Zaklada „Hrvatska za djecu“ u novu godinu kreće s novim projektima za djecu Hrvatske, sukladno čemu je jučer poslijepodne u Osijeku, održana prva u nizu
edukativno stručnih panel rasprava s temom „
Toksično stres – kako ga prepoznati i na vrijeme utjecati na posljedice koje može izazvati“.
Panel raspravi, uz ravnatelje i psihologe te defektologe škola, dječjih vrtića i odgojno obrazovno osoblje, zdravstvene djelatnike, predstavnike Centara za socijalnu skrb, udruga, grada Osijeka i Osječko – baranjske županije, prisustvovali su renomirani stručnjaci i govornici doc. dr. sc.,
Vanja Slijepčević Saftić specijalist dječje neurologije Poliklinike za zaštitu djece i mladih, prof. prim. dr. sc.
Katarina Dodig Ćurković dr. med. specijalist psihijatrije, specijalist dječje i adolescentne psihijatrije, prof.
Jadranka Oberman-Sebenji psiholog Osnovne škole Frana Krste Frankopana Osijek, mag. educ. philol. croat.
Miranda Glavaš – Kul ravnateljica centra za pružanje usluga u zajednici Klasje Osijek,
Josip Jukić ravnatelj Osnovne škole Mladost u Osijeku,
Robert Škorvaga, policijski službenik Policijske uprave Osječko-baranjske županije Odjel za maloljetničku delinkvenciju,
Marijan Gubina mirotvorac i humanitarac te autor autobiografskog romana 260 dana te dipl. oec.
Renata Gubić, upraviteljica Zaklade “Hrvatska za djecu“ .
Toksični stres kod djece danas je tema o kojoj se sve više priča u stručnim krugovima, no tema o kojoj je potrebno mnogo više govoriti i u općoj javnosti te istu senzibilizirati na ovaj, uistinu prisutan čimbenik koji značajno utječe na kvalitetu života djece i kasnije odraslih te na njihovo fizičko i psihičko zdravlje. Naime, stres/trauma kod djece rezultira brojnim kratkoročnim i dugoročnim posljedicama te predstavlja rizik za cijeli niz oboljenja u kasnijoj dobi.
O čemu se konkretno radi pojasnila je doc. dr. sc., Vanja Slijepčević Saftić, specijaliist dječje neurologije Poliklinike za zaštitu djece i mladih te istakla: „
Djeca izložena toksičnom stresu u odrasloj dobi dvostruko češće obolijevaju od infarkta, trostruko češće od karcinoma pluća i kronične opstrukcijske bolesti pluća (KOPB), šest puta su skloniji depresiji te 12 puta češće počine suicid. Skloniji su i astmi, dijabetesu te poremećajima u prehrani te je njihovo psihičko zdravlje itekako narušeno. Možemo pretpostaviti da imaju lošije životne uvjete, da češće puše, loše se hrane.“
Toksični stres podrazumijeva stres koji se javlja vezano uz
nasilje u obitelji, svjedočenje
tjelesnom nasilju, izloženost
tjelesnom kažnjavanju,
zanemarivanje, seksualno zlostavljanje, vršnjačko nasilje, život s roditeljem s
izraženim i nekontroliranim psihičkim problemima, ovisnost roditelja o
alkoholu ili drogama, izrazito
siromaštvo,
gubitak člana obitelji, izdvajanje iz obitelji, prolazak kroz visoko konfliktni
razvod roditelja te boravak roditelja u
zatvoru i slično. Riječ je, dakle, o stresu koji se javlja kada je dijete izloženo snažnim, učestalim i dugotrajnim nedaćama bez adekvatne pomoći odrasle osobe i takav stres trajno mijenja dijete i osobu u koju će izrasti.
„
Kod djece stalno izložene toksičnom stresu mijenja se cijela arhitektura mozga, do te mjere da mozak ekstremno zanemarenog trogodišnjaka izgleda kao mozak 80-godišnjaka koji boluje od Alzheimera. Ne intervenira li se na pravilan i pravodobni način, ove su promjene trajne, no pozitivna stvar jest činjenica da je dječji mozak neuroplastičan pa se navedeno može izmijeniti“, naglasila je doc. dr. sc., Vanja Slijepčević Saftić.
Svi prisutni složili su se da je od neizostavne važnosti razumjeti što je toksični stres i predvidjeti gdje se događa kako bi se spriječio njegov nastanak te minimalizirale posljedice, intenzivnim intervencijama stručnjaka. Jer, posljedice se mogu sanirati ako se s djecom koja su već doživjela toksični stres radi na
pravilan i pravodobni način, osigura im se stabilnu i podržavajuću okolinu i pruži pomoć. Ranim prepoznavanjem i uključivanjem od strane stručnjaka moguće je na neki način kompenzirati nastale štete i pozitivno djelovati na daljnji razvoj dječjeg mozga.
Toksični stres, kako je to naveo
Daniel R. Weinberger, direktor američkog Instituta za razvoj mozga Lieber, dječje stanice pretvara iz dr. Jekylla u mr. Hydea, i to trajno. Stručnjaci to, upozorava, moraju spriječiti i upravo je to ideja pokretanja novog projekta Zaklade „Hrvatska za djecu“.
„
Cilj ovog projekta koji će se sastojati od nekoliko panel rasprava koje ćemo tijekom godine, uz Osijek, održati i u Rijeci, Zadru i Zagrebu, jest dječji svijet učiniti boljim i kvalitetnijim, a roditelje, vršnjake, obrazovno i stručno osoblje te zajednice educiranijima i sigurnijima, kroz progovaranje konkretne teme koja je itekako prisutna, ali nedovoljno javna, često i nedovoljno rješavana do sada. Također i ovim projektom, Zakladu „Hrvatska za djecu“, želimo dodatno predstavili kao snažnu instituciju prepoznatljivog identiteta i karaktera svjesnu zajednice u kojoj djeluje, a koja svojom empatijom, stručnošću i inovativnošću aktivno doprinosi kvalitetnijem odrastanju djece u Hrvatskoj te je otvorena za sve one kojima svojim djelovanjem može pomoći“, dodala je dipl. oec. Renata Gubić, upraviteljica Zaklade “Hrvatska za djecu”.
Povećanjem svijesti i progovaranjem o prisutnosti toksičnog stresa i njegovim oblicima te posljedicama želja je stručnjaka i predstavnika Zaklade „Hrvatska za djecu“ javnost upozoriti na prisutnost ovog sve prisutnijeg čimbenika, njegove uzroke i posljedice, koje ranim otkrivanjem mogu biti prevenirate te tako uistinu doprinijeti kvaliteti života djece Hrvatske i njihovom psihičkom i fizičkom zdravlju.
Tekst: Zaklada „Hrvatska za djecu“
Foto: Zlatko Pavošević
Nebitno
