Kada je u
Tuđmanova vremena njegov omiljeni glumac, kratkotrajni ministar kulture te sekundant u akciji brisanja imena
Dinamo, Zlatko Vitez, jednom zgodom
sarkastično zaključio, navodno citirajući dosjetku
A.G. Matoša, da je
Hrvatski sabor kokošinjac, mnogi su navalili na njega da ne može tako vrijeđati taj visoki dom iznad kojega
stoji samo Bog. No uzvišenost
visokog doma i tada, a i kasnije najviše su unizili oni koji su u njemu najglasnije prodavali maglu nazivajući je pravdom, istinom i(li) domoljubljem. Svašta je sramotnog i nedostojnog bilo ondje izrečeno kroz minule godine, kako s desne tako i s lijeve strane.
Kada bismo tumačili da se Vitez citirajući onomad Matoša još i
blagonaklono izrazio o visokom predstavničkom domu
krcatom ljudima niskih (političkih) strasti, onda bi se vremenom taj benigni „kokošinjac“ mogao usporediti i s pravim zvjerinjakom. Tamo gdje politič(ars)ki
očnjaci svako malo zabljesnu dok se slina slijeva u vječito ostrašćenim raspravama punim
svađa i uvreda.
Ako se suzdržimo od zluradosti pa ustvrdimo da je Sabor skup najboljeg što je domaća politička scena iznjedrila, onda su istom logikom naši lokalni „sabori“ – gradska vijeća i županijske skupštine – svojevrsni odrazi tog
najvišeg predstavničkog tijela.
Ako ipak držimo do
stare namćore matošvitezove dosjetke, onda bi po istoj logičnoj preslici sva ta predstavnička tijela u jedinicama lokalne samouprave također bila nalik kokošinjcima. Ta zašto bi u njima sjedili vrliji muževi i poneke žene od onih koje su građani odabrali da budu na
zagrebačkoj uzvisini!?
Znate sada već na što ciljam. Na zadnje događaje u osječkom
Gradskom vijeću. Predsjednik istog, bivši gradonačelnik i bivši šef HSP-a, a danas saborski umirovljenik na volonterskom radu u osječkoj visokoj politici,
Anto Đapić, iziritiran pitanjima vijećnika o polici automobilskog osiguranja koja mu je, navodno, plaćena iz gradskog proračuna, u jednom je trenutku vijećnika GOGO-a
Miroslava Vaneka nazvao –
kretenom!
„Koji krele!“, rekao je Đapić sjedeći za predsjedničkim stolom.
Kada mu je šokirani Vanek prigovorio na isporučenoj uvredi, Đapić se dao u još žešći verbalni juriš citiravši Boru Đorđevića:
„Ostani đubre do kraja“. Kasnije je pred novinarima osjetio potrebu dodatno pojasniti da je, nazvavši ga kretenom, zapravo
„tepao Vaneku“. A zatim se dao i u lingvističke ekspertize lokalnog žargona tvrdeći da je „krele“ tipičan osječki izraz zahvaljujući kojem su
„po Hrvatskoj čuli kako mi takve papke nazivamo“.
Da je Vanek previše uzeo k srcu što ga Đapić naziva „kreletom“ i još usput
ne prepoznaje tepanje u tome, dodatno nam je odlučio pojasniti laburist Jaroslav Pecnik. Kao njegov lijevi koalicijski sekundant Pecnik se potrudio neupućenoj javnosti otkriti kako je Đapić zapravo
„ovisnik o politici“, da mu je ona
„hobi otkako je u mirovini“ te da u njoj
„uživa kao dijete u igri“. Pecnikov
„Anto Razigranko“ još je nakon svega poručio svima koji previše čačkaju oko njega da im je najpametnije ostaviti ga na miru jer će u buduće biti
„još brutalniji“.
Neki kraćeg pamćenja požurili bi zaključiti kako je s ovim Đapićevim verbalnim ispadima Gradsko vijeće - to visoko lokalno tijelo iznad kojega, valjda, stoji samo neki
lokalni bog odnosno
šerif -
dotaknulo dno. No, kratka povijest gadosti izrečenih u Gradskom vijeću, što za govornicom, što po
hodnicima ili pred tobože
ugašenim mikrofonima itekako je bogata.
Sjetimo se najprije vremena kada su
Glavaš i HDSSB 2007. godine razvrgavali svoju debelointeresnu koaliciju s Đapićem pa ga uz pomoć
Kramarićevih liberala svrgavali s mjesta gradonačelnika. Đapić je tada poručio da će
„doći vrijeme za vraćanje dugova“. Malo-pomalo, Đapić „
uzvraća dugove“ što rječju, a što djelima. I ne samo Glavaševom HDSSB-u nego i drugima koji mu se nađu na putu. Otrpio je i on, treba mu priznati, silnih uvreda što unutar gradske vijećnice, a što izvan nje. Sjetimo se Glavaševog upiranja prstom u njegovu sliku na jednoj press-konferenciji i tvrdnji da bi „
takva spodoba izjela putem sve rum-pločice“ nakon što je
Đapić ustvrdio da mu ih je donosio u bolnicu dok je ovaj
štrajkao glađu.
Prije nešto više od dvije godine, za vrijeme rasprave u Gradskom vijeću o proglašenju generala
Gotovine i Markača počasnim građanima Osijeka, HDSSB-ovac
Miljenko Kolobarić Đapiću je spočitao da se
„u politiku želi vratiti kao politički mrtvac preko generala i vrijeđanja ljudi koji su ostali u Osijeku i branili ga, a ne poput njega (Đapića) pobjegli i vratili pušku HDZ-u“. Đapićev odgovor Kolobariću bio je kratak i sočan:
„Šta jedeš govna!?“
Nekoliko godina ranije, dok je bio gradonačelnik Osijeka,
Đapić je
uzburkao političke duhove odlukom o postavljanju spomenika
dr. Anti Starčeviću na središnjem trgu. Tada ga je liberal
Zlatko Benašić na sjednici Gradskog vijeća počastio etiketom lukavca dodavši da je
„lukavstvo inteligencija glupana“. Nimalo liberalnom učtivošću, kakvom je komunicirao dok je bio na čelu grada,
Zlatko Kramarić je istim povodom na sjednici Gradskog vijeća tada sipao šovinističke uvrede kazavši kako su na otkrivanje spomenika Starčeviću došli
„mutanti iz cijele Hrvatske i Herceg Bosne”. Također istom prigodom, a zasmetan time da je na svečanom otkrivanju spomenutog spomenika zapjevao
Mate Bulić, tadašnji HNS-ov vijećnik, a sadašnji ministar gospodarstva
Ivan Vrdoljak nadovezao se na Kramarićev šovinizam:
"Neka vaša borovina gori daleko od našeg grada, tamo gdje je uvijek gorjela“.
I Kramariću su, kao i Đapiću, verbalne kočnice često popuštale dok je sjedio u Gradskom vijeću, a nakon što je izgubio dugovječnu fotelju u Gradskom poglavarstvu. Zidovi gradske vijećnice pamte kako je 2007. izvrijeđao dvojicu bivših stranačkih kolega koji su se okrenuli HDSSB-u.
Ivana Bešlića nazvao je
„majmunom“, dok je
Branku Lackoviću poručio:
„Vi ste toliko glup čovjek da je to teško objasniti.“
Još je čuven i davni sraz
Branimira Glavaša u ulozi predsjednika Gradskog vijeća i
Biljane Borzan, tada SDP-ove vijećnice, a danas europarlamentarke. Ne dobivši od njega odgovor na postavljeno vijećničko pitanje, Borzan je zatražila da joj Glavaš odgovori pisanim putem. On joj je na to uzvratio opomenom i prijetnjom da će je sljedeći puta izbaciti iz dvorane
„bez obzira na to što ste dama i što ste kći Jovana Ćupurdije i majke koja je radila u obavještajnoj službi".
Glavaš je ovih dana, nakon izlaska iz mostarskog zatvora, navratio i na sjednicu Gradskog vijeća. Istu onu na kojoj je Đapić
„tepao“ Vaneku popularnim osječkim izrazom „
krele“. Tek što se srdačno izljubio s Đapićem, Glavaš se pred novinarima dohvatio Pecnika usporedivši ga s
pacovom iliti po hrvatski – štakorom. „
Bio je u pacovskoj rupi do 2006. kada su me zatvorili, a tada je poput pacova izišao iz te rupe. Procjenjujem da će se vrlo brzo vratiti u pacovsku rupu. On je jedna prolazna avantura bijednog političkog života zadnjih godina.“
Inače, upravo je Glavašev HDSSB krajem 2013. u Gradskom vijeću inicirao usvajanje
„Deklaracije o poštovanju i zaštiti dostojanstva građana Osijeka“. HDSSB-ovce je na to potaknula prethodna
Pecnikova izjava da su rezultati referenduma o braku uvod u
fašizaciju Hrvatske odnosno da je građane koji su na istom zaokružili „za“ nazvao fašistima.
Prema toj deklaraciji
„gradski vijećnici svojim ponašanjem trebaju biti uzor građanima Osijeka u poštovanju pravnih akata“. Također da
„svojim javnim djelovanjem ne smiju omalovažavati i vrijeđati građane Osijeka“ te da „
moraju voditi računa o zaštiti dostojanstva institucije Gradskog vijeća i gradonačelnika“.
Deklaraciju, očito, nitko ne ferma. A i previše je lisica u ovdašnjem „
kokošinjcu“.
Tekst: Jaroslav Bradica
Pročitajte i ostale tekstove
Jaroslava Bradice u kolumni
Lijeva obala
Nebitno
