Mnogobrojni
Osječani sjećaju se bivše
"Slavonske kuće" u Tvrđi koju je vodila ikona slavonske gastronomije, nadaleko poznati
Geza Gudlin. Geza je preminuo prije desetak godina, a njegov nećak
Kristijan, mladi poduzetnik, u
Petrijevcima nedaleko Osijeka otvorio je sa svojim ocem
Franjom, Gezinim bratom, ugostiteljski objekt
"Tužni ćevap" koji će uskoro svoju roštilj ponudu nadopuniti ribljim specijalitetima, uključujući i zaštitni znak stare
"Slavonske kuće" – riblju kobasicu..
-
Razmišljali smo što bi moglo Slavoniju promovirati, pa obzirom da svi restorani rade prerađevine od svinje (kulene, kobasice...) te da se moja obitelj bavi ugostiteljstvom od 1966. godine, mi smo odlučili orijentirati se na ribu po starim, specifičnim Gezinim i Franjinim recepturama, a za početak ponudit ćemo riblju kobasicu koja se radi od čiste ribe, bez soje ili drugih dodataka - kaže Kristijan. Dodaje da se riblja kobasica radi od
četiri ribe, sve četiri riječne (šaran, som, smuđ i amon) u različitim količinama što joj daje specifičan ukus.
- Ono što je specifično za riblju kobasicu je to što ona nema jaki, opori miris pa ju mogu jesti čak i oni koji ribu inače ne jedu. Procesom prerade riba izgubi onaj svoj jak, neugodan miris koji neke ljude odbija, a mogu ju jesti i ljudi koji imaju zdravstvenih problema ili moraju paziti na prehranu jer nema nikakvih začina koji bi im mogli štetiti, a nema ni glutena koji bi mogao smetati ljudima s visokim tlakom - tvrdi Kristijan dodajući kako riba mora biti
svježa, tek upecana, ništa iz "dubokog". Dodaje i kako će se riblje kobasice raditi isključivo po narudžbi kako bi uvijek bile svježe poslužene.
Cijena riblje kobasice iznosit će oko
50 eura što se može činiti mnogo, ali Kristijan i Franjo tvrde da od
17 kg ribe oni dobiju
3 kg mesa, a na kraju tek
1 kg kobasice. S druge strane, dok kod svinjske kobasice u 1 kg dobijemo dva malo duža para, riblja kobasica je mnogo lakša pa jedan kilogram sadrži volumenski više parova. Proizvodnja riblje kobasice je i ekološki prihvatljiva jer bio otpad koji nastaje prilikom prerade može ići izravno u kanalizaciju, nema nastajanja novog otpada te nema potrebe za dodatnim zbrinjavanjem otpada.
Riblja kobasica će se servirati kao neka vrsta predjela, kao
mali "ritual": malo narezane
riblje kobasice, trapista, turšije, pa malo riblje paštete i riblje salate. Kristijan i Franjo tvrde kako niti jedan drugi restoran u Hrvatskoj u ovom trenutku ne radi riblju kobasicu te će po tome biti jedinstveni. Njihova je namjera također zaštititi svoj proizvod koji doduše već
postoji kao robna marka ,ali pod starim imenom "Slavonske kuće".
Kristijan i njegov otac planiraju na proljeće krenuti u radove na
proširenju svog ugostiteljskog objekta te na izgradnji pogona, objekta u kome će se riblja kobasica proizvoditi. Plan je da se sadašnji restoran dogradi i proširi jednim rustikalnim "slavonskim" dijelom. Brzina dogradnje ovisit će o brzini ishođenja "papira", poglavito u svjetlu novih uvjeta nakon pristupa Hrvatske EU, ali Kristijan i Franjo vjeruju kako će sve biti riješeno do ljeta te kako će Osječani i drugi Slavonci uskoro ponovo moći uživati u jedinstvenom slavonskom specijalitetu – ribljoj kobasici po specifičnoj recepturi.
Tekst: M.M./Osijek031.com
Foto: Kristijan Gudlin
Jeste li kada probali "riblju" kobasicu?
Nebitno
