Stigao mi je
poziv i moram poći odmah k obitelji, planirali smo zajedno kasnije ići, k mojima i tvojima, kao i svake godine, ali se uvijek
nešto dogodi i uvijek nešto se kao mač podigne iznad naših glava svaki trenutak koji
nismo zajedno, teško podnosimo, nećemo si priznati, možda i trebamo, a možda i ne treba o svemu govoriti, osjećam svaku tvoju
promjenu raspoloženja...
...
osjećam tvoje srce i puls, odavno znaš da dišem i postojim samo za tebe, strast uvijek prisutna, uzbuđenje i blaženstvo, samo uz tebe imam.
Ležimo
zagrljeni i teško dišemo oboje, ne znamo što reći, sjedam do tebe, skidam svoju
spavaćicu i odbacujem daleko, liježem preko tebe i svojim tijelom lagano se
gibam i masiram svaku točku tvoje kože ispod, mišići ti se opuštaju, puštaš me ali rukama hvataš bedra,
voliš trljanje, dodire koji nas uzbude, a uz tebe, neprekidno sam u sedmom nebu, ti si moj san, sve što sam oduvijek željela, maštala, nadala se...
Strast
sokove pušta, pridižem se i ljubim te,
oči, nos, usta, vrat, grudi, stomak, bedra, njega koji je toliko
velik i nabrekao da puca u svojoj koži, rukama polako prelazim po nogama, s unutarnje strane bedara, jezikom lutam nježno po vrhu
gla**ća, pridržavam ga rukom iako stoji sam
čvrst i uzdignut do neba, drugom mazim nježno
nabrekla j**a, dlanom prelazim polako i mijenjam stisak, a prsti lagano kao leptirići poskakuju...
Obožavam svaki milimetar tvoje kože, tebe, upijam blage sokove koji iz tebe izlaze i lagano se dižem i sjedam na tebe, polako se spuštam na
tvoju piramidu koja
nikada nije bila veća, koja je pulsirala pri svakom mom nježnom dodiru klizanja kroz vlagu koja se cijedi iz mene ...... jedno smo, i ništa nas razdvojiti neće i ne može, beskrajno nam tijela traže jedno drugo, a naše misli i
mozak i mašta su okrenuti jedno prema drugome, odavno, nismo toga ni svjesni bili.
Okrećeš me na bok, izlaziš lagano i potom svom
žestinom se vraćaš, sokovi unutar mene kao bujica idu na sve strane, grčevi nas istovremeno obuzimaju, ljubimo se, liježemo opušteni i zaspali smo gledajući jedno u drugo, prsti, noge
isprepleteni.
Otputovala sam, dugi prekooceanski let me iscrpio, obveze su me ponijele, vremenska razlika nam
nije omogućila kontakt na koji smo navikli, naše poruke su postajale sve
kraće, rjeđe, imao si niz operacija i nisi se izjašnjavao kada ćeš doći za mnom. Otišla sam i k tvojima, čekala na tvoj dolazak, tebe i tvoja javljanja, a onda odlučila vratiti se našoj kući,
velika bol me okupirala i nije prestajala, vuklo me je, tonula sam mislima i viđala fragmente da nisi sam ... užasavala me pomisao ...
dugi put, presjedanja, predug let, temperatura i groznica, iscrpljenost, žudnja za tobom, hodam, a ne hodam, lebdim ... taxi, kuća ... naša kuća prazna, nema te, poštanski sandučić prepun, nema te.
Nema te danima, ne javljaš se, jednostavno si otišao, bez riječi, bez poruke, bez traga. Ne dišem ... ne postojim, osjećam samo slabašni puls ... hodam sobama, hodnicima, terasom ... suhe suze više peku, a vriskovi odzvanjaju u meni
ne vidim, ne dišem, ne čujem, ne postojim!
I pitam se neprekidno, a zašto, što se dogodilo, zašto
bez riječi, samo te nema, kao da nikad nisi bio, kao da nikada nisi kročio istim putem kao i ja sada. Lovim tvoja stopala, uvlačim se u tvoje košulje, mantil, liježem na tvoju stranu kreveta, mazim tvoj jastuk ...
ništa ne pomaže, podmukli muk koji boli i boli i pritišće i nema me, ne dišem, ne čujem, ne vidim ... izmjenjuju se dan i noć ...ležim besvjesno, vidim a ne vidim, magla je oko mene, ona koja guši i ona koja te skriva od sebe samog.
Vrištim, jecaji i uzdisaji se nižu, a samo jedno pitanje, zašto, zašto, zašto - koraci, ruke, voda, hladno mi je, tresem se, toplina struji, tvoje ruke, tvoj dah, tvoji poljupci ... lagano otvaram oči i ugledam tvoje, hoću nešto reći ali mi stavljaš prste na usne i saginješ se i ljubiš me i govoriš nikad više, nikad te ostaviti ni dana neću, ni minute, vrati mi se i diši, lagano diši, osjećam ubod igle i tonem u san.
Nježno me
brišeš, budiš i prinosiš čaj, otpijam gutljaj, dižeš me u naručje i nosiš kroz sobu do prozora, do naše terase, sjedaš i držiš me u krilu, čvrsto zagrljenu i ne ispuštaš, poljupcima obasipaš sve vrijeme koje si mogao si provodio sa mnom, posao i ja, pripijeni i isprepletni, ležala bih ti na ramenima, grudima, s glavom u krilu, sjedila u krilu, čitao si mi priče ili bi gledali
filmove i serije.
Zaspao si
iscrpljen, dani su prolazili, naš ritual se ponavljao, umorio si se .... ustajem, donosim tvoje
omiljene čokolade, čaj i kekse, sklupčala sam se kraj tebe i prelazim rukom preko sljepoočnica, blago i polako ih trljam, potom glavu cijelu, masiram ... kosa šušti pod prstima, mrštiš se ali ti odgovara i u jednom trenu me okrećeš i liježeš preko mene, zadižeš spavaćicu, prelaziš rukama preko bedara, razmičeš noge i nježno prodireš u mene
Rukama si obuhvatio moju
stražnjicu i stišćeš ju, uklještena se ne pomičem i širim noge, prelazim rukama preko tvojih bedara, preko leđa do glave, ljubiš mi vrat, polako se uvijam i prihvaćam te sve
dublje i dublje, toneš u mene i toplina tvojih pulsirajućih valova prodire daleko pojačana mojim grčevima, opet smo jedno i uvijek smo bili, jer jedno bez drugoga ne možemo.
Tekst i foto: Liliana Lily
Nebitno
