Što se događa s dvoranom
Gradski vrt? Kada će se konačno nastaviti radovi na već pola godine pustom gradilištu, koliko će uistinu koštati najveći osječki poslijeratni projekt, dokle su stigli pregovori s
Vladom RH o sufinanciranju? Što se događa u odnosu Grad - javni partner/izvođač radova (međunarodni konzorcij SportStadiaNet) - vode li se uistinu pregovori o smanjenju cijene, nije li ona trebala biti definirana tijekom natječaja kada je taj konzorcij i dobio tako bitan postao te, u krajnjoj liniji, zar je moguće da gradske stručne službe nisu dovoljno temeljito proučile ponudu pa su naknadno otkriveni dodatni milijuni koji će kroz godine nepovratno kapnuti iz gradske blagajne?
O dvorani, njezinoj cijeni i gradnji čak ni viskopozicionirani gradski dužnosnici nemaju mnogo informacija. Tako bi i dogradonačelnik,
dr. Vladimir Šišljagić (trenutno jedan od troje članova Poglavarstva koji su u Osijeku) volio znati odgovore na ta pitanja, a zna se čuti da ni gradonačelnik
Anto Đapić, koji je u projekt intenzivno uključen od njegova početka, ne zna sve te detalje. Ključeve “sefa” u kojemu se nalaze odgovori na misterij dvorane u Gradskoj upravi drži jedan čovjek -
Tone Papić, član Poglavarstva zadužen za urbanizam i građevinu. On, međutim, ne otkriva mnogo.
- Pregovori su još uvijek u tijeku, privodimo ih kraju, upravo prolazimo posljednje dijelove ugovora. Golem je to materijal, ugovor čine dva puna registratora, a mi prolazimo stavku po stavku. Osim toga, partneri su u Njemačkoj i Švicarskoj pa moraju dolaziti po materijale, što je dodatni problem - kaže
Papić.
Jedna od ključnih stavki pregovora je cijena koju će Grad morati platiti. Posljednjih se dana čuje da će ona biti snižena za 30 posto, što je dogovoreno tijekom zajedničkog sastanka povjerenstva
Vlade i
Grada s predstavnicima
SprotStadiaNeta. Prema toj računici, cijena gradnje i 25-godišnjeg najma dvorane smanjena je sa 625 na oko
440 milijuna kuna. Međutim, ništa još nije potpisano.
- Da, još ništa nije do kraja definirano, još se može mijenjati, no to je sve što za sada mogu reći -
kaže Papić i obećava kako će se za dva-tri dana sve znati.
Građani željno očekuju odgovor na pitanje kako je moguće da je privatni partner nakon zaključenog natječaja spreman rušiti cijenu za čak 30 posto; s obzirom na to da definitivno nije riječ o nimalo neozbiljnim tvrtkama-članicama konzorcija, zar je cijena bila toliko “napumpana”?
Inače, prije slanja ugovora Vladi na potpis mora ga usvojiti i Gradsko poglavarstvo. Radovi, drugim riječima, neće početi “sljedeći tjedan”. Priznaje to i
Papić, pa, upitan za najoptimističniju varijantu, kaže kako radnike u Gradskom vrtu očekuje početkom rujna.
Na činjenicu da gradilište već pola godine obrasta u korov,
Papić kaže: “
Pa što? Još uvijek imamo dovoljno vremena, dvorana će biti napravljena na vrijeme. Daleko smo odmakli u odnosu na druge, Split je tako tek ovih dana prihvatio ponudu, još nisu riješili ni imovinsko-pravne odnose na parceli, a kamoli ostalu dokumentaciju. Daleko smo odmakli ispred drugih”.
Daleko odmakli jesmo, no čini se da jedini ne znamo koliko će dvorana koštati...
Kako se povećavala cijena?
Mnogi građani ovih su nas dana upitali zašto je cijena sa 180 milijuna, preko 220, narasla na 625 milijuna kuna (te će navodno biti snižena na oko 440 milijuna; s druge strane pojavile su se špekulacije da bi ukupni iznos kroz godine mogao narasti i na milijardu kuna). Odgovor daje
Tone Papić. “
Iznos kojim se na početku projekta baratalo bila je cijena samo gradnje dvorane. Danas, kada govorimo o javno-privatnom partnerstvu, u iznos su uz cijenu gradnje uračunati i troškovi kredita, kamate, najma, održavanja, režija... Stoga i razlika u cijeni”, kaže
Papić. No, dvorana će nedvojbeno biti lijepa.
U prvoj fazi za potrebe rukometnog SP-a imat će veliku dvoranu s 5.000 mjesta i atletski tunel, na nakon njega kompleks Gradski vrt sadržavat će dvije manje dvorana od 3.600 i 1.300 mjesta, dvije dvorane za borilačke sportove bez gledališta i atletski tunel.
Autor:
Mario Mihaljević/
Glas-Slavonije.hr