Poziv hrvatskim građanima da na budućem reforendumu budu "za" da autoceste ostanu pod upravljanjem države, a protiv monetazacije koju pokušava provesti aktualna vlast, odaslan je s novog u nizu okruglih stolova u organizaciji HSLS-a pod nazivom Monetizacija autocesta "Prodaja ili restruktuiranje autocesta?".
Na ovom su osječkom održanom u subotu, 22.ožujka, sudjelovali Mijat Stanić, predsjednik Nezavisnog cestovnog sindikata, Aleksandar Čaklović, bivši ravnatelj Hrvatske uprave za ceste, Željko Marušić, profesor s Fakulteta prometnih znanosti i Josip Budimir, rado spomnjan kao gospodarski strateg HSLS-a.
Oni smatraju da poduzeća koja upravljaju hrvatskom cestovnom infrastrukturom treba restruktuirati, podići njihovu efikasnot i profitabilnost, refinancirati dug kroz obveznice te zadržati pod kontrolom države.
-
Monetizacija je manifestacija koristoljubljivosti sadašnje vlasti, interes da se preživi do idućilh izbora. Tako rade politički kalkulanti, a ne državnici - rekao je Budimir te dodao da je država bila u stanju sagraditi ove ceste, te da je stoga u stanju s nje i "čistiti snijeg", aludirajući na održavnje i brigu. Prigovor vladajućima je i na određenu netransparentnost cijelog procesa.
Bitni razlozi protiv
Autoceste su najvrijednija imovina u koju je Republika Hrvatska najviše uložila. Rađene su kao razvojni projekt sa ciljem prometnog povezivanja te razvojem privrede i turizma, kao preduvjet za daljnji razvoj Hrvatske. Za osnaženje cjelovitosti zemlje, gospodarski razivitak, demografski itd. One nisu rađene kao komercijalni projekt.
Od 2001. godine je 10 milijardi kuna uloženo u izgradnju autocesta. Od toga je Hrvatska utrošila 6 milijardi kuna, a 4 milijardi kuna su krediti koji su dan danas ostali. Prodaja 60 posto dosadašnjeg uloga države za izgradnju autocesta za otprilike pola vrijednosti tj. za oko 3 milijarde kuna. Izgubljeno bi bilo 1-1,5 miiijardu kuna i ostale bi kreditne obveze od 4 milijarde kuna.
Interes profita je minimum troškova održavanja iz čega proizlazi i isto takva razina sigurnosti. Da bi se smanjili troškovi održavanja cesta otjerat će se kamionsi promet na lokalne ceste. Procjenjuje se da je šteta na cesti koju čini 1 tegljač 40.000 puta više od one osobnih vozila, a tu je i povećan rizik za prometnu nesreću zbog nepotrebnih pretjecanja.
Cijena cestarine ne smije ići gore. Već sada je cijena cestarina tamo gdje ne gospodare državne tvrtke 70 do 230 posto viša. Prolaz kroz tunel Učka je oko 15 puta skuplji (28 kuna) od cijene prolaza kroz tunele Sveti Rok i Mala Kapela.
Dobre firme uz koje živi blizu 3 tisuće obitelji, i posredno velik broj poduzeća, ulazi se u jednu avanturu, gdje je neizvjesno tko bi sutra radio posao tolikog broja zaposlenih i po kojoj cijeni glavna je primjedba Hrvatskog cestovnog sindikata.
Tri generacije hrvatskih građana snosit će negativne posljedice kroz 50 godina.
Moguća pozitivna promjena
Josip Budimir, član predsjedništva HSLS-a:
- Država je počela rekonstuirati HAC i ARZ, gdje naplatu cestarina i održavanje cesta izdvaja u zasebnu tvrtku. A kad takav potencijalno uspješan poslovni model postavimo, onda će kreditori htjeti financirati te firme. Zašto ne bi, ako su to činili dok je bio neodrživi poslovni model. Osim toga,u tom i monopolistička pozicija u prometu može biti još privlačnija mogućnim vjerovnicima.
Dobar primjer
Država odrekla prihoda od 7 km najprometnije i najprometnije dionce zbog izgradnje regionalnog IKEA- inog centra u Rugvici je dobar primjer što bi država trebala činiti zbog drugih koristi – poticanje privrednog razvoja i zapošljavanja.
Tekst: HSLS
Nebitno
Muško
