Lega u Indiji: Sudar kultura

Voziš se u metrou, okružen svim tim kulturnim razlikama. Trideset metara ispod prašnjavoga pakla četvrtoga najmnogoljudnijeg grada na svijetu i pokušavaš shvatiti gdje si trenutno. Samo, nisi sam, lega je pored tebe, ali ne neki lega, pravi lega, rođen i "uzgajan" u gradu na Dravi. Pričate, komentirate ljude, situaciju oko sebe, ali isto tako gledaju i oni nas. Proučavaju, imaš osjećaj da te toliko dugo gledaju da bi te bez problema opisali nekome u policiji, sve do zadnje dlake na glavi. Njima smo naravno mi ti koji su čudni, autsajderi, no i mi se samo pokušavamo uklopiti, asimilirati se što prije, kako bi nam vrijeme provedeno ovdje prošlo sto lakše. To je u ovome slučaju malo zahtjevanije jer je Indija, tj. New Delhi definicija kulturnoga šoka. Jedino što nam je isto jest to što živimo, dišemo i spavamo, no čak i te tri osnovne stvari tu poprimaju jedno, sasvim novo značenje.



Život kakvoga mi poznajemo ovdje i ne postoji. Osim što dan provedeš na poslu, ostatak ostaviš u prometu. Promet je općenito problem velikih gradova. Zamislite kako je tek kada na to dodate da nema pravila, cestom se služi sve sto na sebi može imati kotače. Stvari koje sam vidio kroz ovdje provedeno vrijeme teško da ću opet doživjeti i svjedočiti na nekome drugom mjestu. Situacija iz prometa može se preslikati na bilo koji drugi segment njihova života. Jednostavno ih je previše i svatko brine samo za sebe. U mravinjaku poput ovoga sasvim je normalno da se odavno izgubio osjećaj zajedništva koji, koliko god mi to htjeli negirati, kod nas je u domovini još uvijek više nego prisutan. Tako u prometu svatko gleda sebe, kako da kući dođe prvi, da se prestroji u drugu traku, vaš dio ceste, da se ponekad čak i retrovizori uvlače kako bi se pomaknuli za koji centimetar u što bolju početnu poziciju. Tu su naravno i rikše, bicikli, autobusi, kamioni, pješaci, motori te kao posebno zanimljiva kategorija – vlastito izrađena vozila.



Ono sto sam htio naglasiti jest to da je apsolutno sve drugačije, svaki segment života razlikuje se od onoga na što smo mi navikli. Meni je pomoglo na svakom od putovanja stvoriti osobu koja može preživjeti u novonastaloj situaciji. Istina je da bi se ja, Marko iz Osijeka, koji je navikao piti kavu s prijateljima u tišini i čistoći svoga rodnog grada, dosta teško navikao na indijsko podneblje. Nužno je stvoriti osobu, dio sebe koji može preživjeti. To podrazumijeva mijenjanje navika i rituala te isto kako je kameleon iz čiste potrebe za opstankom savladao sposobnost mimikrije, tako isto moraš i ti, samo ti nemaš godine i godine evolucijske prilagodbe na svojoj strani, već sličnu osobinu moraš razviti što prije. Naravno, stvari koje su ti bitne i koje ti daju snagu nekako ćeš morati uklopiti u raspored koji je već i ovako predviđen za 30-satni dan. No, ako potoneš u rutinu koju ti ovaj stroj nametne, teško ćeš se izvuci.



Što točno dva Osječana rade tako daleko, u jednom sasvim drugom svijetu, u kulturi toliko različitoj da sve što si dosad naučio, moraš učiti iznova. Sva su se pravila igre promijenila, a na tebi je da to usvojiš što prije jer će ti u protivnom biti prilično teško održati korak s drugim igračima. Igrom slučaja, kako to obično i biva u životu, put (u ovome slučaju put je modeling, a sredstvo je matična agencija) odveo nas je u različite agencije u Indiji, no obje su u istome gradu, gore spomenutome New Delhiju. Izučavamo zanat modelinga i pokušavamo iskoristiti sve sto nam ovaj svijet može pružiti. S time na umu, možemo reći da se naš posjet udaljenome kontinentu razlikuje od ostatka turista koji svakodnevno lutaju ulicama. Naravno, život modela van Lijepe Naše ovisi o puno različitih faktora.



Jedan je jako bitan naravno agencija za koju radimo jer smo pod njihovom brigom, čime su preuzeli odgovornost za nas, no isto je tako, možda i najbitniji čimbenik u svemu to kakva si osoba. Bitno je jer ovaj život pruža mnogo, a na tebi je što ćeš od svega toga iskoristiti. Svakodnevno si okružen ljudima iz cijeloga svijeta. Cimer ti je Bjelorus, a prošli je bio iz Češke. U stanu s tobom žive cure iz Nizozemske, Brazila i Rusije, ali je bilo i Španjolki, Rumunjki, Ukrajinki.



Treba spomenuti da na poslovima po klubovima i u teretani srećeš i ostatak svijeta; iz Amerike, Afganistana, Indonezije, Srbije te pripadajućega dijela Balkana. Naravno, svim si tim ljudima okružen u Delhiju, gradu više od 24 milijuna ljudi. Sudbine, priče te situacije koje ćeš upoznati te shvatiti rijetko su bogatstvo. Drugačije se odnose prema tebi jer si stranac, a time još i model.



Stoga, već u početku imaš određeni imidž kojem oni streme. U srcu druge najmnogoljudnije zemlje na svijetu, ne samo da otkrivaš kulturu hinduističkoga naroda, već i malo od svake osobe koju sretneš i upoznaš. Tu rasteš, tu je prava čar putovanja. Počneš shvaćati da je život na koji si ti navikao jedan rijedak luksuz koji si većina ne može priuštiti. Pri tome ne mislim na skupe izlaske, velike aute ili popunjen novčanik. To se odnosi isključivo na činjenicu da se ne moraš bojati kako ćeš disati kada izađeš van, da možeš otvoriti slavinu i normalno, bez straha popiti čašu vode, da ne spominjem to sto ćeš ujutro imati (tople) vode da se otuširaš i opereš zube. Hodati ulicama svoga grada i znati da si siguran. Biti slobodan. Znati da su ti osnovni uvjeti za život osigurani. Što više upoznaješ, to više rasteš, a to je neizbježno. Polako iz dana u dan počinješ shvaćati što ti je doista jer tek kada iz najtežih situacija izađeš kao pobjednik, tek onda ćeš znati sto možeš, a bez toga ne možeš znati tko si. I to ti sve pruži naizgled "plitak, shallow" svijet modelinga. Puno je razloga zašto se modeli odluče na takvo putovanje; jednima je bijeg zbog loše situacije kod kuće, drugima je do putovanja, ali ono što je svima zajedničko, nekima više nekima manje, jest novac. Može se zaraditi dosta novaca, sve ovisi kao i svugdje o puno toga, čak i o gore navedenim stvarima, ali ono sto je najbitnije jest to što ne možeš izgubiti. Tri mjeseca provedena na jednome sasvim drugom "planetu" omogućuju ti da u potpunosti iskoristiš pružene mogućnosti. Na tebi je da odabereš!

















Tekst i foto: Marko Mićunović