
I ovoga ljeta, kao i prethodnih, čitali smo u raznim medijima panegirike o
osječkoj plaži Kopika kao o
najljepšoj plaži u kontinentalnoj Hrvatskoj. I sve to obično ilustrirano fotkama ženskih
guzica i sisa i
nabildanih mačoida.
Da su dotični novinari malo
manje pažnje usmjerili na guzice, sise i mišiće a malo više pogledali samu plažu, vidjeli bi da je ona već odavno
zrela za remont. Naime, Kopika
nije sustavno obnovljena niti jednom otkako je sredinom 70-ih izgrađena i to se vidi po
žalosno lošem stanju betona i same obale, te po dotrajalim i oštećenim kabinama za presvlačenje, ali i lošeg održavanja plaže po pitanju čistoće, košenja trave itd.
To je česta tema razgovora kupača uz Dravu, uz neizostavno pitanje zašto je plaža tako
slabo uređena. Odgovor je jednostavan:
plaža na Kopiki, kao i ostale plaže na Dravi (kod Želje i na Pampasu)
nisu službena gradska kupališta. Drugim riječima, ni Grad Osijek ni Športski objekti, koji se brinu o obližnjem rekreacijskom centru Copacabana, nemaju nikakvih obaveza brinuti se za dotična kupališta koja, baš kao i Bajer na Jugu II, imaju status divljih kupališta na kojima se građani kupaju na vlastitu odgovornost.
Istina je da gradska
tvrtka Unikom početkom svake sezone
pokosi travu na kupalištu te da djelatnici Unikoma povremeno čiste Kopiku, npr. nakon što plažu poharaju maturanti i
ostave krš iza sebe, a i
Športski objekti popravljaju sitne kvarove poput pipe na slavini vode za piće koju vandali svako malo pokidaju, ali to je njihova dobra volja.
Da bi Kopika, Želja i druge lokacije u gradu imale status službenog kupališta, Grad Osijek bi morao
prihvatiti i odgovornost za sve što se na njima događa, a to znači postojanje i spasilačke službe, hitne pomoći, baš kao na bazenima na Kopiki, a da ne spominjemo njihovo redovito održavanje koje iziskuje dodatna financijska sredstva. Gradskoj upravi je to jedna briga više, pa je vjerojatno to razlog što niti jedno od ovih kupališta
nije dobilo službeni status.
Hoće li se to promijeniti? Priča se da bi tijekom ove jeseni gradonačelnik mogao
potpisati odluku o proglašenju službenih gradskih kupališta, a potom bi se krenulo u njihovo uređenje tražeći sredstva iz
EU fondova ali i nacionalnih javnih natječaja koji za ovu namjenu postoje. Naravno, preduvjet za njihovo povlačenje je da kupališta čija se obnova prijavljuje imaju reguliran status službenog kupališta.
Treba pričekati i vidjeti hoće li se ova informacija pokazati točnom i koja će od četiri gore navedena kupališta postati službena, jer tek tada se mogu očekivati potrebni infrastrukturni zahvati na njihovoj obnovi.
Tekst: Osijek031.com
Foto: Josip Stević/Foto-arhiv031