Može li račun biti viši, a usluga
jeftinija? Naizgled ne! Bilo bi to
paradoksalno, zaključit ćete na prvu. No, mora li nužno biti tako? – pitat ćete se nakon istupa predstavnika vlasti na jučerašnjoj sjednici
Gradskog vijeća, koji su na uporne prozivke kolega iz
oporbe zbog
poskupljenja komunalne naknade i
odvoza kućnog otpada uprli dokazivati kako je ipak sve relativno.
Matematički gledano, komunalna naknada poskupjela je za gotovo
19 posto (s retroaktivnom primjenom od 1. siječnja), a računi za odvoz smeća
porasli su i značajnije. Sadržajno stvari su ponešto drugačije. Pojasnili su to neki od
najmjerodavnijih; pogledate li pozorno prvu u ciklusu novih emisija
Osječke televizije „
Grad po mjeri“, sve će vam biti jasno.
Stvar je, u biti, krajnje jednostavna i svodi se na onu: „
Koliko para, toliko muzike“. Živjeti možete jeftino, poput vrhunskog atletskog trenera
Nikole Borića koji se, nakon uspješne poduzetničke i sportske karijere odrekao luksuznog života i doselio u šumu u okolici Orahovice, gdje živi u sklepanoj drvenoj kućici bez struje, vodovoda i kanalizacije (bio mi je u emisiji „Karte na stol“ lani, 7. lipnja), a možete i skupo, na tuđi račun poput
Roberta Ježića koji je, kaže, za Sanadera primio pet milijuna eura, a lova još postoji knjigovodstveno, ne i fizički.
Možete
otkazati odvoz kućnog otpada i postati pustinjak poput Nikole pa vas porast cijena života u gradu neće opterećivati. Uživate li blagodati gradskog života, morate ih plaćati. Raste li vam životni standard, raste i njegova cijena.
Do prije nekoliko godina sav kućni otpad bacali smo u
jednu kantu, a
Unikom ga je odvozio na odlagalište. Danas izdvajamo papir, plastiku, staklo, željezo, organski-otpad, a i glomazni će nam jednom godišnje odvesti bez posebne naknade. U reciklažnom dvorištu prikupljaju
48 vrsta otpada i grade još
tri takva! Zato smo im lani predali
upola manje miješanog kućnog otpada u odnosu na prethodne godine.
Nekada smo
kod kolodvora i Šećerane prelazili nathodnike i kisnuli hodajući po rasklimanim daskama. Potkraj prošle godine iz gradskog smo proračuna platili
dvjestotinjak tisuća kuna samo za obnovu rasvjete onoga kod kolodvora, a slijede nam znatno skuplji zahvati na obnovi oba. Nekada smo promenadu mjerili u stotinama koraka, a uskoro ćemo njome moći od početka do kraja grada.
Danas pokojni
Gradski radio Osijek imao je prije dvadesetak godina
najjači novinarski i tehnički kadar u regiji. Kako god bi netko otišao – uglavnom zbog sukoba s tadašnjim konfliktnim direktorom – on bi trljao ruke koliko su mu zbog toga niži troškovi poslovanja. U jednom trenutku napokon je mogao reći da troškova više nema.
Pravo je pitanje, jesmo li gradsku vlast izabrali kako bi nam unaprijedila život u gradu ili nam smanjivala troškove i kvalitetu života. Budete li na sljedećim izborima birali one koji će vam obećavati višu kvalitetu uz niže troškove, dobit ćete upravo onakvu vlast kakvu zaslužujete.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=A4cf6nXf6Wk[/youtube]
Tekst: Goran Flauder
Foto: Screenshot video
Nebitno
