U Domu HDLU-a, u
Galeriji Kazamat, u petak
12. siječnja 2007. otvorit će se izložba
"Umjetnost kao život".
Otvorenje je
u 19 sati.
O izložbi... (riječ organizatora)
Sukladno koncepcijskim promjenama ovogodišnjeg 20. slavonskog biennala, sa željom da se motri hrvatska likovna scena u svim vidovima umjetničke, ali i kritičko-teorijske prakse, predstavljamo petu u nizu izložbi. Kao što je izložba
"Serijalnost" povjerena izborniku
Branku Franceschiju, umjetničkom kritičaru iz Rijeke, ova izložba autorsko je djelo umjetnika
Ive Šeremeta iz Slavonskog Broda. Željeli smo da pojave hrvatske umjetničke prakse motrimo sa stajališta "umjetnikova pogleda", da "umjetnik bira umjetnike" i njihova djela unutar vlastite izborničke koncepcije i ideje. Kao uvaženi i cijenjeni umjetnik, Ivo Šeremet je svakako pozvan da predstavi svoje viđenje.
Sudionici izložbe su:
Antun Božičević, Marijan Crtalić, Mario Čaušić, Ivan Faktor, Zlatko Kopljar, Tihomir Matijević, Kata Mijatović, Zoran Pavelić, Ante Rašić, Mladen Stilinović, Slaven Tolj, Boris Šincek i
Vlasta Žanić. Njihova djela predstavljaju hrvatsku likovnu scenu u svim vidovima suvremene umjetničke prakse, od klasičnog slikarstva do novih medija.
"Posebno treba naglasiti inovativnost ovogodišnjeg Biennala koji koncepcijski prelazi granicu uhodanog i već tradicionalnog događanja i s čak dvije popratne autorske izložbe, Branka Franceschija, likovnog kritičara, i Ive Šeremeta, umjetnika, čini iskorak k proširenom djelovanju u medijskom i likovnom prostoru gradova Osijeka i Vukovara. Nove ideje u koncipiranju i organiziranju Biennala koincidirale su sa pojavom i brojnim sudjelovanjem nove generacije likovnih umjetnika iz Osijeka i Slavonije, koja je ovogodišnjoj manifestaciji donijela svježe i drukčije likovne diskurse." -
Jadranka Vinterhalter, 20. Slavonski biennale – kontinuitet i inovacije, iz predgovora kataloga.
"Radovi koje sam odabrao za ovu koncepciju, svojom "realnošću" upozoravaju na tananost ruba po kojem prestaje stvarnost i započinje umjetnost. Realniji od realnog, strasnim erotizmom i "religijskom metaforom" nose izraze koji imaju svoje mjesto u oblicima života koji živimo. Ovim autorima u prvom planu su životno iskustvo i desakralizacija umjetničkog djela. Dakle, važnije im je značenje djela od vizualne forme. Ovdje neposredan društveni komentar (spoznajni čin) nadilazi jednostrano estetsko uživanje, a sam po sebi postaje estetskim predmetom.
To su igre bez obveznog smisla i bez principijelnosti. Radovi funkcioniraju na nivou Ready-madea, multimedija, dosjetke. Autori se vide kao dio grupe. Dovode sve u pitanje služeći se ironijom iz poštovanja prema životu, ali i za opomenu i kaznu.
Analizirajući tezu:
što suvremena umjetnost jest ili nije, tražio sam također odgovor koji će korespondirati i identificirati stanje umjetnosti u regiji." - Ivo Šeremet, iz kataloga izložbe "Umjetnost kao život".
Mladen Stilinović, Prodajem M.D.,2005.
Mario Čaušić, Working artist, 2006.
Muško
