U
hotelu Waldinger predstavljena je znanstveno-stručna monografija "
Putokaz promjena domova za odgoj djece i mladeži s poremećajima u ponašanju, iz perspektive korisnika" autorice
Jasminke Dević. Na predstavljanju su prisustvovali i predstavnici Županije (pročelnica Odjela za znanost i mlade, prof.
Miranda Glavaš Kul, te zamjenica pročelnice Odjela za socijalnu skrb, zdravstvo i hrvatske branitelje,
Ksenija Lukić), a koji su projekt i monografiju i sufinancirali.
Cilj ove monografije je prvobitno istraživanje
aktualnog stanja u domovima za odgoj, a potom iznalaženje
najadekvatnijeg modela odgoja u njima, te upoznavanje javnosti s ovom populacijom i njihovim ranim
traumatskim iskustvima, kao i njihovo destigmatiziranje.
Autorica koja je i sama radila 29 godina u
Domu za odgoj djece i mladeži s poremećajima u ponašanju Osijek, govori o procesu deinstitucionalizacije, navodi kako će domovi, u nekom obliku, biti uvijek potrebni, svim generacijama, kako djeci i mladima, tako i starima i nemoćnima. Pri tome pozdravlja širenje lepeze
izvaninstitucionalnih usluga, koje su predviđene novim
Zakonom o socijalnoj skrbi, a koje će prevenirati ulazak djece i mladih u instituciju, te odgoditi odlazak starih i nemoćnih iz svojih domova.
Autorica navodi, kako je suština transformacije/promjena, promjena odnosa između korisnika usluge i pružatelja usluge, u ovome slučaju djece i mladih i odgajatelja. Korisnici u novom modelu odgoja, sukladno novoj odgojnoj paradigmi i novim trendovima u EU, postaju subjekti, su-konstruktori tretmana. Time, a to potvrđuju i rezultati istraživanja, ne samo da ti korisnici više
poštuju pravila ponašanja u domu, već postaju i zadovoljniji životom u domu.
Autorica je istraživanje provela u
četiri najveća, mješovita doma za odgoj u RH (Osijeku, Puli, Rijeci i Karlovcu). Ispitanici su upravo sami korisnici, jer najbolji odgovor mogu dati osobe koje su sustav '
osjetile na vlastitoj koži'.
"
Oni bi najviše mijenjali sadržaj slobodnog vremena, to je prema istraživanju pokazano kao jedna od slabijih točaka. Možda je ono što im se nudi nedovoljno interesantno, pogotovo mladim ljudima. Odnosno nisu zadovoljni s tehničkim standardima u ustanovi." izjavila je autorica Dević.
Rezultati istraživanja, odnosno obilježja korisnika ukazuju na nužnost uvođenja
psihoterapije u domove za odgoj, te na potrebu, ne samo diferencijacije tretmana, već i ustanova, posebice za onu djecu i mlade koji su skloni češćem konzumiranju sredstava ovisnosti i nisu u mogućnosti aktivno sudjelovati u odgojnom tretmanu. Iz rezultata istraživanja vidljiv je i
visoki rizik rada u domu za odgoj, te potreba za skraćivanjem neposrednog odgojnog rada i uvođenjem beneficiranog radnog staža.
Rezultati istraživanja potvrđuju, kako odgajatelji preferiraju upravo sudjelujući, demokratski model odgoja, a isti polučuje
pozitivne ishode tretmana, praćene kroz 14 varijabli manifestnih oblika poremećaja u ponašanju.