Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije u Hrvatskoj je
odnos broja pasa prema broju stanovnika između 1:8 i 1:10, a čak trideset posto toga broja predstavljaju neevidentirani psi. Stotinjak njih, trenutačno smještenih u nemetinskom azilu svakoga se jutra budi sa samo jednom željom - pronaći nekoga kome će se dovoljno svidjeti da ih odvede u novi dom. No, za razliku od pasa koji još uvijek lutaju ulicama, psi u azilu su siti, većina ih ima krov nad glavom...
Uprkos velikom zalaganju i trudu aktivista društva za zaštitu životinja
"Život" broj udomljenih pasa još uvijek nije dovoljno velik da bi azil mogao funkcionirati normalno.
U njemu je u najtežim vremenima (na 820 četvornih metara zemljišta koje je na 50 godina između Nemetina i Sarvaša ustupio Grad) nalazilo i tri puta veći broj pasa od broja za koji je građevina projektirana. Ipak, niti jedan od njih nije uginuo zbog gladi i hladnoće.
-
Problema uvijek ima, ali trudimo se maksimalno, psi su siti i pod nadzorom veterinara. Dio ljudi, ali i tvrtki shvaća potrebu ovakve ustanove u našemu gradu i pomaže nam koliko može. Za cjelogodišnju brigu o psima (hrana, obvezno cijepljenje protiv bjesnoće, veterinarska skrb, plaće za dva zaposlena razvojačena branitelja, kampanje...) društvo od Grada dobija samo 70 tisuća kuna, ističe
Davorko Feil i dodaje da to nije dovoljno novca za normalan rad.
Usporedbe radi (iako smo se sa Zagrebom davno trebali prestati uspoređivati) zagrebački azil mjesečno(!!!) na raspolaganju iz proračuna grada ima 150 tisuća kuna! Nevjerojatno, ali istinito, osječki gradski oci, budimo još konkretiniji (jer nema se što skrivati) član Poglavarstva Željko Bugarić izjavio je da azil sam mora pronaći donacije kako bi preživio jer “Grad ne može dati više nego što daje!”.
Dodamo li njegovoj izjavi podatak Zavoda za javno zdravstvo - u županiji je prošle godine bilo čak
630 ugriza pasa, a 140 ljudi cijepljeno je protiv bjesnoće! Češće se ugrizi događaju na selima, ali ni Osijek i prigradska naselja nisu pošteđeni, sjetimo se samo dječaka iz Sarvaša...
Uz očiti problem, psi na ulicama svakako su i javnozdravstvena prijetnja, ali iznos koji se izdvaja za zbrinjavanje pasa lutalica očito govori da gradski i županijski financijeri minoriziraju ovaj problem. Ne zaboravimo, godišnji su odmori i ljetovanja pred vratima, a iskustva su pokazala da dio vlasnika pasa svojim "najboljim prijateljima" jednostavo ostavi otvorena dvorišna vrata. Svakoga ljeta, naime, na gradskim ulicama, uz mješance, može se vidjeti (ne)uobičajeno velik broj rasnih pasa čiji su vlasnici spakovali kofere i krenuli na odmor, a svoje "najbolje prijatelje" - pse ostavili na milost i nemilost ulici.
Nepošteno bi bilo reći da je to jedino rješenje jer, iako u Osijeku i okolici još uvijek ne postoji registrirani hotel za pse u kojemu bi vlasnici mogli ostaviti ljubimca tijekom odmora, uvijek postoje susjedi, prijatelji...
Muško
