Nitko kod nas
ne želi raditi. To je opće obilježje
našeg mentaliteta. Bez obzira na
obrazovanje, sposobnosti i vještine, svi hoće biti
direktori. Imati
velike urede s kožnim foteljama i stolove od mahagonija.
Bijesne plaće koje ne mogu ni potrošiti, nove ajfone, tajnice s dekolteom u mini suknjama i naravno, uvijek nezaobilazne, bijesne službene aute. Poslovni ručkovi i večere su također obvezni.
Ali nije lako postati direktor. Jedan od načina jest da
pokrenete svoju firmu, radite ko konj 24 sata dnevno bez odmora, da
ne vidite svoju ženu djecu tjednima i možda, ali samo možda ćete nakon dugo, dugo vremena uspjeti to postići. Malo ih se odlučuje za tu varijantu, jer nažalost zahtjeva rad.
Puno rada. Što našim ljudima ne odgovara. Jer tko je još vidio direktora koji nešto radi? Pa valjda zato imam ljude ispod sebe pobogu? Da rade umjesto mene.
Drugi način je možda i teži, ali
ne zahtjeva rad, već takozvane „
people skills“. I sposobnost da sebe prezentirate kao Mesiju, spasitelja svijeta. Ali ipak najvažnija sposobnost je „
networking“, odnosno umrežavanje po finski, ili na našem „
po babi i stričevima“. Ako već imate unaprijed nekakve rodbinske veze, to vam je veliki plus, ako nemate onda ih morate stvoriti. Skupiti poznanstva, kontakte, brojeve telefona, njegovati te kontakte, riješiti nekome nešto na vlastitu štetu, riskirajući da vam se jednoga dana to vrati i isplati, ili da vas zajebu. Ali to je život…jbga.
Sada se pruža divna prilika za sve koji pucaju na tu drugu varijantu. Naime, MOST Bože Petrova i letećeg cirkusa iz Metkovića je u strašnom naletu. Nisu oni glupi. Djeluju mutavo, ali dobro znaju što rade. Učili su od velikih.
HDZ i SDP su dvije
najveće stranke, zato što su odmah nakon osvajanja vlasti započeli proces koji ih je učinio velikima. A to je bilo kadroviranje. Postavljanje svojih ljudi na što je više moguće
strateški važnih pozicija. Na taj su način izgradili takozvani „
support network“, odnosno hrpe ljudi koji će uvijek glasati za njih. HNS je također to uspio s nekoliko državnih firmi, dok je HDSBDP, ili kak se već zove ta
bijedna skupina orangutana, potpuno pobacila u tom segmentu, te zbog toga ostala
sićušna seoska strančica koja će se vrlo skoro raspasti, ukoliko pod hitno ne zaposle neke ljude čiji kvocijent inteligencije ne počinje s decimalom. Koliko su jadni pokazuje i činjenica da će HDZ za gradonačelnicu Osijeka predložiti književnicu. Nemam ništa protiv dotične gospođe, ali mislim da grad ipak treba voditi kvalitetan i sposoban menadžer, a ne netko tko piše romane. To samo pokazuje koliko HDZ neozbiljno shvaća Osijek i Slavoniju općenito i da im zapravo ne značimo baš ništa. Iskreno, ja bih osobno postavio čovjeka koji dolazi iz biznisa, a ne iz politike, ali to bi već bila utopija.
Zato je sada svima koji žele biti budući direktori jedina prilika MOST. Naime, HEP je od pamtivijeka u rukama HNS-a, koji slabi. Zato što je adimir Čačić ostao sam na brisanom prostoru, više nema Milanovića da ga vuče za sobom. Vesna Pusić je potpuno izgubljena, bila i ostala, dok je Vrdoljak sposoban i inteligentan kao Šiljo iz onih crtića Disneya. Čak i liči pomalo na njega. HDZ je krenuo u ofenzivu prodaje HEP-a da bi rastjerao HNS-ovu ekipu iz te firme, a sve pod krinkom spašavanja INA-e, koja je tobože od strateške važnosti. Nije. INA ne vrijedi ni dvije gajbe piva, ali dobro. Narodu je lako bacit prašinu u oči. HNS će očito izgubiti HEP, a MOST je uvidio šansu i sada gura svoje ljude na menadžerske pozicije. Stoga svi koji imate završen nekakav faks, jer je ipak poželjno da ste VSS da vam ne bi kasnije po medijima prigovarali kako niste kvalificirani, brzo se učlanite u MOST. Također je poželjno da nemate kriminalnu prošlost ili osude.
MOST će uskoro početi kadrovirati po HEP-u, kao i po još nekim velikim i „
sočnim“ državnim tvrtkama, zato što znaju da je to jedini način da opstanu ne samo na vlasti, već i politici općenito. I toga su itekako svjesni. Moraju izgraditi svoj „support network“ koji će im donositi glasove u budućnosti. Potez kojeg su povukli ovih dana je naprosto briljantan i pokazuje da imaju u svojim redovima ljude koji zaista misle i razmišljaju.
Naime, nedavno je odigrana nekakva
nebitna lakrdija od nogometne utakmice tipa Đakovo – Donji Vakuf, ili tako nešto, na kojoj je očito potplaćeni sudac svirao nekakve
penale ili dijelio
crvene kartone, ne znam. Nije ni bitno uopće. Navijači su se pobunili i demonstrativno učinili nešto što također nije uopće bitno. Ali ono što je bitno jest da je MOST u sekundi prepoznao priliku. Odmah su idući dan zatražili ostavku svih nogometnih njuški, Šukera, Mamića i svih drugih koji drže ovu bijednu kaljužu zvanu HNL u svojim šapama. Zašto su to zatražili? Jednostavno…zato što znaju da će ako ih uspiju maknuti dobiti stotine tisuća novih glasova.
Torcida, BBB, Kohorta, Rijeka, Koprivnica, Segesta, pa i Đakovo i Donji Vakuf će svi redom glasati samo za njih.
Zato što su spasili HR nogomet, kojemu nema spasa. Jer, iskreno…tko to gleda još uopće? To je samo još jedan primjer koliko su ustvari MOST-ovci inteligentni. I mislim da će daleko dogurati. Ništa…hvala na čitanju, moram se ići učlaniti u MOST. Druga stvar zbog koje će MOST opstati je populizam oko lustracije. Ako je zaista provedu, bit će na konju. Ako je ne provedu, onda će pričati okolo kako su je htjeli provesti, no veliki dečki su ih u tome spriječili. I opet će oni biti pobjednici te lakrdije. Do sljedeće kolumne pozdrav svima. Usput rečeno, možete me pratiti i na facebook stranici Liječeni cinik, na kojoj tu i tamo objavim neke komentare i razmišljanja nevezano za kolumne.
Tekst i foto: Severus
Živimo u doba
iskrivljene stvarnosti, poremećenih prioriteta, u kojem nam svakodnevno stotine i stotine terabajta
točnih, netočnih i većinom
besmislenih informacija siluju mozak i grade nam potpuno
lažnu sliku realnosti od one u kojoj zaista svakodnevno živimo. U vremenu u kojem je apsurd općeprihvaćen način života, a zdrav razum ekstravagancija. Živimo u doba
klikova, lajkova, šerova, fanova, pregleda...u kojem se svako postignuće mjeri beznačajnim brojkama koje na kraju ispadaju važnije od sadržaja iza tih brojki. Živimo u doba u kojem svatko ima nešto za reći, ali nitko nikoga ne sluša. U kojemu će ti prije pomoći potpuni stranac, nego
najbolji prijatelj. U kojemu je lakše
prihvatiti tuđe stavove i mišljenja, nego razviti svoje. U kojemu je kultura postala moda za pokazivanje, a moda kultura koja nam odgaja djecu. Ja nastojim govoriti u ime manjine koja se još nekako odupire ovoj iskrivljenoj stvarnosti...a na vama je da odlučite da li sam u pravu, ili ne.
Nebitno
