Promijenio si mnoge navike u svom postojanju, moj lega, ali neke su i tebe promijenile. Jedna od takvih je skučenost tvojih ulica i tjeskoba parkova. Danas su ulice široke a parkovi pitomi i prostrani. Toliko si se puta susretao s novim navikama da više i ne pamtiš vrijeme kada su se tvoje ulice u prvim večernjim satima praznile. Ne pamtiš ni vrijeme kad se umjesto današnjih ulica protezala gusta šuma koja je sa svojim zlokobnim zvukovima tjerala strah u kosti. Uspomene tih davnih dana su izblijedile i samo se još pokoja može naći sačuvana na požutjelim fotografijama ili pod prašinom zaborava. U nekadašnjem vremenu kad se Drava mekše naslanjala na tvoje obraze, postojale su i druge uspomene, ali kako je rijeka protjecala, tako su i one odlazile. Dolazile su i odlazile kao ljudi i uvijek nestajale. Ponekad nam se čini da nikada nisu ni postojale. S vremenom su postale dio sjećanja, a zatim poput oblaka otplovile u neuhvatljiva prostranstva zaborava.
Veličina uspomena je u tome što se one prilagođavaju mjerama čovjeka, a ne čovjek njima. Ako je obratno, pa nam u određenom trenutku nekakvo sjećanje postane važnije od stvarnosti, postajemo nestvarna slika i prilika tih nekadašnjih istina. Zato se u određenim količinama uspomene s našom nadom svakodnevno u životu moraju mijenjati. To je potrebno i dobro, jer sve ostalo je odmak od prave istine. Čovjek koji je mjerilo svih stvari jedini nosi u sebi tu ljudsku istinu, ostalo ga ne zanima, jer svemir bez čovjeka ne može i zbog toga priznaje postojanje te čovjekove istine. Zvijezde u beskonačnim dubinama neba beznačajne su bez čovjeka. Crne slutnje, radosna iščekivanja i bezbrojne varijacije ljudskog disanja koje prirodu dovode do stanja u kojem jest ne bi postojale da nema čovjeka. Tako se i uspomene kroz nas provlače kao materijal s kojim smo upoznati i koji možemo u svakom trenutku mijenjati. Svrha je uspomena kao i istine, da nam služe, da se prilagođavaju, jer koliko god pokušavale izmaći ljudskoj kontroli, uvijek se vraćaju u prvobitno stanje. Služenju čovjeku. Lijepe uspomene su potrebna snaga a ružne opominju koliko je u stvari opasan nemir.
Tekst: Zal Kopp
Fotografija: Marko Berta
Muško
