Doživjeti stotu?

Evo za uvod pjesmuljak Bijelog dumeta. Molim oni koji slušaju žešće stvari bez jer služi samo kao uvod:

DOŽIVJETI STOTU
Prija vam jabuka i Eva i grijeh,
Al' bore, bore vam prave suze i smijeh.
Učite, učite jogu, kamasutru, zen,
Čuvajte nerve, kosu, zube, ten.

Eo, eo, eo, eo, eo, eo,
Al' ja vam nisam baš za to
Ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne.

Pazite srce, pluća, holesterol,
No sex, no drugs no rock and roll.
Planine, mora, plaže, čisti zrak,
Da ne bi lues, psorijaza, rak.

Eo, eo, eo, eo, eo, eo,
Al' ja vam nisam baš za to
Ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne.

Mora da je strašna gnjavaža u životu,
Mora da je grozna gnjavaža u životu,
Mora da je jeziva gnjavaža u životu
Doživjeti stotu, doživjeti stotu.

Strašna, strašna gnjavaža u životu,
Doživjeti stotu, doživjeti stotu.

Krmelja jutra na Kavkazu, tamo,
Budite vjecni, lijepi, feš.
Moj kofer skidaj, idite samo,
Proteza duši, make up na leš.

Dakle, pa kaže:
To se sjetim kad god odem u ambulantu opće prakse i čekam a ono svi star, starij, najstariji a svi živahni i sa što više recepata izađu, kao da su sretniji.
Da, i ako uđem u tramvaj, a zna se da penzoši nakon 65. godine imaju besplatan prijevoz što itekako i koriste.
Zapitate se nekada o životnom vijeku? Svom, svoje obitelji, prijatelja, poznanika, nepoznatih ljudi, ili onih koje vidite da skupljaju po asfaltu jer je neki bombaš samoubijica mislio da čini pravu stvar?
Svojedobno sam gledala predivan film, Veliko plavetnilo, Luc Bessona. Onda naglo bio popularan glumac iz tog filma Jean-Marc Barr, pa pogledah intervju - ok, možda nisam sasvim normalna, ali ostao mi u sjećanju njegov odgovor na pitanje u životu. Otprilike, čovjek je rekao da mu je važnija kvaliteta života, neka to bude 60 godina, ali lijepih, ispunjenih. I zvučalo mi je ok iz tadašnje perspektive. Danas, kas se osvrnem oko sebe, znam puno ljudi koji su tu negdje pa i više ali kao da još nisu učinili sve, imaju više volje za životom nego mlađarija u srednjoj školi.
A opet, vjerojatno je sve individualno.
Nekada se čini da se život može svesti na nekoliko bitnih trenutaka, a sve ostalo je neko bivstvovanje, čekanje kraja, koje može biti više ili manje ugodno ili podnošljivo.

Dobro, malo sam zamračila. Ali tu ste vi, pa dajte svoj pogled iz vedrijeg kuta...

morao sam se vratiti do naslova da otkrijem poantu posta!

dug život može biti blagoslov, a može i prokletstvo, ovisno o tome što nosimo na duši.

a duša je?

puno ljudi se zaboravlja i čeka daprođu dani i to, čini mi se, više mlađih nego starijih..
penzići su često puniji života od mlađih ljudi... možda u to doba mnogi dokuče s koliko su se nebitnih stvari opterećivali cijeli život.
i ja mislim da je važnije što radiš i koliko potpuno to doživljavaš, od toga koliko dugo to radiš.

Ja sam sretan ako doživim 50 kuka i zato živim punom parom... i nije mi žao spičkati lovu na gušte. Nikad neću kužiti ljude koji spavaju popodne poslije posla ili one koji gledaju svaki večer TV do kasnih sati, a onda kukaju kako im je život jednoličan i prebrzo prolazi.