Ne, neću moći, ne vjerujem da sam tu riječ tebi izrekla, gledaš u mene i
ne vjeruješ što čuješ, skrivam pogled da
ne vidiš moje suze, a potom pokušavam onako bezbrižno ti reći da ću ti se priključiti kasnije, da pođeš na taj
daleki put bez mene, a za nekoliko dana, ako me budeš želio,
stižem, jer dovršiti moram svoje poslove koji su se
nagomilali u mom uredu, projekt je gotov i treba provjere sa timom napraviti da počne
rekonstrukcija zaštićenog spomenika kulture, za što imam sve dozvole...
...
pričam i pričam, a inače te nikad ne opterećujem svojim poslom, jer ga organiziram tako da i ne znaš da ga imam i da radim i kad i gdje novac pristiže, a ja sam svaki tvoj slobodni sat i minut s tobom, ugađam ti i uživam, sretna što vidim uvijek osmijeh i zadovoljstvo ... ti si moja sreća i sve moje, ne trebam i ne želim išta više ... samo tebe
sretnog i opuštenog, nasmiješenog.
Prilaziš mi s leđa i i
ljubiš vrat, okrećeš me k sebi i vidiš suze ... osmjehnem se i kažem
luk režem, pa što si očekivao, ljubim te i objašnjavam, to je simpozij koji ti puno znači za tvoju karijeru, daleko je i dugo traje, da i prvi puta da ćemo biti
razdvojeni duže vrijeme, ali ti je važno biti tamo, da imaš slobodu svo vrijeme i da uživaš kako poželiš,
neopterećen sa mnom, da hodaš kamo i sa kim želiš, a znaš da sam u našoj oazi.
Otvaram ladicu i vadim uvezano
tvoje predavanje, tipkala sam dijelove i spojila sva tvoja izlaganja koja si u diktafon izgovarao svako jutro dok smo pili čaj na terasi, sa bezbroj dijagrama i slika, eto, dala sam si truda i
spojila u cjelinu, jer sam znala da nećeš stići napraviti, važniji je bio tvoj odmor na plaži na koji sam te svaki dan odvodila poslije posla, birajući uvijek drugu divlju plažu...
Uživala sam svaki puta kada bi došla po tebe i
stavila povez i vozila te do mora, osjetio bi samo miris soli i pijesak pod nogama, opuštala sam te i uživala u našim
kupanjima i maženju u vodi, čuvala sam te od sunca i mravi dok si spavao, a bilo mi je važno da se odmoriš, mazala bih te kremama i masirala nježno, svu svoju energiju bi predavala nesebično, utkala sam u tebe, u svaki milimetar tvoje kože koji obožavam.
Uzimaš i gledaš i oči ti cakle,
ne trebaju nam riječi jer energija struji dvosmjerno, nezaustavljiva, nesebična, obožavamo jedno drugo i teško nam to priznati, ali pokazujemo na poseban način koji osjetimo.
Spakirala sam ti i prtljagu, jedna je
sportska oprema, druga večernja i treće za neformalna druženja i izlaske ... bez riječi si, oči ti još više cakle, dižeš me i odnosiš u našu sobu, poliježeš na krevet i pripijaš se uz mene, a onda pomalo skidaš i svaki djelić ljubiš ...
teško dišem jer suze zbog rastanka me guše, ali sam odlučila moraš
imati svoju slobodu, moraš imati svoj prostor, moraš imati odmak, moraš se od svega odmoriti, pa i od mene, udahnuti i nastaviti dalje.
Primjetila sam u zadnje vrijeme tvoju
blagu odsutnost, povremenu i shvatila da samo kad si sam sa sobom ćeš to i rasčistiti ... ne pitam nikad ništa, ne moram, osjećam sva tvoja raspoloženja i traume, previše mi je stao do tvoje sreće i zadovoljstva. Cijeli život je pred tobom, podupirem te, tvoj sam stup i oslonac, uz tebe u svim tvojim odlukama, jedno smo i osjećamo to, jedno bez drugoga ne možemo.
Zadižeš mi svaki djelić odjeće i ljubiš, pa pokriješ, pa na drugoj strani i redom ideš, trzam se na svaki dodir jer me
grčevi hvataju i na samo tvoje prisustvo ... nježno se skidaš i liježeš preko mene, potom me skidaš i odmah prekrivaš svojim tijelom,
aaaaaaaaaah, koja toplina, energija struji ... moje ruke su oko tebe posvuda, mazim čvrsta bedra i usmjeravam te među svoje noge koje si raširio nježno, poljupcima, čarolija ... to samo ti postižeš, moje besvjesno stanje i nisam više u prostoru i vremenu, samo s tobom, osjetim tvoj puls, tvoju energiju, ništa drugo ne trebam, ne želim, prodireš i nešto šapćeš ali te nisam čula dobro, jednostavno smo oboje u isti tren vrisnuli, nizali su nam se grčevi, a tvoja sper** je duboko u meni završila, kao nikada do sada. Zagrlio si me i postavio preko sebe i zaspao, nisi me ispuštao ni malo.
Stigao sam, javljaš se, a ja po našoj kući jurim s radnicima jer želim u samo nekoliko dana napraviti
jaccuzi i saunu u vrtu uz bazen, želim da sve bude gotovo prije tvoga povratka, onda sam se uhvatila i postave pomičnog krova iznad našeg kreveta, želim da
svjetlost zvijezda i mjeseca bude dio naše čarolije, a izrada kamina u zimskom vrtu je izazov na koji sam se dugo pripremala, jer kad se vrijeme promijeni i kad ne budemo mogli više po
divljini hodati, donosim djelić prirode na korak ... to te čini sretnim i opuštenim.
Naravno da ti
ništa ne govorim, želiš me vidjeti na kameru, izbjegavam i napokon pronalazim mjesto na kojem
nećeš shvatiti gdje se nalazim, tebi ni jedan detalj ne promiče.
Falim ti i pitaš kad ću doći, a ja te pitam da li si otvorio torbu sa sportskom opremom, naravno da nisi, a tamo sam ti toliko toga spakovala, jer samo te
rekreacija ponese i budeš opet onaj mali, neopterećeni dječak, šalješ mi poljubac i pravac torba, hvataš ju i mašeš tenis reketom sav ozaren, to mi je bio cilj, zabavi se.
Ono kad dovučem nekoliko ekipa majstora i kad je sve u neredu, a opet, moram to dovršiti jer samo tjedan dana imam za sav posao, uvela sam
3 smjene rada, ne spavam, premorena, padam s nogu, povremeno sjednem u našu fotelju i obučem tvoj mantil i energija stiže, nastavljam ... konture dovršenja su blizu, dovodim paralelno ekipu čistača i polako se nadzire kraj ... zoveš svaki dan, nekoliko puta, čudiš se što nisam u noći na našem krevetu, zašto nisam u vrtu ...
izbjegavam razgovor o tome, zabrinut si jer nisam izravna kao uvijek i kažeš mi da prvim avionom dođem k tebi, ništa više te ne zanima. I što mi drugo preostaje, pojačavam ekipe u našoj kući i pakujem kofere ... spavat ću u avionu, nema mi druge. Uspjelo mi je našu oazu dovesti u stanje raja, već vidim kako ćeš sav ozaren trčati i nositi me.
Stjuardesa me budi, zaspala sam, premorena, a komadi cementa mi iz rubova hlača cure ... he he, smijem se ali sretna jer mi samo tvoj lik titra i tvoja sreća mi je važna. Gledam, nema te ... čekam kofer, nema te, izlazim van, nema te ... taxi se nudi, odmahujem rukom, sjedam na kofer, stavljam šešir i čekam ... trčiš s buketom cvijeća i zalijećeš i dižeš.
Oh, koja toplina, koja vibracija, ne ispuštaš me ni malo, sve mi ispalo iz ruku, sva sam u poljupcu koji mi snagu vraća.
Gledaš mi
izgrebane ruke i pogledom pitaš što je, a ja odmah prelazim na drugu temu, kako ti je i kad si na redu sa svojim izlaganjem, kažeš da je sve gotovo, da smo sad samo nas dvoje na redu i
nitko i ništa nas neće smetati. Odlazimo u hotel ... u predvorju ti prilazi recepcionar i nešto govori, gledam dekoracije, uvijek sam profesionalno otkačena, uzrujan si vidno, odvodiš me u restoran i kažeš da nam naručim ručak i da se vraćaš brzo, ljubiš me i trčiš.
Što je sad, pitam se i uskoro imam i što vidjeti, jedna dama te uhvatila i vuče za ruke, pokušava te
silom zagrliti i ljubiti, guraš ju pristojno, ali je pripita i posrće, ne pušta te ni malo, sav si se uspetljao, sjedim i čekam tvoj znak, ne želim se uključiti u prepirku koja nema kraja. Sve više ljudi se okreće i postaje ti neugodno, ustajem i prilazim, hvatam te za ruke i zamolim gospođu da se odmakne i otrijezni, ostavljam joj svoj broj telefona i povlačim te sobom u hol, od očiju svih koji su se zatekli.
Uzrujan si jako, ne znaš što da kažeš, zbunjen si, a točno znam što je, pojavila se ona, s kojom si imao
flert i sad te svojata, nisi bio jasan kod prekida, kojega očigledno
nisi ni napravio, smatrao si da nekomunikacija znači i kraj, ali si se prevario. Poslala sam te u sobu i vratila se u hol, ona je sjedila za šankom zadignute haljine, naslonjena na nekoga mladića, već je pronašla utjehu, pa sam se vratila za tobom. Oboje smo se u kadu uvalili i dugo se trljali pjenom, ručak nam je došao u sobu, na terasi smo dočekali večer, hraneći jedno drugo. Nisam te ništa pitala, tvoja nervoza je polako prestajala, a to mi je bio cilj
Zvono i udaranje po vratima, odlazim i otvaram, ona stoji, leluja, došla je po tebe, a pita me tko sam ja i
grubo me gura s vrata, čim te ugledala kako sjediš u pletenoj fotelji na terasi ali ... stala sam ispred nje i pitala, što želi i s kojim pravom, trgla se, rekoh joj, ja sam
odabranica njegovog srca, on moga, ne može se netko samo tako pojaviti i narušavati naš život. Rasplakala se, kaže
željna je seksa, a htjela je s tobom ... povukla sam ju unutra, raskopčala, strgnula s nje haljinu i počela rukama prelaziti po tijelu, ide prema tebi,
ne dozvoljavam, tebi pokazujem da se makneš iza zavjese i hvatam ju i okrećem, skidam joj
gaće i grudnjak, gola trči po sobi, ja ju ne puštam, poliježem na pod i liježem preko nje, cijelu sam ju prekrila i digla ruke visoko i držim s jednom a s drugom joj masiram grudi i prelazim na međunožje ... počinje stenjati i tražiti još, gadilo mi se sve, ne podnosim alkohol, ne podnosim suze i sve što se dogodilo, ali, ali ti si moj, ne dozvoljavam da te se dotakne, ne dozvoljavam da te se pogleda, da ti se priđe ... još jače ju pritišćem i masiram, rukom hvatam svijeću sa stolića i stavljam joj u vaginu, ona vrišti od zadovoljstva...
Traži još i još ... okrenula sam ju na stomak i raširila noge, rukama preko leđa prelazila i istu svijeću ponovo stavila u međunožje, ona ju hvata i
daje si ritma, opet vrišti i malaksa, spušta se na pod. Kupim njene stvari, i iz sobe ju tako golu izguram, stvari pokraj nje ostavim. Zatvaram vrata i mučnina me hvata, povraća mi se i trčim u kupatilo, zadah alkohola je učinio svoje, ne podnosim ga.
Zabrinut si za mene, previše povraćam, nemam zraka, poliježeš me na krevet, pokrivaš, tablete daješ, zaspala sam. Koliko dugo, ne znam, vidim te kraj sebe i naši koferi čekaju, sve si spakovao, tiho si rekao, idemo kući. Pomogao si da se obučem i krenuli smo u našu oazu.
Tekst i foto: Liliana Lily
Nebitno
