"Naša misija je spasiti svijet ali prvenstveno kreativnošću, pa onda lezbijskim jumbo plakatima."
Helena Janečić je umjetnica rođena 1979. u Osijeku. Po zvanju slikarica, ali otkako se vratila u Hrvatsku sa studija u Americi i zaljubila u dubrovačku umjetnicu Anu Opalić radi fotografije i crtani strip. Svojevoljno ostavši u Hrvatskoj već godinu dana, fotografira se po dubrovačkom kršu i Brsečinama sa dotičnom dubrovačkom umjetnicom. Trenutno je njihov za neke skandalozni rad maskiran pod bezazlenim nazivom "Autoportreti" izložen u javnom prostoru grada Osijeka u sklopu izložbe "Nova osječka likovna scena".
G: Vaše fotografije žanrovski spadaju u autoportrete, ali izgledaju kao reklame za odjeću, plakat za film... i to ne uobičajeni plakati već za našu okolinu prilično kontroverzni i smjeli motivi dviju cura. Da li je to bilo namjerno ili je u procesu počelo sličiti na reklame?
H: Kad smo počeli fotografirati prošlo ljeto u Dubrovniku to nije bilo više no "nevine" fotke nas dvije, nismo znali i da ćemo završiti sa ovim konceptom reklame, bilo je bitno da se stvara. Ja sam znala samo jedno; da mi se ona neizmjerno sviđa, da postoji kreativna kemija između nas i da je prilika sad ili nikad da smislimo neki projekt koji će nam dati priliku da radimo zajedno, i možda nešto i napravimo od toga.
Dakle sve je počelo iz srca, ne iz glave, i iz prijateljstva.
Krenuli smo od koncepta koji nam je objema poznat - autoportreti. Obje smo u svojim prijašnjim radovima koristile taj žanr na različite načine. Ja sam slikala portrete sebe i the women i loved and lived with, komunicirala spoznaje o svojoj seksualnosti te svoj životni stil i lezbijski identitet pretočila u slikovnu predodžbu. Ana, kao već afirmirana umjetnica u našim likovnim krugovima i šire je radila autoportrete u pejzažu ali na takav način da je potpuno neuočljiva u odnosu na prirodu oko nje da jedino naslov fotografije "autoportret" odaje činjenicu da je ona zaista tamo.
Udruživši se u želji za stvaranjem nečeg novog, sa autoportretom kao glavnom osnovom, zamjenili smo okoliš svojih prijašnjih radova u totalno senzualan svijet maštarija, zamišljenih odnosa i uloga... school boys, school girls, fotomodeli za odjeću, sportaši, glumice...
Naše zamišljene uloge bile su paralelne sa procesima i željama u stvarnom životu i obrnuto: naše uloge su oblikovale naš stvarni identitet. Na primjer, kad sam ja počela trenirati ženski nogomet u NK Osijeku osmislili smo jedan fotosession u tom stilu. Nismo mogli odoliti a da ne iskoristimo taj stereotip nogometašice=lezbe!
Koncept reklame za brend, covera za knjigu, plakat za film smišljen je par mjeseci kasnije i to je bilo ono što je dalo novu dimenziju autoportretima, i već postojećoj estetski neodoljivoj podlozi. Pa smo se tako i odlučili da bi neke od radova htjeli izložiti kao jumbo plakate zbog reklamne prirode. Naša dva plakata "OUT-WEAR" i "Le-ZZ-Be" već šokiraju građane Osijeka i nalaze se na prominentim mjestima; jedan na križanju dviju najvećih prometnica, a drugi u samom centru Osijeka.
G: Kako ste rješili financijsko pitanje postavljanja i printanja jumbo plakata?
H: Pošto su jumbo plakati dio izložbe "Nova Osječka likovna scena" novac za najam i printanje je išao iz budžeta za izložbu koji je omogućen od strane poglavarstva grada Osijeka. Gotta love that!
G: Koliko ste imali na umu osvještavajuću, odnosno aktivističku notu?
H:Životni stil je odigrao najveću ulogu. Spoznaju o vlastitom lezbijskom identitetu htjeli smo prikazati pred očima javnosti i na taj način probuditi svijest u našem društvu o postojanju gay kulture i koliko je ona u mogućnosti obnoviti i osvježiti umjetničke krugove... i naravno impresionirati mlade zgodne umjetnice (wink wink). Na to smo gledali kao bonus ali nismo imali nikakve aktivističke namjere u procesu stvaranja, više možda "da vidimo koliko si možemo dozvoliti" stav, ali pošto je situacija kod nas takva kakva je, kad su ljudi vidjeli jumbo plakate odmah su pomislili da se radi o prethodnoj kampanji "Ljubav je ljubav". Tako smo nekako po defaultu dobili aktivističku notu. Eventualno plakat "Le-ZZ-Be" ima malo aktivističkog stava zbog naziva i nas dvije koje stojimo prekriženih ruku i rezolutna lica, ali nije bilo namjerno. Naša misija je spasiti svijet ali prvenstveno kreativnošću, pa onda lezbijskim jumbo plakatima.
G: Da li je ovo poziv na outanje? Ili jednostavno, može biti instalacija, statement, poziv na outanje, provokacija, zavisi kroz čije oči se gleda?
H: Ana i ja smo pokušali prevesti pojam "Out" na hrvatski ali nismo našli pogodnu riječ, ovo rješenje je baš zgodno. Naravno da je ovo poziv na outanje za one koji žele izaći iz "ormara". Šta god da je, višeznačno je. Htjeli smo da plakati između ostalog komuniciraju i tu poruku za ciljanu publiku. Da je tako nešto niklo dok sam ja bila u srednjoj školi bilo bi mi lakše znajući da nisam jedina, jer sam stvarno tako mislila. Ja volim (as much as I like my women) kad je umjetnički rad estetski primamljiv ali da iza toga stoji neki koncept.
G: Kažeš da si studirala u Americi, kako si dospjela tamo?
H: Oni su pozvali, i ja sam pristala. Ostalo je priča za jos ne naslikane slike.Tamo sam došla kao regrut u atletskom timu i trčala krugove na stazi za faks a zauzvrat dobila školovanje u umjetnosti.
G: Planovi za budućnost?
H: Od većih... nagovoriti Gabe da napravimo jedan fotosession (chuckles) za koji još neznam temu.
G: ...to je jedna od onih ponuda koju ne mogu odbiti...
H: ...stvarati i slikati portrete uglednih hrvatskih dama, a bilo bi lijepo kad bi uspjeli proširiti ove jumbo plakate na ostatak Hrvatske. Još štošta bih htjela napraviti... osnovati ženski pop-rock-cover bend, postati centarfor ŽNK Osijeka, naučit stolarski zanat.
G: Well, zvuči delicious, ako se mene pita. Ja sa zadovoljstvom prihvaćam ponudu za fotosession.
Tako da definitivno, bit će još. Yeah.
helena & gabe
Prenosimo s:
Mangura.net
Muško
