdana su tri časopisa Dada Jok, Dada Tank i Dada Jazz čiji su urednici i izdavači bili Branko Ve Poljanski i Dragan Aleksić. Aleksić je organizirao dva javna nastupa, matineju u Kinu Royal u Osijeku 20. kolovoza 1922. godine i predavanje u Hotelu Slavonija u Vinkovcima 1. studenog iste godine. Ovo predavanje biti će fokusirano na te događaje kroz analizu manje poznatih dokumentata i novo čitanje avangardne umjetničke prakse.
Skriveno:
Darko Šimičić (1957.) je likovni kritičar koji već dugi niz godina istražuje povijesne avangarde (zenitizam, dada, Bauhaus) i pojave i umjetnike u hrvatskoj umjetnosti 60-ih i 70-ih godina (Gorgona, Mangelos, Grupa šestorice autora, Tomislav Gotovac). Suradnik je na međunarodnog projektu "Baunet – umrežavanje ideja i prakse" u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu (2013-2015). Suosnivač je Instituta Tomislav Gotovac u Zagrebu u kojem je zaposlen kao istraživač.
u 20 sati – koncert - Kapec Labosh duo, Jeanne Frémaux
Zagrebački elektroakustički muzički kolektiv Kapec Labosh duo formiran je iz želje za improvizacijom zvuka kao neponovljive linije kontakta u prostoru i kao pokušaj ukidanja vremena između proizvodnje i prezentacije glazbe, čineći na taj način glazbenika posebno neprimjetnim i omogućujući mu vrijeme za posebnu koncentraciju prema zvuku čime se kvaliteta glazbe u cjelini povećava. Ovi navedeni principi prilično su pročistili načine doživljavanja glazbe te tako i njeno izvođenje koje se ovdje više uopće ne odvaja od njenog stvaranja, ne predstavlja se i ne prodaje ničim osim zvukom samim. Kapec Labosh duo kombinacija je analognog i digitalnog zvuka, akustike i elektronike. Kolektiv Kapec Labosh je napravio evolutivni umjetnički iskorak prema «totalnoj» glazbi u kojoj izbor instrumenta i stila ovisi jedino o trenutku, raspoloženju, koji se onda pretaču u komunikaciju koncentriranih zvučnih subjekata.
Projekt Jeanne Frémaux utemeljen je u Zagrebu sredinom 2000., a nastupali su u Hrvatskoj, Sloveniji i Austriji (muzeji i galerije, net i rock klubovi, napuštene tvornice i vojarne), objavljivani su u Hrvatskoj, Njemačkoj, Danskoj, Švedskoj, Austriji i SAD-u. Surađivali su s likovnim, filmskim, plesnim i kazališnim umjetnicima. Potpisuju glazbu za predstave raster/koža/val kazališne skupine Grupna gravitacija (premijera 2002., Galerija SC, Zagreb) i Uroni tišina Trupe TO (premijera 2005., Teatar &TD, Zagreb). Sudjelovali u koncipiranju zvučne slike predstave Čovjek vuk D. B. Indoša (House of Extreme Music Theatre, premijera 2004. u MM Centru, Zagreb) i svjetlosne instalacije Ivane Franke Projekcija (Tvornica "Jedinstvo", Zagreb, 2006.).
Program Barutana 013 realizira se sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske, u organizaciji Udruge M-art iz Osijeka.
Ulaz je slobodan.
[klik za uvećanje]
[23.10.2013.] U nastavku programa "Barutana 013" uslijedit će dvije kazališne izvedbe, jednako dobro prihvaćene od publike i od kritke, a koje se obje izvođačkim duetima – u prvoj iskusnih i renomiranih, u drugoj novih, mladih glumaca – iz različitih polazišta bave temama intime, tijela, ljubavi.
Riječko Tranzicijsko-fikcijsko kazalište (TRAFIK) gostuje s predstavom "Jalova" autorice i redateljice Magdalene Lupi Alvir u petak, 25. listopada. Izvođači u predstavi su Daria Lorenci Flatz, koja je za ulogu u "Jalovoj" dobila Nagradu "Mediteran" na 20. Međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci, i Marin Alvir, ujedno i skladatelj predstave. Izvedba "Jalove" kreće se na granici kazališnog, performativnog i dokumentarnog, a jalovost se problematizira kroz niz tema.
Zagrebački KUFER u suradnji s Teatrom&TD u ponedjeljak, 28. listopada predstavlja neobičan projekt "Bolest smrti" nastao na inicijativu mladih studenata glume Milice Manojlović i Romana Nikolića. Predstava je nastala kao fuzija dramskog prvijenca mladih glumaca "Sjeti me se kad se okreneš" i romana "Bolest smrti" slavne francuske spisateljice Marguerite Duras. Režije se prihvatio Saša Božić, jedan od poznatijih redatelja mlađe generacije i asistent na Akademiji dramske umjetnosti.
U sklopu filmskih programa "Barutane 013", nakon kazališnih izvedbi bit će obje večeri, s početkom u 20:30 sati, prikazana projekcija povijesnih dadaističkih filmskih ostvarenja pod nazivom "Dada – antologija ranog avangardnog filma". Moći će se vidjeti antologijska djela Hansa Richtera, Vikinga Eggelinga, Mana Raya, Renéa Claira, Francisa Picabie te Fernanda Légera, nastala od 1921. do 1927. Uvodno izlaganje o prikazanim djelima dati će osječki multimedijalni umjetnik i filmski stvaralac Ivan Faktor.
Petak, 25. listopada 2013.
- 19:30 sati
Jalova - Magdalena Lupi Alvir
Ponedjeljak, 28. listopada 2013.
- 19:30 sati
Bolest smrti - Saša Božić
Petak i ponedjeljak, 25. i 28. listopada 2013.
- 20:30 sati
Dada – antologija ranog avangardnog filma (1. i 2. dio) - projekcija, uvodno izlaganje: Ivan Faktor
Program Barutana 013 realizira se sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske, u organizaciji Udruge M-art iz Osijeka.
Ulaz je slobodan.
Dodatne obavijesti: 091/7923612
Skriveno:
Jalova
Magdalena Lupi Alvir
Izvedba Jalove kreće se na granici kazališnog, performativnog i dokumentarnog, a jalovost se problematizira kroz niz tema među kojima su koncept ženskosti, majčinstvo, pitanje roda općenito ili nemogućnosti začeća konkretno, ali i u svjetlu šireg društveno-političkog konteksta.
Predstava je inicijalno nastala kao reakcija na sporni, sada već bivši zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji u Republici Hrvatskoj. Suočavajući se s istinama koje su i bolne i osobne, no i društvene i javne, Jalova je i pokušaj doživljavanja jednog posve drugačijeg zajedništva, propitivanja stvarnih granica ljubavi, iskušenja, strahova, nadanja, no i duhovitih komentara na vlastiti položaj ne(moćnog) subjekta koji pokušava ispitati granice ne(mogućeg). Pokušaj je to da se sa distance sagleda i upozori na problem o kojem se dosada u teatru jednostavno – nije govorilo.
Magdalena Lupi Alvir (1968) dramaturgiju je diplomirala na Akademiji za gledališče, radio, film in televizijo u Ljubljani. Od 1993. godine zaposlena je kao dramaturginja Hrvatske drame Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci. Kao dramaturginja, autorica dramatizacija i autorica surađivala je s brojnim kazališnim i filmskim institucijama kao i vaninstitucionalnim kazalištima u Hrvatskoj i Sloveniji. Bila je dugogodišnja umjetnička voditeljica te ujedno suosnivačica nezavisne kazališne grupe TRAFIK (Tranzicijsko-fikcijsko kazalište) iz Rijeke koja se bavi istraživanjem rubova izvedbenih formi. U TRAFIK-u ostvaruje brojne autorske predstave te gostovanja na hrvatskim i inozemnim festivalima. Za svoj je rad primila nekoliko nagrada.
TRAFIK (Tranzicijsko - fikcijsko kazalište) Rijeka
Rad ove po mnogočemu na hrvatskoj nezavisnoj kazališnoj sceni jedinstvene grupacije autora i performera, započeo je 1998. predstavom na specifičnoj lokaciji – Hodač, kojom su uspostavljene tematske odrednice i izričaj unutar kojih se TRAFIK dalje razvija, uvijek vezane za pitanja identiteta pojedinca izgubljenoga na margini vremena i prostora.U predstavama koje slijede - Europa pleše, Beaufortova ljestvica, Kino predstava, Pozdrav s Jadrana, Gramatika, Utjelovljenje, Destinacija TRAFIK: Divljač, Diva, Armada, Pacifikka, Crossings i Jalova - TRAFIK nastavlja pomicati granice na razmeđi kazališta, pokreta, fizičkog teatra i multimedije ne odustajući od svoje specifične poetike.
Nakon petnaest godina rada koji je nemjerljivo utjecao na riječku, a time i na cjelokupnu hrvatsku izvedbenu scenu, zanimljivo je da je identitet koji grade još manje vidljiv, manje prihvatljiv, marginalniji.
Predstave TRAFIK-a primile su nekoliko nagrada te su gostovale na gotovo svim kazališnim festivalima u Hrvatskoj te u Češkoj, Italiji, Slovačkoj, Mađarskoj, Srbiji, Sloveniji, Španjolskoj, Singapuru i Njemačkoj.
Bolest smrti - Saša Božić
U podlozi kazališne predstave „Bolest smrti“ leži načelo fuzije originalnog teksta „La maladie de la mort“, slavne francuske spisateljice Marguerite Duras i dramskog prvijenca mladih glumaca Milice Manojlović i Romana Nikolića „Sjeti me se kad se okreneš“.
Komad za čitanje „Bolest smrti“ Marguerite Duras sažima u sebi mnoge prepoznatljive osobine njezina pisanja, kako na planu tema (nemogućnost ljubavi, žudnja, tijelo), tako i na području stila (bjeline, šutnje, škrtost i napregnutost rečenice, rezovi). Bolest smrti Duras definira kao nemogućnost spoznaje voljenja; ljubav se po Marguerite Duras ne zasniva na zrcalnom odrazu, očajnoj spoznaji da tijelo drugoga nosi skriveni, virusni dio mene... Tijelo jest put ka novoj realnosti osjeta.
Dramski prvijenac Milice Manojlović i Romana Nikolića simulira iskustvo nemoguće ljubavi koja se stvara i razara u svjetovima virtualne (internet i sms) komunikacije. Neimenovani junaci, označeni inicijalima igraju naoko djetinje igre prisnosti, bez mogućnosti da se u realnom svijetu ikada istinski sretnu.
Redateljski koncept uzima za svoj okvir spajanje ta dva teksta, jedan nastao na zalasku plodne umjetničke karijere, drugi koji tek najavljuje potencijal mogućeg iskustva dramskog pisma. No, oni u svom žanrovskom preklapanju nailaze na iznenađujuće bliskosti, te otvaraju put ka nekoj vrsti hipertekstualnog scenskog pisma. Kao poticaj u susretu ta dva dramska teksta redatelj uzima motiv istraživanja glumčeve tjelesnosti. U odnosu naracije, proizvodnje pisma, proizvodnje i povratka samoće, ono stoji izvan, kao zamka. Ili stranputica.
Marguerite Duras, iako poznata hrvatskoj publici, prvenstveno po romanu Ljubavnik i Moderato cantabile, rijetko je, gotovo nikako, zastupljena u hrvatskom kazalištu. Marguerite Donnadieu (Gia Dinh, Vijetnam, 1914.–Pariz, 1996.) suvremenu je književnost, kazališnu i filmsku umjetnost obilježila pod pseudonimom Marguerite Duras. Od djetinjstva u žitkome miješanju kultura na močvarnoj delti Mekonga preko pariškoga modernističkoga kruga pedesetih godina do postmodernističkoga atlantskoga smiraja, Durasičin je život roman, a pisanje život, priča o prožimanju mora i kopna, vreline i kiše, govora i šutnje, alkohola i dosade, jezika i tijela, smrti, uništenja i svih inačica žudnje. S više od osamdeset djela među kojima se antologijski ističu romaneskni prvijenac Brana na Pacifiku (1950.), te romani Moderato Cantabile (1958.) i Goncourtovom nagradom ovjenčani Ljubavnik (1984.), kao i scenarij za film Alaina Resnaisa Hirošimo, ljubavi moja (1959.), u francusku je književnu baštinu ušla kao jedan od najprevođenijih i najproučavanijih pisaca druge polovice 20. stoljeća.
Saša Božić, kazališni redatelj i dramaturg, prisutan u polju europskog suvremenog plesa. Kao dramaturg surađuje sa priznatim koreografima poput Isabele Schaad, Simone Aughterloney, Francesca Scavette, Martine Pisani, Dalije Aćin, Mathew William Smitha, Iztoka Kovača itd. Za zajednički projekt sa beogradskom umjetnicom Dalijom Aćin „Handle with a great care“ nagrađen je prvom nagradom Jardin d' Europe, najprestižnijeg europskog plesnog festivala Impulstanz u Beču 2008. Kazališni pojekti sudjeluju mu na festivalima poput Eurokaza, Bitefa, Transeuropa festivala u Hildesheimu, Karantena u Dubrovniku. Svoje suradnje ostvaruje u europskim kazališnim kućama poput Hebbel am Ufer u Berlinu, Kaaiteatrom iz Brusselesa, Pact Zollverein u Essenu, Gesneralee u Zurichu, Nacionalni plesni centar u Oslu, Plesni centar LaJette u Bruxellesu, Les Subsistances u Lyonu. i Beogradsko dramsko pozorište.
Dada – antologija ranog avangardnog filma
U sineastičkom univerzumu dadaizma presijecaju se ikonografska subverzija i apstrakcija, formalna geometrija i tjelesni erotizam, uronjeni u sveopću ravnodušnost spram stvaranja smisla – osim kada je riječ o osmišljavanju vlastite dekonstrukcije.
Uvodno izlaganje o prikazanim djelima dati će osječki multimedijalni umjetnik i filmski stvaralac Ivan Faktor.
Dada – antologija ranog avangardnog filma (1. dio), 32'30''
ponedjeljak, 28. listopada u 20:30
Dada – antologija ranog avangardnog filma (2. dio), 37'
Mehanički balet (Le Ballet Mécanique), Fernand Léger, 1924, 14'
Filmska studija (Filmstudie), Hans Richter, 1926, 3'30''
Emak Bakia, Man Ray, 1926, 17'
Dopodnevna sablast (Vormittagsspuk), Hans Richter, 1927, 6'
Program "Barutana 013" – kao i u svoja dva prethodna izdanja – izmješta se iz Barutane te će se održati u novom privremenom prostoru, u dvorani hotela Royal (Kapucinska 34), gdje će tijekom listopada i studenog ugostiti nove multimedijalne, plesne i scenske izvedbe, koncerte i filmske večeri.
Program će započeti 22. listopada multimedijalnim plesno-glazbenim događanjem u izvedbi plesačice i koreografkinje Petre Hrašćanec i glazbenika i skladatelja Nenada Sinkauza, autora koje je publika "Barutane" već ranije imala priliku upoznati, ali u zasebnim projektima. Kroz projekt b (kao znak za snizilicu) oni istražuju zajedničke interese u izvedbenim umjetnostima. Tako se intimitet bivanja zajedno, bez obzira na uvjetovanosti vlastitog medija, izlaže pred publikom, dok umjetnici promatraju i komentiraju što se s njima događa.
Iste večeri, u sklopu ciklusa zvučnih događaja "Sound and Vision" koji se ne ograničava na predstavljanje glazbe određenog žanra, već ravnopravno prezentira elektroakustiku, improvizacijsku glazbu, free jazz ili suvremenu elektroniku, publika će moći poslušati elektroakustičnu improvizaciju na malim instrumentima multimedijalnog umjetnika Bojana Gagića pod nazivom Fragile / Distance. Bojan Gagić osječkoj se publici prvi puta predstavio u programu "Barutane" prošle godine, kada je izveo rad posvećen savršenoj olovci, HB Session - improvizaciju za osobni prostor tišine i instrumente različitog stupnja tvrdoće zvuka.
Program Barutana 013 realizira se sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske, u organizaciji Udruge M-art iz Osijeka.
Tijekom listopada, nastavak programa uslijedit će u petak, 25. listopada i potom u ponedjeljak, 28. listopada.
Ulaz je slobodan.
Utorak, 22. listopada 2013. Barutana 013 - 19:30h
b (kao znak za snizilicu) - Petra Hrašćanec i Nenad Sinkauz
b (kao znak za snizilicu) je multimedijalno plesno-glazbeno događanje koje za svoj izvedbeni modus uzima odnos glazbe kao izvedbene forme i plesa kao izvođačke prakse koji supostojeći zajedno na sceni formiraju duet. Ovaj duet je zapravo razgovor umjetnika u vlastitom mediju izražavanja, prilikom kojeg se raslojavaju i suprotstavljaju pojedine specifičnosti žive izvedbe plesa i glazbe. Ideja o zajedničkom bivanju na sceni temelji se na proučavanju praksi zajedništva. Uspostavljanje pa i razvoj svake scene inicira otvorenost nekog novog oblika socijalnog dijaloga, između umjetnika, ali i između oruđa njihove prakse. To se zajedništvo u nizu scena raspravlja kroz rad na uspostavi zajedničkog ritma, tjelesnih gesti i prakticiranje Meisner vježbi pred publikom. Odnos medija (umjetnika) niti u jednom trenutku ne predlaže dominaciju jednog medija (plesanja na glazbu, sviranja za ples) već pokušava stvoriti kompaktnu cjelinu dueta.
Predstava je nastala u koprodukciji dance_lab collectiva, 21:21 i Kulture promjene SC-Muzičkog salona SC. Autori i izvođači su Petra Hrašćanec i Nenad Sinkauz, dok dramaturgiju potpisuje Saša Božić.
Autori i izvođači: Petra Hrašćanec i Nenad Sinkauz
Dramaturgija: Saša Božić
Fotografija: Martina Kenji i Danko Stjepanović
Video: Danko Stjepanović
Dizajn svjetla: Saša Božić i Dario Novosel
Dizajn plakata i knjižice: Simon Bogojević-Narath i Dinko Uglešić
Produkcija za Muzički salon: Davorka Begović
Produkcija za 21:21: Petra Hrašćanec
Skriveno:
Petra Hrašćanec započela je plesnu edukaciju u Zadru a nastavila je u Školi suvremenog plesa Ane Maletić, potom je upisala i završila Salzburg Experimental Academy of Dance. Bila je članica ansambla Studija za suvremeni ples, suosnivačica je umjetničkih organizacija dance lab collective i 21:21. Surađivala je s koreografima, kao što su, Matthew William Smith, Begum Erciyas, Sanja Petrovski, Katarina Đurđević, Sanja Tropp Fruehwald, Matija Ferlin, Ksenija Zec i Saša Božić, s kojim kontinuirano surađuje na plesnim i kazališnim projektima. Dobitnica je Nagrade hrvatskog glumišta 2012. za najbolju žensku plesnu izvedbu za solo Love will tear us apart. Vodi profesionalne satove plesa pri Studiju za suvremeni ples, Zadarskom plesnom ansamblu, SEAD-u te podučava na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.
Nenad Sinkauz, skladatelj, glazbenik i performer, magistrirao je etnomuzikologiju u Padovi, a glazbom se aktivno bavi od 1995. godine. Suosnivač je i član eksperimentalnog benda East Rodeo s kojim i danas djeluje, a kojem su se prilikom snimanja trećeg albuma “Morning Cluster” pridružili i velikani svjetsje jazz i rock scene Marc Ribot, Gerg Cohen i Warren Ellis. Od 2001. do 2009. je kao skladatelj, glazbenik i performer surađivao s eksperimentalnim kazalištem TAM teatromusica iz Padove i redateljem Micheleom Sambinom, nakon čega svoj kazališni rad nastavlja s Ivanom Sajko (predstave “Rose is a rose is a rose is a rose” i “Prizori s jabukom“), te kao koautor i izvođač glazbeno-scenskog projekta “Malo je dovoljno“. Nastupio je na nizu glazbenih, kazališnih i filmskih festivala i pozornica diljem Europe. Surađuje na projektima suvremenog plesa s Petrom Hraščanec i Malom Kline, te sklada glazbu za dokumentarne i eksperimentalne filmove.
Utorak, 22. listopada 2013. Barutana 013 - 20:30h
Fragile / Distance - elektroakustična improvizacija na malim instrumentima - Bojan Gagić
Jasno je da svaka tonska vrijednost ima svoju protuvrijednost, po nekakvim osnovnim zakonitostima razumijemo bipolarnost, osobine svjetlosnog spektra, svojstva krajnosti crnoga i bijeloga. Podrazumijevamo suprotnosti, želju za mjerom, ravnotežom i redom. Na prvi pogled to su samo dvije akromatske horizontale, jedna iznad druge. Paralele.
Dvije su slike, dakle, u službi jedne stvarnosti. Zvuk te stvarnosti nikada nije isti. Ali nema načina da se sjećamo zajedno na isti način. Sve se mijenja u vremenu, ostaje slika koja sama u sebe sumnja, zvukovi i riječi kao nespretni pokušaji pamćenja. Možemo spojiti sjećanja i naći da je negativ tek nastavak stvarnosti na koju smo navikli.
Ako se iz negativa radi neograničen broj pozitiva, koliko ovakvih svjetova ima? Koliko mogućnosti sjećanja?
Skriveno:
Bojan Gagić, multimedijalni umjetnik (1969.), aktivno izlaže od devedesetih, autor je većeg broja ambijentalnih instalacija, performansa, kompjutorskih grafika, glazbe za eksperimentalne videoradove i radiodrame, fonografskih zapisa i videoradova, kao i oblikovanja svjetla za dramske i plesne predstave. Kratke poetske zapise objavljivao je u većini književnih časopisa u Hrvatskoj. Posljednjih nekoliko godina sustavno se bavi field recordingom, luminoakustikom i eksperimentima vezanima uz odnose tijelo / prostor / zvuk / sjećanje. Potpisuje i tehničko vodstvo raznih kazališnih, filmskih i glazbenih festivala. Suorganizator je zagrebačke platforme za nove zvučne izražaje Sinelinea, član HDLU-a, zajedno sa M. Gladovićem dobitnik treće nagrade za izradu novih glazbenih instrumenata na Guthmann New Musical Competition, USA, 2012., i druge nagrade za idejno rješenje hrvatskog EXPO paviljona iste godine (u suradnji sa B. Popovićem i M. Gladovićem). Živi i radi u Zagrebu.
Fragile/Distance izveden je 2013. na festivalu sola Monoplay u Zadru i u elektroakustičnom programu (Da)(Ne)s MMC Kibla u Mariboru.
Nebitno
Muško
