Molim vas, nemojte pričati o mom gradu da je
mrtav, kada iz dana u dan živi sve
jače i snažnije. Osjećam mu
otkucaje srca kroz valove rijeke Drave, glasno navijanje Kohorte i duge šetnje
Promenadom. On živi za mene i sve nas.
Molim vas, nemojte pričati o mom gradu da je
umro, kada se polako, ali sigurno vraća na onu živost koju je navodno nekad davno imao, a po putu je izgubio. Kažu naši stariji da je prije bilo
puno bolje i življe u našem gradu. Prije se živjelo, govore.
Moja se mlada duša, čuvši te riječi, zapita: zar nije i danas tako?
Advent se vratio kući i pun je bogatih sadržaja. Centar živi.
Našom Tvrđom punom
kulturne baštine, na dan prošeće na stotine srednjoškolaca, studenata i nešto manje turista.
Korzo je
puno šetača. Navodno puste ulice pune su domova s čijih se prozora i iz daljine naziru
ukrasi i božićne lampice. Iz njih će se uskoro osjetiti miris pečenih kolača, a kroz prozore će se moći vidjeti djeca koja s roditeljima kite bor.
Molim vas, nemojte pričati o mom gradu da u njemu nema života i da seli u neke druge zemlje i mjesta, kada je tramvaj kad god se vozim njime
dupkom pun.
Crkve su pod misama pune. Trgovački su centri puni. Noćni su klubovi petkom i subotom puni. Božićni je tramvaj pun veselih mališana. Sve je puno veselja, radosti i ljubavi.
Molim vas, stoga, nemojte pričati o mom gradu da je prazan. Zar grad smatrate praznim ako u njemu nema ljudi? Ja grad smatram praznim ako u njemu nema ljubavi. U mom je gradu definitivno ima. U mom gradu žive ljudi puni ljubavi.
Molim vas, nemojte pričati svašta o mom gradu i pripisivati mu svakakve neistinite tvrdnje, kada je još uvijek pun dobrih ljudi i šarenila. Ne pričajte za njega da je opasan, kada je
siguran i tako jednostavan.
Moj grad i ovog prosinca miriše na
tople zimske noći i kuhano vino, a parkovi mu i ulice željno iščekuju prve pahulje snijega.
Molim vas, nemojte pričati o mom gradu da je mrtav, kada iz dana u dan živi sve jače i snažnije. Osjećam mu otkucaje srca kroz valove rijeke Drave, glasno navijanje Kohorte i duge šetnje Promenadom.
Grade moj, sretan ti rođendan. Živim za tebe.
Tekst: Mirela Belaj/mirelabelaj.com
Foto: Matej Volarević, Antonela Martinčević, Bruno Colić, Tomislav Pavelić/Foto-arhiv031
Nebitno
