Izdavačka kuća Naklada Jurčić nedavno je objavila, uz potporu
Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske, knjigu „
Film kao medij filozofskog mišljenja“, dr. sc.
Ljubiše Price. Riječ je o knjizi koja po prvi put u Hrvatskoj nastoji na znanstveni način propitati odnos između filma i filozofije te filmske filozofske mogućnosti i eventualne granice. Kao takva prvenstveno je namijenjena
stručnjacima, filmolozima, filozofima i filmskim kritičarima, ali i svim onim zaljubljenicima u film koji bi željeli produbiti kako svoje teorijsko znanje o filmu tako i razumijevanje samih filmova.
Pricina knjiga pisana je
jasnim, razgovjetnim i jednostavnim stilom, tipičnim za anglo-američke analitičke filozofe, te je podijeljena na tri veća, međusobno povezana dijela. Dok se u prvom i drugom dijelu bavi temeljnim problemom određenja „
prirode“ filma, načina na koji film postoji, kako film može biti medij, tj. prenositelj općenitog mišljenja, u trećem se dijelu autor bavi odnosom filma i filozofije, ponajviše problemom „
filmske filozofije“, tj. propitivanjem mogućnosti filma za prenošenje i izražavanje specifično filozofskog mišljenja putem audio-vizualnih tehnika.
„
Prema tome, film kao medij mišljenja može funkcionirati i kao medij filozofskog mišljenja ako autor poželi izraziti filozofsko mišljenje putem filmskog medija umjesto nekog tradicionalnijeg medija kao što su tekst ili predavanje. Rodno gledano, dok su dokumentarni filmovi (posebno raspravljački, esejistički) općenito prihvaćeni kao pogodni za izražavanje ili prenošenje filozofskih ideja, argumentaciju, teoretiziranje itd., igrani i eksperimentalni filmovi, bez jasno i razgovjetno naznačenih stajališta, teorija ili općenito filozofskog mišljenja unutar ili izvan filma, posjeduju određene granice za doprinos filozofiji koje se mogu nadići adekvatnom filozofskom interpretacijom. Posjeduju mogućnost za „filozofiranje“ na način da uz upotrebu filozofskih tehnika poput misaonog eksperimenta ulaze u dijalog s filozofskim mišljenjem, kritički promišljaju kako društveno-političke tako i umjetničke i filmske fenomene, omogućavaju da izravnije i življe „iskusimo ideje“ te kultiviraju sposobnost prosudbe i osobnosti. Bez eksplicitne argumentacije i naznačivanja filozofskih stajališta koja se ilustriraju, opovrgavaju, argumentira u prilog i sl. unutar filma, da bi s opravdanjem rekli kako je određeni igrani ili eksperimentalni film nešto više od filozofski relevantnog ili čak klasifikacijski gledano filozofski, potrebno je poznavanje točnih autorovih intencija. Ako poput Wartenberga tvrdimo da određeni filmovi „filozofiraju“, tj. da ih autori koriste za prenošenje filozofskog mišljenja (primjerice ilustriranje određene filozofske teorije), onda je nužno ne samo da je autor mogao biti upoznat s određenim filozofskim teorijama ili stajalištima o kojima je riječ, već i da priložimo izvanfilmsku dokaznu građu koja jasno i izvan svake sumnje dokazuje autorove intencije.
U usporedbi s tradicionalnim filozofskim medijima, zbog svoje umjetničko-zabavne naravi, igrani i eksperimentalni filmovi nisu najpraktičniji medij za prenošenje filozofskog mišljenja. U nastojanju da uzdignemo određeni film na razinu filozofije ili sposobnosti filozofiranja postoji realna opasnost od parcijalnog vrjednovanja filma. Osim u slučaju kada film nije intencionalno rađen s točno određenom filozofskom svrhom koja se može dokumentirati, bolji pristup filmovima je holistički. Pod time mislim da bi se kao umjetnička djela filmovi trebali vrjednovati tako da se uzmu u obzir svi relevantni aspekti, umjetnička, povijesno-teorijska, edukativna, spoznajna, značenjska i kritička vrijednost te svakako ne izostavi uloga emocija u razumijevanju i vrjednovanju. Slično kao što je i Smith tvrdio, može se reći da nejasnost ili neodređenost filmskih značenja, koja dopuštaju konstrukciju mnoštva zanimljivih i za mišljenje provokativnih interpretacija iz različitih perspektiva, samo doprinose bogatstvu samog filmskog umjetničkog djela.“, piše Prica u zaključku knjige.
Naš poznati filmolog, izv. prof. dr. sc.
Nikica Gilić u recenziji knjige piše da ona odgovara na „...
pitanja suvremene filozofije filma, pristupajući pritom starim temama na nov način, uvodeći nove teme u razgovor o filmu i otvarajući novo područje dijaloga u humanistici. Utemeljena na najvažnijim suvremenim radovima filmologije i filozofije filma, Pricina knjiga, ponajprije uz pomoć analitičke metode, na veoma zanimljiv, argumentiran i kritički način pruža viđenje mogućnosti filozofiranja filmom i filozofiranja o filmu, istovremeno predlažući i novu definiciju filma i nov način znanstvenog proučavanja filmskog medija i filmske umjetnosti.“
"
Ponekad se za rođenje filma uzima slavna dvadeset petominutna projekcija filmova braće Louisa i Augustea Lumièrea 28. prosinca 1885. u pariškom Grand Caféu. Možda bi i zbog iznimne važnosti i simbolike taj datum trebalo službeno označiti kao prvi dan nove ere nakon razdoblja Krista. Naime, otkrićem fotografije i filma, prvi put u povijesti čovječanstva omogućeno je objektivno, mehaničko bilježenje, čuvanje i automatsko prikazivanje slike stvarnosti i pokreta unutar vremenskog odsječka koji bi u suprotnome bili zauvijek izgubljeni. "
Nebitno
