Ovih dana svi su strani mediji prštali sadržajima s
88. dodjele nagrada Oskara. Moram priznati da mi je od svega u oko upao govor
Leonarda Dicaprija o zaštiti planeta od
globalnog zatopljenja, ali najviše od svega izvedba američke kantautorice
Lady Gage, inače žene koja je silovana još kao tinejdžerica.
I dobro je ona rekla u svom naslovu pjesme „
Till it happens to you“ - nekako kao da nam i je sve to daleko -
nasilje kao takvo - sve dok se ne dogodi nama. Ironično je u cijeloj priči da se volimo hvaliti svojim liberalnim svijetom
punom sloboda i pravde, zar ne?
Kao pripadnica
ženske populacije, mogu primijetiti kako su žene definitivno
više zlostavljane nego muškarci, ne samo jer su fizički slabije, već jer imaju nekakvu stigmu (i to većina žena) od razotkrivanja istine. Kao da se boje da će biti
osuđivane, omalovažavane i etiketirane.
Nažalost, u mnogim konzervativnim sredinama upravo se zbog takvih razloga i dan danas nastavlja nasilje
i dalje i dalje i dalje. I nikada kraja. Što reći, zapravo koju bih uopće riječ mogla reći kad znamo da to nasilje
samo gradira, ako ga dopustimo već u adolescentskoj dobi kada se najčešće osjete prvi znakovi
agresivnog i neprimjerenog ponašanja, a znamo da smo nemoćni išta ispraviti jer jednostavno naše institucije su toliko nespremne za borbu protiv nasilja?!
Vjerujte mi, svjedočila sam svojim očima milijun puta da djeca
promjene svoju osobnost i posve se zatvore u sebe. I ne samo to. Bilo je mnogo gorih slučajeva. Od raznoraznih dijeta do samoubojstava. Znate koliko se puta mi sjetimo takvih slučajeva? Dva-tri dana kada bude aktualno u medijima je naš maksimum.
Ne ljudi, to nije neka
lažna parola, to je realnost. Samo što je naše društvo još
nespremno prihvatiti da je to tako. Sve takve bitne probleme umanjujemo. Sve probleme malog čovjeka ignoriramo. Nama je konstantna uvreda samo zezancija, a koliko samo to može uzrokovati promjene u našoj osobnosti nismo ni svjesni.
I još, kaže Lady Gaga u svojoj pjesmi:
kažu ti ustani se kad se dogodi, bit ćeš jak i bit ćeš dobro.
Možda. Ali trajne
posljedice na psihu pojedinca nikada neće biti izliječene, koliko god to poričemo!
I zato: “
bolje spriječiti, nego liječiti“, reče jedna stara narodna izreka – koliko god je teško, moramo pokušati.
Tekst: Roberta Zorinić
Foto: Dalibor Bauernfrajnd/Foto-arhiv031