Hrvatskom se javnošću proširila vijest o tome kako ćemo
otkupiti INA-u. Na opće oduševljenje nacije vraćamo ono što nam je
oteto od strane zločestog
Sanadera, Polančeca itd...itd. Moš mislit. Ali to nije bitno, istina se neće nikada saznati, jer u ovoj zemlji
ne postoji profesionalni javni medij, ili čak novinar, već je sve plaćeno. I potplaćeno. Sanader, Polančec i ekipa jesu krivi naravno, daleko od toga da nisu, ali su samo pijuni u jednoj puno većoj igri.
Popili su metak za druge, a zauzvrat dobili sitniš od
par milijuna eura. Najbolje je imati TV talk show emisiju poput, recimo „
Nedjeljom u 2“, jer tada možete fino ubirati lovu. Date ljudima sat vremena na TV-u da lupetaju što god hoće, šarmiraju ili prevare naciju, pokušaju se umiliti svima koji bi im mogli donijeti pobjedu na izborima, ili kada izađu iz
Remetinca im date šansu da se pred čitavom zemljom opravdaju i obrane kako su im smjestili, prevarili, kako su nevini i tako dalje. Odredite cijenu od recimo…cca
5 tisuća eura po epizodi i lova samo kaplje. Tu i tamo pozovete nekog klauna tipa
Pernar, ili Mamić koji će vam garantirano dići rejting emisije te gledanost. Moram odmah jasno napomenuti da ovo nisu nikakve tvrdnje i klevete, već samo moje osobno mišljenje, odnosno barem bih ja tako radio da mogu. Naveo sam ime dotične emisije čisto da bih približio tematiku.
Stoga si možete samo zamisliti kolika će se sada
kampanja dići oko kupovine INA-e. U takvim će emisijama odjednom nastupati svi koji imaju ikakve veze s tim biznisom, od Davora Šterna do svih mogućih odvjetnika, te profesora i dekana s fakulteta rudarstva, energetike i izumrlih dinosaura, sve do
Mladena Grdovića čiji Ferrari pije više nego on. Stvorit će se fama oko toga kako konačno uzimamo stvari u svoje ruke…hmm, nakon
25 godina i činjenice da samo se odrekli INA-e za šaku kikirikija, te kako je ovo velika pobjeda nad zlim Mađarima koji su nas htjeli prevariti, tako što su potkupili naše ljude i oteli nam INA-u da bi zaradili na njoj. Bez obzira na činjenicu što će zaraditi dvostruko više ovom prodajom nego što su zarađivali dok su bili vlasnici. No, dobro…tako je kako je, nitko od nas ne može sam promijeniti sve. Već moramo to učiniti zajedno, a to je nemoguće, jer se mi Hrvati nikad nismo i nećemo držati zajedno, jer to ne znamo.
Niti jedna velika
politička odluka koja se tiče državne ekonomije i gospodarstva nije nikada bila dobra u ovoj zemlji, niti je donijela išta dobroga, stoga zašto bi sada bilo nešto drukčije? Ne bi. I neće. Jer smo glupi i naivni, jednako kao što smo bili glupi i naivni kada samo dopustili šačici bijednih kokošara i džepara da prodaju telekom, Plivu i mnoge druge firme. Tako smo isto sada glupi što ćemo otkupiti INA-u. Fosilna goriva su na zadnjim rezervama i umjesto da ih štedimo, mi trošimo još više i više. Posebno je teško danas doći do sirove nafte, što zbog ratova, terorizma, nemira i ostalih podvala da bi se
digla ili srušila cijena barela, tako i zbog činjenice da smo skoro opustošili zalihe na kopnu. Stoga naftne kompanije sve više ulažu u morske platforme, koje su izuzetno skupe. Što znači da će biti sve teže i teže iskopati naftu, zatim ju treba prevesti ogromnim tankerima do rafinerije koja je veličine polovice Osijeka. Sam proces postaje skuplji i skuplji, kao što će zbog sve veće nestašice sirove nafte benzin postupno biti sve skuplji i skuplji do točke kada si ga više nitko neće moći priuštiti. Prema tome, lako je zaključiti da je naftni biznis na izdisaju. Digla se kuka i motika oko zatvaranja rafinerije u Sisku. Sljedeća za odstrel će biti Rijeka. I to je sasvim OK, jer bi se te rafinerije ionako ubrzo zatvorile čisto zbog nedostatka sirovine za preradu. To je čisto
racionalna poslovna odluka i ništa više.
Koje je rješenje onda?
Vrlo jednostavno. Umjesto da izmišljamo toplu vodu trebamo samo pogledati što se događa oko nas. Autoindustrija sve više ulaže u električne aute. Skoro svi prizvođači automobila danas u svojim ponudama imaju barem jedan električni model. Američka kompanija Tesla Motors je razvila vrlo uspješan sportski auto na struju, dok Mercedes mjesečno ulaže više od 10 milijuna eura u razvoj pouzdanog elektro auta, te ujedno razvija i modele koji će voziti na vodik. Takozvani Fuell Cell koncept. Dok se
BMW odavno proslavio svojim modelom i8. Da ne spominjem još sada i biodizel, etanol i slične verzije zamjene za fosilna goriva. Danska ulaže stotine milijuna eura u izgradnju vjetroturbina na moru, te zbog vrlo povoljnog položaja (čitaj stalnog vjetra) trenutno zadovoljava skoro 50 posto nacionalnih potreba za električnom energijom. U jednoj noći tijekom srpnja 2015. godine kada je bilo izuzetno
vjetrovito, proizveli su 140 posto viška struje koje su izvezli u susjedne zemlje. Kod nas postoji nešto što se zove Velebit, Biokovo, Psunj, Papuk. Postoji nešto što se zove bura. Navodno je to nekakav vrlo jak vjetar, ali još neistražen dovoljno u nas. Trenutno je poznat samo po promaji i bolnim križima.
Stoga, kupovina INA-e osim što je najobičnije prevarantsko pranje love na kojem će najviše zaraditi odvjetnici, mešetari i menadžeri koji veze nemaju s INA-om, je isto tako potpuno besmisleno bacanje novaca, jer se dugoročno to neće nikad isplatiti. Cijena benzina raste sada već sedmi ili osmi tjedan zaredom. Cijena benzina u susjednoj BiH je skoro
tri kune manje po litri nego kod nas. Kako je to moguće? Jednostavno. Cijena benzina u HR se umjetno pumpa i diže već osmi tjedan zaredom, ne bi li se na taj način isto tako umjetno napumpali i prihodi INA-e, što će joj posljedično umjetno podići vrijednost kada budemo potpisivali ugovor o kupnji. Drugim riječima platit ćemo tu firmu puno, puno više od realne tržišne cijene. Prevarit će nas. Isto kao što kupovinom INA-e mi zavaravamo sami sebe. Jer kupiti tu firmu sada u ovom trenutku je isto kao da u
21. stoljeću u doba interneta, smartphonea, društvenih mreža i čega sve ne, kupujemo ganc novu pisaću mašinu. Ali to nije najgore do svega…nažalost. Da, postoji nešto još i gore od toga. INA-u se planira otkupiti prodajom HEP-a. HEP-a?!?! drugim riječima u tom nesretnom 21. stoljeću, ne samo da kupujemo pisaću mašinu, već prodajemo najnoviji laptop da bi kupili tu beskorisnu pisaću mašinu. Nažalost kasnimo za svijetom jako puno godina i tek kada bude kasno ćemo shvatiti da smo kupili prošlost, umjesto da ulažemo u budućnost. Do sljedeće kolumne pozdrav svima. Usput rečeno, možete me pratiti i na facebook stranici Liječeni cinik, na kojoj tu i tamo objavim neke komentare i razmišljanja nevezano za kolumne.
Tekst i foto: Severus
Živimo u doba
iskrivljene stvarnosti, poremećenih prioriteta, u kojem nam svakodnevno stotine i stotine terabajta
točnih, netočnih i većinom
besmislenih informacija siluju mozak i grade nam potpuno
lažnu sliku realnosti od one u kojoj zaista svakodnevno živimo. U vremenu u kojem je apsurd općeprihvaćen način života, a zdrav razum ekstravagancija. Živimo u doba
klikova, lajkova, šerova, fanova, pregleda...u kojem se svako postignuće mjeri beznačajnim brojkama koje na kraju ispadaju važnije od sadržaja iza tih brojki. Živimo u doba u kojem svatko ima nešto za reći, ali nitko nikoga ne sluša. U kojemu će ti prije pomoći potpuni stranac, nego
najbolji prijatelj. U kojemu je lakše
prihvatiti tuđe stavove i mišljenja, nego razviti svoje. U kojemu je kultura postala moda za pokazivanje, a moda kultura koja nam odgaja djecu. Ja nastojim govoriti u ime manjine koja se još nekako odupire ovoj iskrivljenoj stvarnosti...a na vama je da odlučite da li sam u pravu, ili ne.
Nebitno
