Nedavno je, u
Kini, počela proslava
kineske Nove godine, koja u pravilu traje
dva tjedna. Kažu da je 2016. godina, po tom njihovom sistemu,
godina majmuna. Osim što je
majmunski slaviti Novu godinu dva tjedna u komadu, pošto je svakom
normalnom čovjeku muka Nove godine već nakon dva dana, a kamoli dva tjedna, ima tu još puno
veće simbolike.
Eto naprimjer,
kinesko gospodarstvo strahovito raste iz godine u godinu, što bi značilo da su Kinezi izuzetno
vrijedni, pametni i radišni. Što naravno,
nije istina, jer kad god vidimo na deklaracijama natpis „
Made in China“, odmah znamo da je u pitanju proizvod vrlo
upitne kvalitete, a možda čak i kancerogen, jer je vrlo vjerovatno proizveden od iskorištenih štapića uranija-235 iz reaktora obližnje nuklearke. Zato takve igračke obično svijetle u mraku, što djeci bude cool i zanimljivo. Ali njihovo gospodarstvo svejedno raste, zbog čega svi mi ostali koji se stvarno
ubijamo od posla da nešto kvalitetno stvorimo, ispadamo majmuni. Pa recimo
Kim-Jong peti, deveti, trinaesti, ili koji je sad već po redu. Nedavno je ponovno lansirao
balistički projektil dugog dometa, što je diglo na noge Južnu Koreju, Japan i SAD, zbog moguće prijetnje sigurnosti i stabilnosti. Ali nisu rekli koliko je drugih pokušaja lansiranja propalo, zbog toga što bi se projektil raspao na kamionu za vrijeme transporta, jer su mu zbog drmusanja lošim i neasfaltiranim cestama pootpadali dijelovi, kao što su fitilj, kremen i onaj štap s kojim se nabija barut u cijev kao kod kubura, ili ih je na putu uhvatio proljetni pljusak, pa je raketa u roku 15 sekundi oksidirala i istrunula od hrđe. No svejedno,
Seoul, Tokio i Washington su u panici zbog tog jedne, uspješno lansirane, malo veće petarde, iako je promašila predviđeni cilj za 1100 kilometara. Sva sreća, pa nisu stavili bojevu glavu, jer nemaju love za to, već su je napunili konfetima. Ali svejedno su napravili majmune od svih svojih susjeda, jer se ovi panično boje.
U Europi ista situacija, izbjeglice masovno hrle u takozvane „
obećane zemlje“, koje će im donijeti
mir i blagostanje. Samim time što dolaze, znači da u tim zemljama više nema mira, a što se blagostanja tiče, te izbjeglice imaju više love od naroda svih tih „obećanih zemalja“. Nedavno sam na TV-u vidio reportažu u kojoj je otac jedne
obitelji u bijegu izjavio da je na put od Grčke do Austrije potrošio
više od 20 tisuća eura...dosad. Ključna riječ je dosad! K
oliko onda još imaju love?!? I otkud izbjeglicama tolika lova?? Pored toga što dolaze u omjeru 80 posto muškaraca, 20 posto žene i djeca i svi redom imaju najnoviji Iphone, Ipad i obučeni su kao za subotnju špicu...??? Pa se onda pitam kome je bolje? Meni koji radim za crkavicu i neću nikada imati 20 tisuća eura na hrpi, ili njima...koji su ratni izbjeglice? Navodno bježe zbog ISIL-a,
ISIS-a, IS-a, ili kako se to već zove ovih dana? A amerikanci se grčevito bore protiv te organizacije i nastoje vratiti mir na Bliski Istok. Ne samo Bliski, već i Daleki, zapravo bilo koji Istok, nema veze bitno da se donosi mir i uvodi demokracija. No, ono što Amerika ne želi reći, jest da su oni, ne samo stvorili ISIL, već ga uredno i financiraju, stoga svi mi u Europi, na prvome mjestu Angela Merkel, David Cameron i ekipa...ispadamo majmuni.
I kod nas u Hrvatskoj situacija
nije baš najracionalnija. Prvo je MOST napravio majmune od cijele nacije, jer su sebe prikazali kao odlučujući faktor političke stabilnosti zemlje. Dva mjeseca su maltretirali narod svojim ponašanjem na čelu s glavnom primadonom Petrov. Istina je da MOST
nije nikakav faktor stabilnosti, već će izgorjeti poput šibice. Koju god opciju izabrali, a imaju dvije, nakon toga će samo tonuti dok konačno ne prestanu s djelovanjem. Jer ako se priklone nekoj velikoj stranci, što moraju, ta će ih stranka progutati, a ako dođe do novih izbora neće više osvojiti ni dva mandata, jer su se zgadili narodu. A i počeli su se raspadati i prije nego su preuzeli vlast. Stoga su i HDZ i SDP, koji su na izborima osvojili najviše mandata, ispali majmuni zbog nekakve skupine urođenika koji su sišli iz neke brvnare s Biokova i uspjeli naivnom narodu prodati priču o poštenju, transparentnosti, pravdi i pravici. No dobro, politika je kod nas uvijek bila nakarda i cirkus, tako da to i nije nešto posebno neobično i ekstravagantno. No i ta se lakrdija nekako završila, dobili smo predsjednicu koja ide na faks, uskoro će na razmjenu studenata, provest će godinu dana u Rio de Janeiru gdje će štrebati nekakve skripte i pisati kolokvije, jer biti predsjednik RH ne oduzima baš toliko puno vremena, pa uz to još može i studirati. Josipović je naprimjer, uglavnom spavao i nabadao po klaviru, a Mesić išao okolo po televizijama i pričao viceve. Dobili smo i novog premijera, koji ne zna hrvatski i već je najavio borbu „od svoj Tim's tim, protiv svih naši enemis“, a još jedan super skandal je izbor
novog ministra gospodarstva. Frajer je prije nego se bavio politikom, radio u Baumaxu, gdje je krao stiropor i dobio otkaz. Nakon toga se uključio u stranku, počeo baviti politikom i odjednom postao ministar...što znači da smo svi mi ispali majmuni. Ne samo zbog ministra čija je garaža puna još uvijek novog, zapakovanog stiropora, već i zbog Tim's tim, MOST-a, itd...
Kinezi kažu, u još jednoj od tih svojih
drevnih mudrosti, da je godina majmuna zapravo godina
zdravlja, sreće i radosti. Ako malo prošetate gradom i popričate s našim sugrađanima, vrlo brzo ćete uvidjeti da nit' zdravlja, nit' radosti, a kamoli sreće. Svi su manje-više bolesni, ili imaju nekakve tegobe, ljudi su živčani, nadrndani i bolje da nikog ništa ne pitaš, a sreća postoji još jedino u
poslovnicama lutrije, koje masovno svi pohode i uplaćuju loto. Jer lova je univerzalno rješenje za sve...čim ima love, automatski ima i zdravlja, radosti i sreće. Tata dobije novi auto da ublaži sredovječnu krizu, mama novu garderobu da se opet osjeća mlado i privlačno, a djeca najnovije mobitele i tablete. Da se zaboravi da će sin pasti prvi razred srednje ekonomske i to već drugi put, a da kćer od 18 godina ima dečka od 45, oženjenog s dvoje djece, te da njegova kćer ide u isti razred kao i ona. Ali, dobro...i to je za ljude...valjda. No, da zaključim tekst, kako god pogledate na 2016. godinu, koja je tek počela, čini se da će ovo svakako biti godina majmuna...
Uživajte do sljedećeg tjedna i nove kolumne, a ako želite možete me pratiti i na facebook stranici
Liječeni cinik, gdje nekad objavim komentare na neke vijesti, dogođaje i slično, nevezano za kolumne. Pozdrav!
Tekst: Severus
Živimo u doba iskrivljene stvarnosti, poremećenih prioriteta, u kojem nam svakodnevno stotine i stotine terabajta točnih, netočnih i većinom besmislenih informacija siluju mozak i grade nam potpuno lažnu sliku realnosti od one u kojoj zaista svakodnevno živimo. U vremenu u kojem je apsurd općeprihvaćen način života, a zdrav razum ekstravagancija. Živimo u doba
klikova, lajkova, šerova, fanova, pregleda...u kojem se svako postignuće mjeri beznačajnim brojkama koje na kraju ispadaju važnije od sadržajaiza tih brojki. Živimo u doba u kojem svatko ima nešto za reći, ali nitko nikoga ne sluša. U kojemu će ti prije pomoći potpuni stranac, nego
najbolji prijatelj. U kojemu je lakše
prihvatiti tuđe stavove i mišljenja, nego razviti svoje. U kojemu je kultura postala moda za pokazivanje, a moda kultura koja nam odgaja djecu. Ja nastojim govoriti u ime manjine koja se još nekako odupire ovoj iskrivljenoj stvarnosti...a na vama je da odlučite da li sam u pravu, ili ne?
Nebitno
