I što radi naša
vrla mladež za vrelih ljetnih noći? Zapali prikolicu
Jozi Trovaču da bi te dokone ljetne noći bile još vrelije. Kada mladi, tek unovačeni vandal krene
uništavati javni i privatni inventar oko sebe, otprilike se uvijek postavlja isto pitanje: zašto mladca nitko
nije pokušao – ili jest, ali neuspješno i
nedovoljno ustrajno – uputiti i naučiti da postoje razni drugi načini da se kanalizira njegov, donekle razumljiv tinejdžerski
bijes. Stoga je mladac očito nesvjestan da
razbijanjem i paležom uništava ono što je ujedno i njegovo i njegovih roditelja koji su, na ovaj ili onaj način, prethodno
platili svaku razbijenu svjetiljku, svaki zapaljeni koš za otpatke i svako zašarano ili zapišano stajalište busa ili tramvaja. Kada u mlačevoj
užarenoj glavi nema utuvljene svijesti (kod kuće mu ne govore, u školi ionako sjedi na ušima) o zajedničkom dobru i diobi tog inventara, teško je očekivati da je bude i spram nečijeg privatnog vlasništva na javnom prostoru. Da se, recimo, ne razbija šoferšajba nečijeg automobila ili ne potpaljuje kamp-prikolica u kojoj netko peče i prodaje h
amburgere i hotdogove.
Kad uzmanjka te svijesti o odgovornosti, a nakupi se višak
bijesa i obijesti, mladac tek kooptiran u tamni svijet vandalizma, odluči tako jedne noći preći crtu (Mali vandal želi preko crte!) i konačno zapaliti nešto više od obične
pljuge ili džointa. Kantu za smeće ili kontejner? Ma to je već isfurano! Ajmo mi, lega, pripaliti nešto o čemu će se pričati malo duže nakon što se vatrogasci povuku s mjesta intervencije, a lokalne novine objave
tekst i fotku.
Eno tamo u Tvrđi, gdje se vikendom raspištolji većina gradske mladeži, na gornjem dijelu
Trga Svetog Trojstva one čudne kamp-kućice, popularne
"trovačnice" onog "smiješnog"
Joze Trovača! Koja još i
ne radi jer je čovjek na godišnjem odmoru. Eto, dakle, prilike za inicijaciju mladog huligana koji, nakon što to učini, vjerjatno misli u svojoj užarenoj glavi kako će biti najveća faca, predvodnik mladog čopora spreman za još
opasnija sranja. On, odvažan a anoniman, neustrašiv pod okriljem noći i svoje kapuljače, zaštićen svojim
"nježnim godinama" i samouvjeren dok je uz rame s još dvojicom-trojicom vršnjaka s kojima ga je uortačio istovrsni bubuljičavi bijes i emocionalna pustoš u roditeljskom domu. I tako, usred jedne ljetne noći, planu po drugi puta u manje od godinu dana čuvena "trovačnica". Prvi puta zbog
neispravnih instalacija, drugi puta zbog neispravnih institucija koje nisu vandalizmom uortačenu momčadiju naučile što se u životu pristoji, a što ne.
U neku ruku dobro je, ako su već društvene silnice predodredile da tako bude, što se ovaj događaj – jedan u nizu sličnih – zbio upravo na pokretnini jednog od onih likova koji
neformalno brendiraju ovaj grad. Ovako su mediji ovom kasnonoćnom paležu dali više pažnje i prostora upravo zbog samog Joze Trovača nego što bi u nekom drugom sličnom slučaju. Možda će, a nadajmo se da hoće, uz neminovne sankcije epilog ovoga biti malo više roditeljske brige, pa i stege. Zastanimo zato tek na toj nadi da će se i mladi vandali i njihovi roditelji opametiti i da u ovom događaju nečeg opasnijeg i dubljeg od plitke obijesti nema. Recimo, iracionalne mržnje spram nekoga tko je drugačiji,
osebujniji, nemoćniji ili što već.
Tekst: Jaroslav Bradica
Foto: M.M./Foto-arhiv031
Pročitajte i ostale tekstove
Jaroslava Bradice u kolumni
Lijeva obala